
Svako je bio varan i varao
Nekako s proleća kreće uvek večito otvorena tema prevara.
Kreće obično najstarija tetka/strina/drugarica sa izlaganjem svog stava koji se, naravno, menja u slučaju da je ista varala ili je bila varana. Obično su to iscrpni i oprečni dijalozi koji, u slučaju da su podgrejani alkoholnim pićem, traju do kasno u noć.
Veliko uživanje vas obuzima dok slušate tuđe grehe ili muku i sve se mislite dobro je, ne govorimo o meni. I tako, bez kamena na leđima, odmah prionete na davanje iskrenih saveta, kao da će drugoj osobi uopšte biti lakše od tvog nevažnog mišljenja. Mišljenja koje ionako daješ samoj sebi, a ne publici.
Nikako da se suočimo sa sobom. Svako je bio varan i varao. Nema bezgrešnih. Gotovo, tačka, nema.
Kad te obuzme milina kad sretneš simpatiju od pre 20-30 godina, pa ti sve milo kad se setiš koliko si okrutna bila kad nisi htela na dejt sa njim, odmah ti današnje muke budu lakše.
A kad se setiš koliko si mislila o nekome ko nije tvoj momak/muž, pa sve razmišljala kako bi deca bila lepa i kako bi bilo lepo da on zna ovo ili ono o tebi…
I onda, kad se raščuje po gradu ovo ili ono, svi kao padaju u nesvest, spremni za coktanje i samoživost, milioniti put osećajući olakšanje što nisu tema ovog puta.
Jer kera laje sebe radi, a ne sela radi!
Koliko smo puta čuli – ona je švalerka ovom ili onom, on vara ženu sa svakom suknjom…
Ako se sećate, starije generacije su ozbiljnim glasom govorile – mene je muž varao uzduž i popreko, ali ni ja mu nisam ostala dužna!
Naše generacije savetuju – ostavi idiota, odmah ga spakuj i pošalji kod švalerke da ga ona pere i pegla.
Ja, kad razmislim, nisam nikad imala problem sa tim pranjem i peglanjem.
Ali, šta ja znam!? Ko li je u pravu? Dok je sveta i veka i mi budemo „MI”, nek cveta hiljadu cvetova.
Jer ti si moja ljubav, moje utočište, moja snaga, Bog u koga se uzdam – psalam 91.
Danas, sarmice od zelja sa kiselim mlekom i Haleluyah u izvođenju Andree Bočelija i njegove ćerke.