par koji je raskinuo

Žene ostavljaju muški,oni čekaju da ode sama

Zašto žene ostavljaju muški, a muškarci biraju njanjavi, bezbojni raskid? Koga više boli odmah, a koga posle, i ko se više plaši novih veza?

Priča se kao plamen širila po kraju, ljudi su zauzimali strane, ali svi su se slagali u jednom – ostavila ga je muški! I svi su tačno znali šta pod tim podrazumevaju, a čak i oni koji nisu znali detalje događaja, mogli su da ih predvide sa velikom preciznošću.

To „ostavila ga je muški” izgovarali su sa dozom strahopoštovanja. Jer, posle sedam, osam godina zajedničkog života, kad se jednog dana vratio kući, zatekao je u hodniku spakovane kofere.

Rekla mu je da će se ona u stan vratiti za dve nedelje, a on svoj ključ neka ostavi u poštanskom sandučetu. I više mu nikad nije odgovorila ni na jedan poziv niti poruku.

Nije da te ne volim, nego…

Ovakav, odlučan i prilično surov raskid, sasvim se dobro uklapa u muški stereotip. Izbegnute su besmislene rasprave, optužbe, bes i suze. Svaki hirurg će potvrditi da je kod amputacije najbolji čist i oštar rez. Pre svega, takav rez najbrže zarasta. A šta bi se, u tom smislu, smatralo ženskim raskidom?

Takozvani „ženski raskidi” traju danima, čak nedeljama, iscrpljujući su i melodramatični

Verovatno onaj njanjavi raskid tipa „nije da te ne volim, nego…”, raskid s previše reči i lažnih objašnjenja. Takozvani „ženski raskidi” traju danima, čak nedeljama, iscrpljujući su i melodramatični. Međutim, oni podrazumevaju da se vrata ipak ostave donekle odškrinuta, za slučaj da se onaj koji ostavlja, u nekom trenutku predomisli. Ovakvi raskidi deluju manje surovo, ali u njima se trguje lažnom nadom i traći dragoceno vreme.

Međutim, dok se život uglavnom odvija između ovih krajnosti, savremena nauka novim rezultatima ozbiljno je uzdrmala dosadašnje stereotipe muškog i ženskog ponašanja.

Precizno je izmereno da je ženski mozak aktivniji od muškog u prefrontalnom korteksu, koji je odgovoran za kontrolu impulsa, za raspoloženje, emocije i uznemirenost. I deo mozga odgovoran za promišljanje prošlosti i budućnosti aktivniji je kod žena, zbog čega one više žive u prošlosti i prave daleko više projekcija za budućnost. Stoga, one teže podnose krah tih projekcija.

Dovde, ono što su naučnici izmerili nije u suprotnosti sa onim što vidimo golim okom. Greške nastaju na osnovu predrasuda u kasnijem zaključivanju.

Tajna je u ženskom mozgu

Naime, zajednička studija Univerziteta Bingamton i UCLA, urađena na 6.000 ispitanika u 96 zemalja, potvrdila je da žene osećaju veći intenzitet i fizičkog i emocionalnog bola neposredno posle raskida, ali posle prvog udara, žene se brže oporavljaju.

Žene osećaju veći intenzitet i fizičkog i emocionalnog bola neposredno posle raskida, ali se posle prvog udara, žene brže oporavljaju

Istraživanje je dalje pokazalo da upravo zbog toga žene sporije donose odluku o raskidu, ali onda prekidaju svaki kontakt. A dama s početka ove priče uradila je baš to – potpuno je presekla sve kontakte s bivšim partnerom, da se ni jedno ni drugo ne bi povređivali podsećanjem na prošlost.

Za takav postupak svi su rekli da je muški, a eto, nauka sada tvrdi suprotno, da je upravo takav postupak karakterističan za ženski mozak. Žena će, kažu rezultati ovih istraživanja, učiniti sve da se više ne osvrne, da se ni u mislima više ne vraća na ono što je bilo.

Žena zna da je raspirivanje prošlih emocija posle raskida – besmisleno. Zato žene dilituju stare poruke, cepaju slike, prekidaju kontakt sa zajedničkim prijateljima, a ponekad se pri susretu sa starim partnerom prave da se nikad nisu poznavali. Upravo žena je ta koja brže prelazi put od partnera do stranca.

Konačno slobodni

Po ovom istom istraživanju, muškarci se odmah posle raskida osećaju – konačno slobodni. Mogu da rade sve ono što je izluđivalo njihove doskorašnje partnerke – da ostanu u kafiću koliko hoće, da razbacuju čarape, da jedu suvu hranu, da gledaju svaku božju utakmicu… Ali, kako vreme prolazi, za muškarce stvari postaju teže i često imamo one koji ni posle godinu ili dve nisu preboleli raskid. Studija tvrdi da posle prvog perioda slobode, muškarci duže žale za onim što su izgubili.

Nasleđe evolucije opominje muškarca da će morati mnogo da se trudi da bi pronašao novu partnerku (dok žena treba samo da izabere najboljeg od mužjaka koji se trude oko nje).

Žene sporije donose odluku o raskidu, ali onda prekidaju svaki kontakt

Zato muškarac više žali za starom partnerkom, a to je i razlog zašto je relativno malo muškaraca koji u raskid ulaze nespremni – bez nove partnerke. Ali baš u tome leži kvaka – muškarci ne procesuiraju emocije adekvatno, pa loš raskid jedne veze ozbiljno ugrožava njegove buduće odnose.

I upravo iz ovih razloga, tvrdi studija, muškarci mnogo ređe raskidaju po sistemu „seci i idi dalje”, a mnogo češće po sistemu „budi prisutan i nadaj se”, odnosno – čekaj da sama ode…

Potreban je bonton

I po tome dama s početka ove priče predstavlja školski primer toga kako jedna prava žena okončava vezu. Zato bi bilo ispravno da je njeno okruženje s divljenjem konstatovalo „ostavila ga ženski”.

Naravno, jasno je da koliko ima žena koje raskidaju muški, toliko ima i muškaraca koji raskidaju ženski, a to više zavisi od karaktera osobe, a manje od pola. Zato svaki čovek ima svoj stil u tome kako raskida veze, i svaki stil je dobar ako olakšava i inače tešku stvar kao što je raskid. Osim, naravno, ako lični stil ne podrazumeva raskid SMS-om, preko stikera za frižider, glasovne poruke i slične uvredljive načine.

Kako vreme prolazi, za muškarce stvari postaju teže i često imamo one koji ni posle godinu ili dve nisu preboleli raskid

Zato, ipak, ne bi bilo loše razmisliti o uspostavljanju jednog univerzalnog bontona raskida, seta opštih pravila, redosleda koraka, spiska rečenica, nešto nalik na ono „nož u desnoj, viljuška u levoj ruci” ili „Hvala. Nema na čemu”.

Dobrodošlo je sve što održava balans i dostojanstvo obe strane u stvari koja nikako i ni za koga ne može biti laka.