Sleng

Kada je pojam lepog, očaravajućeg ili uzvišenog počeo da se kombinuje sa rečima kao što su strašno ili užasno, i sama ushićenost, zadovoljstvo i lepota postala je zastrašujuća, opasna i užasna

Pre neki dan, u autobusu gradskog saobraćajnog, htela – ne htela čula sam razgovor dva mladića, pa su me oglušci tog razgovora nagnali da razmišljam o dvema temama – o jeziku i savremenoj civilizaciji. Momci su komentarisali devojke sa kojima su, očigledno, neposredno pre autobusa, sedeli u nekom kafiću.

„Ona – kida.”

„Da, brate, ubija.”

„Razvaljuje, batice.”

„Rastura koliko je zgodna.”

„Ubija”, ponovili su skoro uglas, a onda su se skoro zaverenički nasmejali.

„A i keva joj je gospođetina”, zaključio je jedan od njih dvojice.

„Šta, i keva kida?”

„Ubija kako dobro izgleda.”

„Rastura, a?”

„To im je, onda – porodično?”

„Razvaljuju.”

Pomislila sam kako komplimenti kao što su kida, ubija, razvaljuje i rastura, zajedno sa augumentativom – „gospođetina”, koji sam prvi put čula, govore o promenjenom vrednosnom sistemu u savremenom društvu. Da su ozbiljan dokaz da je nešto u nama i među nama otišlo dođavola.

Savršena žena je ratnica, rasturačica, biće neviđene fizičke snage i ogromne simboličke moći. Ona je neka vrsta stihijske sile prirode koja pokorava sve pred sobom. (Isto važi i za komplimente upućene muškarcima!) Neko ko ne mami uzdahe, nego krike i urlike. Kad kažu „ona ubija”, to govori o dobrovoljnoj predaji pred nemilosrdnom silom prirode, o promenjenom kodu na relaciji muškarac–žena, ali i o nekoj vrsti novog kulturnog trenda – sa žarom prihvatiti pokoravanje.

Lepotice i lepotani danas kidaju, ubijaju i razvaljuju, bar u slengu

Što se tiče rogobatne reči „gospođetina”, palo mi je na pamet kako su se nekada augumentativi za ženski rod koristili uglavnom u pežorativnom smislu, da se označi nešto ogromno i prezira vredno, a da se danas gospođetina, kao i uostalom sve što je veliko i preterano, stavlja na najviši pijedestal, čak i kada izaziva humornu asocijaciju, kao gospođetina koja je, mada toga oni uopšte nisu svesni, simbolička karikatura onoga što se gospođom, odnosno damom, nekada zvalo.

Svaka generacija ima svoj sleng.

Kad smo mi bili klinci, devojke su bile lepe, zgodne, slatke ili dobre ribe, a momci su bili zgodni i dobri frajeri.

Ali onda, kada je pojam lepog, očaravajućeg ili uzvišenog počeo da se kombinuje sa rečima kao što su strašno ili užasno, i sama ushićenost, zadovoljstvo i lepota postala je zastrašujuća, opasna i užasna.

Drugim rečima, užas je nekako postao lep. Strah je na najvišoj stepenici osećanja kojima se, bar u jeziku, teži.

Lepotice i lepotani danas kidaju, ubijaju i razvaljuju, bar u slengu. Simboličko nasilje u jeziku postalo je privlačno.

A između jezika i stvarnosti, tanka je linija razgraničenja.