Suština

Manite se besede, dosta je nama svih priča

Linč je glavna reč ove nedelje. Nastavlja se bombardovanje senzacionalističkim dezinformacijama i poluinformacijama koje nam se serviraju na dnevnom meniju. Gutaj i ćuti, gledaj svoja posla, guraj glavu u šerpu, ništa ne zavisi od nas, i ovako i onako.

Ko nije kriv, neka prvi baci kamen. Dajte im kolača ako nema hleba. Car je go.

Dočepaćemo se i mi nekako suštine.

Kad je brat Natašine komšinice, inače poznat kao miran momak koji je živeo u roditeljskoj kući na selu, dva dana držao lokalni romski orkestar na drvetu za vreme održavanja seoske slave, i to u porti crkve, mi smo danima bili bez reči. Sve dok nam njegova sestra, veoma mirnim glasom, nije objasnila: Uhvatila ga suština!

Mi pokunjeni, svako za sebe u tišini razmišljao šta je pisac hteo da kaže, a sa sigurnošću mogu da tvrdim da ima onih koji ni danas nisu dokučili misli naše mudre komšinice.

 Dočepaćemo se i mi nekako suštine

Ja brinem drugu brigu kad sam shvatila da ulažemo u nauku jako malo, da smo na donjoj lestvici. Ne kao nacija, najgori smo i kao pripadnici hrišćanske religije. Mladi u Izraelu prosečno imaju završenih 13 razreda, hrišćani prosečno 8 razreda.

I, šta ćemo sad?

Evo, molim crkvene verodostojnike, kao majka četvoro dece, da šire ljubav, da finansiraju najbolje đake, da kupe neki koš. Da šire Hristovu reč kroz razumevanje, saosećanje, da žive sa svojim narodom, da pomognu bližnjem svom, da vole svoju decu, jer to im je budućnost. Svako dete je Hristovo dete. Manite se besede, dosta je nama svih priča.

Kuvam danas petla, donela mi Marija iz Kovačice, sin zakačio koronu, i slušam Pink. Ošišaću se kao ona, a ti ćeš me i dalje voleti.

Beograd je svet!