Davos-svetksi ekonomski forum u Davos kongres centru. Zrada i zastave zemalja učesnica na krovu.

Šta su Makronove naočare za sunce zapravo poručile svetu?

    Sadržaj:
  • 1. Naočare kao odgovor – i tiha poruka Donaldu Trampu
  • 2. Promenjena sudbina brenda
  • 3. Francuska opsesija naočarima za sunce – više od mode
  • 4. Kontrola imidža
  • 5. Poruka iza tamnih stakala
  • 6. Ikone koje su govorile bez reči

Kada se francuski predsednik Emanuel Makron pojavio na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu noseći reflektujuće aviator naočare za sunce, svet je na trenutak zaboravio na geopolitiku, trgovinske ratove i globalne krize. Sve oči bile su uprte u – naočare. Fotografija je obišla planetu, memovi su se nizali, a pitanje je ostalo da visi u vazduhu: da li je razlog bilo njegovo zdravstveno stanje, modni detalj ili pažljivo osmišljena poruka?

U eri u kojoj se imidž gradi jednako snažno kao i politički narativ, Makronove naočare pokazale su koliko jedan vizuelni detalj može govoriti glasnije od govora. Iako je zvanično objašnjenje bilo prilično banalno – pukao mu je kapilar u oku – efekat je bio sve, samo ne običan. Naočare su postale simbol stava, kontrole i svesne distance.

Naočare kao odgovor – i tiha poruka Donaldu Trampu

Mnogi su se zapitali da li su naočare bile i suptilan odgovor Donaldu Trampu, poznatom po direktnom pogledu, naglašenoj gestikulaciji i otvorenoj konfrontaciji. Makron je, svesno ili ne, poslao drugačiju poruku: snaga ne mora uvek da bude glasna. Ponekad je dovoljno sakriti pogled i zadržati kontrolu. U tom kontekstu, naočare za sunce delovale su kao štit, ali i kao izjava: „Vidim sve, ali ne otkrivam ništa.” To je onaj tipično francuski stil moći koji ne traži odobravanje, već podrazumeva autoritet.

Promenjena sudbina brenda

Naočare koje je Makron nosio nisu bile slučajan izbor. Reč je o modelu Pacific S 01 Double Gold luksuznog f brenda Maison Henry Jullien, ručno rađenim naočarima čija se cena kreće oko 659 evra. Brend, sa više od sto godina tradicije, preko noći je doživeo ono o čemu marketinški stručnjaci sanjaju – globalnu vidljivost.

Nakon što su fotografije iz Davosa obišle svet, potražnja je eksplodirala, sajt brenda se rušio, a kompanija je zabeležila snažan rast vrednosti.  

Francuska opsesija naočarima za sunce – više od mode

 Francuzi odavno znaju da su naočare za sunce moćan alat imidža. Karl Lagerfeld gotovo nikada nije viđen bez tamnih naočara – bile su njegov zaštitni znak, barijera između privatnog i javnog, ali i simbol nedodirljivosti. Serž Gensbur ih je nosio kao produžetak buntovnog duha, dok su Katrin Denev i Džejn Birkin pokazale kako naočare mogu biti tiha elegancija, bez viška teatralnosti. U Francuskoj, naočare ne služe za skrivanje – one služe za uređivanje slike o sebi.

Kontrola imidža

Danas tu tradiciju nastavljaju i moderni francuski influenseri. Pariski street style prepun je modela naočara brendova poput Saint Laurent, Celine, Vuarnet i Jacques Marie Mage. Influenseri ih koriste kao alat kontrole narativa – tamne naočare znače distancu, misteriju, ali i samopouzdanje.

Na Instagramu i TikToku, naočare su često ključni element vizuelnog identiteta: poruka da nisi dužan da otkriješ sve, da imaš pravo na granice i da stil nije samo estetika, već stav.

Poruka iza tamnih stakala

Makronove naočare iz Davosa savršeno su sažele francusku filozofiju stila: eleganciju bez objašnjavanja, moć bez teatralnosti i poruku bez viška reči. U svetu u kojem svi žele da budu viđeni, Francuzi nas podsećaju da je ponekad veća snaga u onome što zadržiš za sebe.

Naočare za sunce, barem u francuskom kontekstu, nisu beg od pogleda – one su način da sam biraš kako ćeš biti viđen.

Ikone koje su govorile bez reči

Žan Pol Belmondo je šezdesetih i sedamdesetih učinio naočare simbolom ležerne muškosti. Njegova poruka bila je sloboda, bunt i šarm bez arogancije – naočare kao druga koža, ne kao oklop.

Brižit Bardo je nosila prevelike, tamne, često blago nakrivljene naočare kao način povlačenja iz muškog pogleda. Njena poruka bila je jasna – možete da gledate, ali ne i da me posedujete.

Katrin Denev je birala oštre, skulpturalne okvire koji su komunicirali emocionalnu distancu i autoritet. Nije pozivala na tumačenje – ona ga je kontrolisala.

Karl Lagerfeld, iako rođen u Nemačkoj, postao je francuska kulturna ikona. Njegove crne naočare nisu bile moda, već arhitektura identiteta – ja sam brend i brend je nedodirljiv.

Iv Sen Loran je kroz velika, blago tonirana stakla skrivao sopstvenu krhkost. Njegova poruka bila je duboko ljudska – genijalnosti je potrebna zaštita. Stil nije bio taština, već način preživljavanja.

Fransoaz Ardi je nosila minimalističke, nenametljive naočare koje su govorile o intelektualnoj hladnoći bez drame – dubina ne traži dekoraciju.

U tom smislu, Makronove naočare nisu bile incident, već nastavak jedne duge francuske tradicije u kojoj stil nikada nije površan, a imidž nikada slučajan. Od politike do pop-kulture, poruka je ista – ne moraš sve da pokažeš da bi bio snažan. Ponekad je upravo u zadržanoj distanci, u tamnim staklima i mirnom pogledu – najveća kontrola.

Naslovna fotografija © Olha Solodenko / Shutterstock.com