devojka grli samu sebe zbog pandemije

Zagrljaj – najbolja terapija

Na pitanje novinarke: „Šta biste najviše voleli da uradite kada sve ovo prođe?”, medicinska sestra je odgovorila: „Da se svi zagrlimo”. Sigurna sam da mnogi dele njenu želju

Slušala sam pre nekoliko dana vrlo potresan intervju s jednom medicinskom sestrom. Pričala je o iskustvima koje ona i njene koleginice i kolege imaju u radu u kovid centrima. Teško, tužno, iskreno. Jedno pitanje i jedan odgovor me je posebno potresao. Na pitanje novinarke: „Šta biste najviše voleli da uradite kada sve ovo prođe?”, odgovorila je „Da se svi zagrlimo”. Sigurna sam da mnogi dele njenu želju.

Čini se kao da ranije nismo toliko razmišljali o zagrljajima, posebno ne o njihovom značaju. Tu ne mislim na pozdrav, čestitke, uobičajen zagrljaj partnera, roditelja i dece. Ne mislim samo na simboliku koju taj čin ima, nego i na to koliko je važan, od samog rođenja do trenutka kada polako nestajemo.

Koliko ste samo puta videli kako dvoje trče jedno drugom u susret raširenih ruku, posle čega sledi zagrljaj

Tajna dragocenost

U našoj kulturi zagrljaj je deo pozdrava, nešto što razmenjuju bliski ljudi, rođaci koji se vole, kumovi, saradnici. Koliko ste samo puta videli kako dvoje trče jedno drugom u susret raširenih ruku, posle čega sledi zagrljaj. Grlimo se u mnogim situacijama zato što nas to čini srećnim i umiruje. Bolje od bilo kog leka koji bi psihijatar prepisao. Da ne pominjem već ko zna koliko puta izgovorenu rečenicu – da mi je samo još jednom da te zagrlim. Viđali smo zagrljene parove – lep prizor, zar ne? Ljudi se, često, radije sećaju prvog zagrljaja nego prvog poljupca. Zagrljaj znači – biti moj, bar u tom trenutku, i samo moj. Koliko god da traje, deluje kao da traje čitavu večnost. U tome je i jedna od tajni dragocenosti zagrljaja.

Na golo telo

Značaj zagrljaja, fizičkog kontakta sa drugim bićem, otkrili su pre svega psiholozi koji su prvo proučavali rani razvoj, a sada već i razvoj deteta u materici. Iznenadili biste se kada biste znali da beba u majčinom stomaku reaguje i na samo maženje stomaka. O glasu, muzici, ostalim zvukovima i da ne govorim. Ali, to majušno biće oseća dodir kroz majčinu kožu, te vibracije koje se prenose i one imaju za njega posebno značenje. Naravno, ne razume plod ovo o čemu govorim, nikada se toga neće sećati, ali ostaje prasećanje, praosećaj, koji čine zagrljaj tako moćnim.

Savremena porodilišta odavno su uvela praksu da se tek rođena beba, pre presecanja pupčanika, stavlja majci na grudi. Golo telo na golo telo. Obgrljeno majčinim rukama, uz osećaj topline koju koža ima, novorođenče se umiruje. Taj osećaj sigurnosti postaje osnov za razvijanje svih drugih osećanja sigurnosti, mira, utehe, skloništa. Koliko je važno da se kod dojenja dojka obnaži kako bi beba mogla ručicama da dodiruje majčinu dojku, znamo gotovo svi.

Značaj zagrljaja, fizičkog kontakta s drugim bićem, otkrili su pre svega psiholozi koji su prvo proučavali rani razvoj, a sada već i razvoj deteta u materici

Pokret slobodnog dojenja se odomaćio u sredinama u kojima nema lažnih moralnih predrasuda i gde nije sramota podojiti dete onako kako se doji. Preporuka je da se dojenje odvija u četiri oka, odnosno da beba i mama imaju svoj mir. Kao da je dojenje sveti čin. I jeste. To nije samo hranjenje, to je zagrljaj, dodir, miris kože, jedno mesto gde se beba oseća kao u svemiru čiji je ono jedini gospodar.

Učimo decu da kada padnu dođu u zagrljaj. Grlimo ih kada se bude, ili tonu u san. Kada ih uzmemo u ruke, deca nas obgrle oko vrata. Kada ih nosimo na leđima, zagrle nas da ne padnu. Kada se uplaše, zagrle nas, makar bili u dečjem pozorištu ili bioskopu. Grle nas kad polazimo ili se vraćamo. Ma, grlimo se kad god stignemo ili ona žele. Sigurno vas je nekada neko dete zagrlilo, onako snažno kako samo dete može. Ima li lepšeg osećanja od zagrljaja deteta?

Obgrljeno majčinim rukama, uz osećaj topline koju koža ima, novorođenče se umiruje

Grlimo se mi, takav smo i narod. Ima toliko prilika u kojima zagrljaj pomaže. Nekada da nas nagradi, nekada ohrabri, nekada uteši. Ima i dalje onu magijsku moć koju je imao od kada smo došli na ovaj svet.

Poljubac manje važan

A onda se desi nešto poput ove pandemije, gde nam nije dozvoljeno da se grlimo. Većini ljudi nedostaje upravo taj, toliko ljudski i prisni, kontakt. Možemo mi da pričamo i direktno, ili preko raznih uređaja, ali ne možemo da se zagrlimo. Čak je i poljubac, verovali ili ne, manje važan od zagrljaja.

Zagrljaj znači – biti moj, bar u tom trenutku, i samo moj. Koliko god da traje, deluje kao da traje čitavu večnost

Videla sam negde jednu šalu, jednu od onih koje se vrte internetom: „Prodajem zagrljaje – prvi zagrljaj besplatan”. Kada bi samo taj neko znao koliko toga je smešteno u taj zagrljaj. Nežnost, toplina, pripadanje, sigurnost, uteha, nada, uspomena, razmena, ljubav, podrška i iznad svega, ono prasećanje na vreme kada smo bili tako mirni u našem beskraju. Pa da stanemo u red za taj zagrljaj.

Verujem da će zagrljaj biti prvo što ćemo razmeniti jednom, kad ovo prođe. A mora da prođe, složićete se.