Srce prebacuju iz ruke žene u ruke doktora.

Žene kao davaoci i muškarci kao primaoci – priroda ili tradicija

Priča o tragičnoj smrti mlade žene nedelju dana nakon operacije, potresla je Indiju sredinom septembra. Slučaj je postao globalna tema, jer je 33-godišnja Arčana Kamat na operaciju otišla sasvim zdrava, da bi deo svoje jetre donirala rođaki svog muža. A kad je isplivala i statistika da 80 odsto donora organa čine žene, dok 80 odsto primalaca organa čine muškarci, tema je otvorila mnogo šira pitanja, pre svega, ona o ženskoj požrtvovanosti i njenim granicama.

Nije ovo priča samo o preminuloj Arčani Kamat, već o ženama svuda, koje nesebično daju, a malo primaju, naglasila je indijska komentatorka Palki Šarma.

Požrtvovanje za porodicu s tragičnim ishodom

Arčana Kamat bila je zaposlena u jednoj visokoškolskoj ustanovi, udata i majka četvorogodišnjeg dečaka. Tetka njenog muža imala je jetru oštećenu 60 odsto i 18 meseci je bezuspešno čekala donora. Tada je Kamat odlučila da joj donira deo svoje zdrave jetre. Takve procedure presađivanja celog ili dela organa sa živog donora obavljaju se već dugo i u Indiji, i svuda u svetu.

Izveštaji kažu da je u slučaju Arčane Kamat i njene 65-godišnje rođake u potpunosti ispoštovana medicinska procedura. I muž, i svi bliži rođaci, lekarske komisije, pa i sama rođaka primalac dela organa do kraja su pitali Kamat da li je sto posto sigurna da želi da donira deo jetre, ali ona je ostajala odlučna u nameri da spase život jednom članu svoje šire familije. Uostalom, o tome je potpisala i svu potrebnu dokumentaciju.

Operacija.

Shutterstock.com

Operacija u privatnoj hirurškoj bolnici dobro je prošla i posle nekoliko dana Kamat je puštena kući. Delovalo je da se oporavila. Međutim, ubrzo je dobila temperaturu i vraćena je na kliniku. Lekari su se borili za njen život, ali nisu uspeli. Kamat je preminula. Do sada, lekarska greška nije pronađena. Jednostavno, radilo se o riziku koji takvi zahvati neminovno nose sa sobom.

Da li muški životi više vrede?

Iako se svi slažu da dobrovoljno doniranje organa ili dela organa da bi se spasio drugi život predstavlja najuzvišenije i najhumanije dobro delo, ovaj slučaj potresao je i javnost, i društvene mreže. Indijska novinarka Palki Šarma potražila je statistike i iznela zapanjujuće rezultate.

U Indiji, 80 odsto živih donora organa čine žene. To su uglavnom sestre, majke, supruge, u velikoj većini udate žene.

Žene u svom mentalnom kodu imaju duboko ugrađen poriv da se žrtvuju za porodicu, za druge. Da se žrtvuju do kraja, sa hrabrošću za koju neće dobiti nagrade ni odlikovanja, sem zadovoljstva da su po cenu najveće žrtve spasile drugi život.

Ali, ispostavilo se, po istoj indijskoj statistici, da kad se radi o primanju organa, 80 odsto čine muškarci. Da li su muški životi vredniji od ženskih, zapitala se novinarka. Da li je takav odnos žena davalca i muškaraca primalaca specifičan samo za tradicionalno patrijarhalno indijsko društvo?

Doniranje organa nosi rizik

Doniranje organa obavlja se na dva načina: uzimanjem organa u trenutku moždane smrti, i tada je potrebna saglasnost porodice preminulog, i uzimanjem celog ili dela organa od živih davalaca. U ovom drugom slučaju, najčešće se radi o doniranju jednog bubrega, dela jetre, pluća, slezine i još nekih organa. Iako se radi o uzvišenom gestu davaoca, on se uvek upozorava da proces transplantacije neminovno ide sa rizikom, koji se procenjuje na 17 odsto.

Uvek su moguće komplikacije kao što su infekcije, krvarenja ili ugrušci. Transplantacija može imati trajne posledice po donora, kao što je smanjeni kvalitet života, a moguć je i smrtni ishod, kao što se desilo u slučaju mlade Indijke. Dati deo sebe je i veliki rizik. A ko nosi najveći teret tog rizika? Statistike kažu: žene. I to ne samo u Indiji.

Muškarci kao univerzalni primaoci

Na svetskom nivou, dve trećine svih transplantacija sa živih donora odnosi se na bubreg. Na svetskom nivou, 60 odsto donora bubrega su žene. Ali istovremeno, 65 odsto svih primalaca bubrega sa živih donora su muškarci. Takođe, globalno, 67 odsto primalaca jetre su muškarci, kao i 60 odsto pluća, 58 odsto pankreasa. Očigledno, muškarci su prioritet. Čak i u pristupu organima sa davalaca s moždanom smrću, muškarci su brojniji. Čak 71 odsto primalaca srca su muškarci.

Žena u ruci drži srce.

Shutterstock.com

Da u osnovi muške supremacije u ovoj neveseloj temi stoji tradicionalno patrijarhalno vrednovanje, potvrđuje i jedan redak, ali zanimljiv primer. Zemlja u kojoj muškarci nisu favorizovani kao primaoci organa su Filipini. Savremeno filipinsko društvo počiva na drevnoj tradiciji matrijarhata, gde žena ima viši socijalni status. I upravo tu je danas odnos davalaca i primalaca organa izjednačen.
Žene čine ravnopravnih 50 odsto dobrovoljnih davalaca organa.

Tamo gde žene imaju niži socijalni status, a to je gotovo u celom svetu, one su uslovljene da neguju, da brinu, da se žrtvuju. U njihovo biće je usađena dužnost da se žrtvuju za porodicu, konstatovala je indijska novinarka.

Kako je kod nas?

Kod nas, doniranje organa regulisano je zakonom. Kako stvari trenutno stoje, živi donatori mogu biti bliski krvni srodnici i bračni partner. To ograničenje postoji da bi se sprečila trgovina organima.

Ali, kad je u pitanju doniranje organa kod pacijenata s moždanom smrću, situacija kod nas je daleko ispod svetskog proseka. Duboko ukorenjena tradicionalna verovanja i sujeverja lako izađu na površinu, naročito u kriznim i teškim situacijama, zbog čega srodnici vrlo retko daju odobrenje za uzimanje zdravih organa s njihovih preminulih.

Naravno, mnogo je i drugačijih primera i priča o ljudima koji su utehu našli upravo u tome što su odobrili da zdravi organi njihovog preminulog člana porodice spasu nečiji život. No, to je tema za neku drugu, dužu priču. Mada je sasvim jasno: kad bi doniranje organa preminulih bilo masovnije, bilo bi manje potrebe da se žrtvuju živi donatori i manje opasnosti da se slučaj Arčane Kamat ponavlja unedogled.

Naslovna fotografija: Shutterstock.com