zgrada u americi

Tvina Nobles – beskućnica koja je postala senatorka

S ponosom ističe svoje poreklo, ali žali što se njen uspeh svodi na boju kože i što je njen izbor „značajan”, jer je druga crna senatorka posle Roze Frenklin

Na prvi pogled možete da pomislite da je u pitanju još jedna nepravda vezana za pokret Black lives matters, ali suština je u odnosu prema beskućnicima i njihovim mogućnostima da učine nešto u svom životu.

Žena intrigantnog imena T’wina Nobles (Tvina Nobles) postala je jedini crni član Senata u državi Vašington i prva je izabrana u zakonodavnu vlast u poslednjih deset godina.

U njenom životu ništa nije bilo „nobles”, jer je imala detinjstvo beskućnika, a zatim uz pomoć hraniteljskih porodica uspela da završi fakultet. Njen uzor bila je Roza Frenklin, prva crnkinja senatorka u periodu od 1993. do 2010. godine.

Verovatno ne bez razloga, jer je njena borba za uklanjanje zdravstvenih razlika po rasi, etničkoj pripadnosti i polu, mnogo značila mladoj Tvini koja je rasla na ulici. Sada, kao druga senatorka, s ponosom ističe svoje poreklo, ali žali što se njen uspeh svodi na boju kože i što je njen izbor „značajan”, jer je druga crna senatorka.

Sa 19 godina udala se za oca svoje ćerke, i preselila se u državu Vašington zbog njegove vojne karijere

Život u skloništima

A sve je počelo kada je njena majka, inače sa ocem služila u američkoj vojsci, pala pod zavisnost od kokaina. Od tog trenutka Tvinin život se promenio, izbačeni su na ulicu i selili su se iz skloništa u sklonište. Do njene 13. godine, Tvina i njena porodica živeli su u gotovo svim skloništima za beskućnike u Džordžiji i u Alabami.

Pošto nije videla budućnost u stalnom seljenju, počela je da volontira na recepciji jednog svratišta i da pomaže onima kojima je pomoć potrebna. Sa 16 godina je zatrudnela i u skloništu rodila ćerku.

Izgledalo je kao da ponavlja priču koju je već preživela. Međutim, uz pomoć hraniteljske porodice završila je srednju školu i upisala fakultet, zahvaljujući programu za mlade koji su odrasli u sličnim okolnostima. Sa 19 godina udala se za oca svoje ćerke i preselila se u državu Vašington zbog njegove vojne karijere.

Na Univerzitetu Puget Sound uspela je da završi dodiplomske i postdiplomske studije. Kasnije je rodila još troje dece. Danas, sa svojih 38 godina, ima decu staru 21, 16, 14 i 9 godina.

Na Univerzitetu Puget Sound uspela je da završi dodiplomske i postdiplomske studije

Borac za promene

Pošto joj je obrazovanje bilo teško dostižno u životu, borila se protiv prepreka kakve je i sama imala, i zbog toga je obrazovanje postavila u fokus svoje platforme u kampanji. Zalagala se za bolje finansiranje obrazovanja, za veće zarade nastavnika, smanjenje broja odeljenja, za veću ravnopravnost i inkluziju u školama.

Upravo zato Demokrate su je zdušno podržale, uključujući i novoizabranog predsednika Džoa Bajdena koji je na Tviteru napisao – „Nobles je borac za velike strukturne promene koji zna šta radničkim porodicama treba da bi napredovale”.

Naravno da Tvina nije došla niotkuda u politiku, jer je prethodno bila u upravnom odboru u Building Changes, neprofitnoj organizaciji koja pomaže beskućnicima i mladima.

Njeno zalaganje da se razmotre buduća zakonodavna pitanja koja se odnose na hraniteljske porodice i mlade beskućnike dobilo je na značaju, a doslednost je dovela do toga da je ubedljivo pobedila tadašnjeg državnog senatora (koji je naravno bio belac), iako je kampanja protiv nje bila prljava i donekle rasistička.

Njena priča inspirativna je ne samo za Amerikance već za sve koji misle da svakom treba dati šansu da se obrazuje i napreduje

Ne znam koliko beskućnika kod nas uspe da završi fakultet, ali Tvina spada u tri odsto beskućnika u Americi koji završe fakultet.

Možda je zato njena priča inspirativna, ne samo za Amerikance već i za sve koji misle da svakom treba dati šansu da se obrazuje i napreduje. U Americi ima oko šest stotina hiljada beskućnika, a u Srbiji oko dvadeset hiljada.

U odnosu na broj stanovnika, udeo je približan. Ipak, kako se čini, u Srbiji su beskućnici daleko od mogućnosti da steknu visoko obrazovanje i da postanu predstavnici naroda na bilo kom nivou.