Sezona maskenbala – zašto volimo da se kostimiramo

Svake godine kada dođe taj jedan dan, koji je postao svetski simbol kostimiranja, podignu se talasi pitanja – da li je to izvor prihoda za industriju zabave i da li je na našem podneblju taj praznik primeren ili nije.

Kakvo god da je vaše mišljene na ovu temu, jedno je izvesno – ovog ili nekog sasvim drugog dana u godini, za Novu godinu, rođendan ili bez nekog posebnog razloga, u ljudskoj je prirodi da volimo da se kostimiramo i poprimamo identitet iza koga ćemo moći da oslobodimo svoju sakrivenu ličnost, onu za koju ponekad ni sami sebi ne bi priznali da je posedujemo. Iza maske, i mi se oslobođamo. Zato je ljudskom rodu kostimiranje oduvek bilo blisko, a nadasve zabavno.

Uvek budi svoj – ili ne

Često ćete čuti kako vam kažu ili vi sami sebi kažete: „Uvek budi svoj”. To je tačno, uglavnom, ali oni koji to kažu očigledno ne znaju koliko je zabavno biti neko drugi. Od ranog detinjstva deca se raduju oblačenju kostima i ostavljaju za sobom svakodnevicu kako bi bili kauboji, princeze ili super heroji. Većina vas u okruženju ima neko malo biće koje neće ni iz kuće da izađe bez Elsine pletenice, baletske pačke ili maske omiljenog junaka. Mnogi odrasli, kada se iskreno konsultuju sami sa sobom, priznaće da im je ova vrsta preuzimanja identiteta jednako zabavna.

Uloge koje igramo u svakodnevici

Pre svega, izvesno je da ne morate čak ni obući kostim da biste preuzeli ulogu na dnevnom nivou. Zapravo, danas ste verovatno nekoliko puta promenili svoju ulogu. Ujutro ste možda bili ljubavnici ili roditelji, na poslu ste se prebacili u ulogu poslodavca ili zaposlenog, pre nego što ste postali dete kada vas je mama pozvala tokom pauze za ručak. Različite situacije od nas zahtevaju da se uklopimo u različite društvene uloge. Vrlo je prirodno da razmišljamo i ponašamo se različito, u skladu sa ovim ulogama, jer možete biti strog šef, a ipak popustljiv roditelj. Takođe, vrlo je verovatno da sa svojim dvogodišnjim detetom razgovarate na sasvim drugačiji način nego sa poslovnim saradnicima.

Naime, sasvim je prirodno da igrate različite uloge, u skladu sa situacijom u kojoj se nalazite. Može li sam kostim biti jedna od takvih situacija? Hoćete li promeniti svoju ulogu zbog jednog sloja poliesterske tkanine? Kako bismo to saznali, ima smisla detaljnije se zapitati oko psiholoških značenja koja se kriju iza odeće.

Odeća čini čoveka

Pritom, ne mislimo na kvalitet i cenu, već odabir i stil oblačenja. Hteli mi to da priznamo ili ne, prvi utisak o ljudima koje srećemo često formiramo i po odeći koju nose. Zamislite da je stranac u crnom odelu upravo seo pored vas u lokalnom kafiću. Verovatno biste ga smatrali ozbiljnom poslovnom osobom, zar ne? Psihologija koja stoji iza toga je jednostavna: povezujete kvalitete – kao što je ozbiljnost – s ljudima koji nose odelo, i to će većina ljudi povezati na taj način. Da je nosio kostim Hobita, vaša procena mogla bi biti radikalno drugačija.

Dakle, očigledno je zašto o drugima sudite po njihovoj odeći – to je jedna od njihovih osobina koja nam je prvo dostupna, pre nego što progovore ili nam se osmehnu. Ipak, slično pravilo primenjujete i na sebe, verovali ili ne.

Za sebe čuvate iste stereotipe o modi koje koristite i za druge. Mogli biste doći do sledećeg zaključka: Ta elegantno odevena osoba u ogledalu mora biti precizna i uspešna. Studije pokazuju da ljudi sebe ocenjuju ostvarenijim kada nose svečanu odeću.

I još nešto, odeća ne menja samo vaše mišljenje o vama samima, već čak i vaše ponašanje. Istraživači su otkrili da su ljudi obazriviji, na primer, kada nose nose beli doktorski mantil.

Maskenbal – pitanje slobode

Na kraju, da se vratimo na početak naše priče. Ne bismo otišli predaleko u proceni kada bismo rekli da je maskiranje zdravo za vaš ego, o zabavi i da ne govorimo. Kada preuzmete neki drugi karakter, otkrićete o sebi da ste spremniji na neke akcije za koje u realnom životu nikada ne biste imali ni snage, ni hrabrosti. Nije zato slučajno što su se mnoge velike filmske ljubavi desile ili razvijale na romantizovanim balovima pod maskama. Nije, takođe, neobično što ih je oduvek, pa čak i u za naš pojam mračnom srednjem veku, bilo napretek. Ljudi vole i željni su tog i takvog ventila slobode.

Zato, ako Noć veštica nije vaš praznik, odaberite neki datum tokom novembra ili decembra i sa svojim prijateljima se dobro provedite i negujte to dete u sebi. To zaista nije floskula već suštinska potreba svakog od nas.