
Sandrin Boner: Postala sam malo sebičnija
Dobitnica Cezara, inspiracija najvećim francuskim režiserima, glumica, režiserka i majka dve ćerke, zalaže se za strože kažnjavanje porodičnog nasilja, koje je i sama iskusila
Kratko ošišana, opuštena, vitka i glamurozna čak i u džemperiću, glumica Sandrin Boner i u 54. godini izgleda kao reklama za tipičnu Francuskinju. Uskoro ćemo je gledati u filmu Umami (koji je trenutno u postprodukciji), gde joj je partner Žerar Depardje. Sandrin igra suprugu slavnog francuskog kuvara, koji se bori sa problemom alkoholizma. Uz alkoholizam uglavnom ide i nasilje u porodici, sa kojim se i sama Sandrin bolno suočila.
U okviru obeležavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, Sandrin je javno govorila o onome što joj se dogodilo pre dvadesetak godina. Kako je ispričala za France 24, tokom jedne svađe, partner s kojim je tada bila u vezi tri-četiri godine, koji ranije nije iskazivao nasilničko ponašanje, zgrabio ju je za grlo i počeo da davi. Ona je izgubila svest i probudila se sa užasnim bolovima u vilici i glavi, sa ustima punim krvi i osam izbijenih zuba. Partner je tvrdio da se povredila kad je pala u nesvest.
U bolnici su konstatovali da joj je vilica polomljena na tri mesta i izmeštena u stranu. Dva i po meseca nije mogla da otvori usta i hranila se samo na slamčicu. Verovala je u partnerovu verziju događaja sve dok joj jedan lekar nije rekao da je takve povrede nemoguće zadobiti pri padu, već da su one tipične samo za saobraćajne nesreće ili udarce pesnicom u lice. Tada je javila sestri da se pobrine za njenu sedmogodišnju ćerku, a partneru da se iseli iz kuće pre nego što ona izađe iz bolnice.
Imala je samo 16 godina kad ju je otkrio režiser Moris Pijala i dao joj ulogu u filmu Našim ljubavima, za koji je dobila nagradu Cezar za glumicu koja najviše obećava

Denis Makarenko © / Shutterstock.com
Uslovna kazna za trajnu bol
„Najgore je što ni posle 20 godina ne mogu na to da zaboravim, jer kad god pada kiša ili duva vetar, imam jake bolove tamo gde je vilica bila polomljena”, rekla je Sandrin Boner. Pritom, nasilnik je osuđen samo na dve godine uslovne kazne.
Iako se to desilo baš kad je bila usred snimanja filma, pa je cela ekipa morala da čeka dva i po meseca da se ona oporavi, glumica podseća da je njoj ipak bilo moguće da tu situaciju okonča, jer je imala svoju kuću, svoj novac. „A mnoge žene moraju da ostanu sa nasilnikom jer nemaju gde da odu i zavise od njegovih prihoda”, upozorava ona.
Sandrin Boner imala je samo 16 godina kad ju je otkrio režiser Moris Pijala i dao joj ulogu u filmu Našim ljubavima (À Nos Amours), za koji je dobila nagradu Cezar za glumicu koja obećava. S tim rediteljem je snimila i Pod suncem satane (Sous le soleil de Satan), koji je dobio Zlatnu palmu u Kanu.
U međuvremenu, Sandrin je dobila nagradu Cezar za ulogu Mone u filmu Vagabund rediteljke Anjes Varde. Igrala je Jovanku Orleanku u istoimenoj istorijskoj dvodelnoj filmskoj priči, bila inspiracija najvećim francuskim režiserima, a za ulogu u Šabrolovom filmu Ceremonija (La Ceremonie) iz 1995. dobila je nagradu u Veneciji.
Igrala je u Fatalnoj ženi (Femme fatale) Brajana de Palme, sarađivala sa mladim režiserima i igrala u međunarodnim koprodukcijama, kao što su Istok–zapad, Prag ili Kuga, film koji je čuveni argentinski režiser Luis Puenso snimio po istoimenom Kamijevom remek-delu.
Kad je upoznao Sadrin Boner, Vilijam Hert ostavio je alkohol, napustio Holivud, odbio ulogu u filmu Park iz doba jure i preselio se s njom u Francusku

Denis Makarenko © / Shutterstock.com
Kad rane zacele, ljubav ostaje
I baš na snimanju Kuge upoznala je 17 godina starijeg i već slavnog američkog glumca Vilijama Herta. On je važio za odličnog glumca, koga je pratio loš glas da je neprijatan i nepredvidiv. Bio je čest gost u Beti Ford klinici za odvikavanje od alkohola. Kad je upoznao Sandrin, ne samo da je ostavio alkohol, nego je napustio i Holivud, odbio je ponuđenu ulogu u filmu Park iz doba jure i preselio se s njom u Francusku.
Iz veze koja je trajala sedam godina rođena je ćerka Žana. Posle razlaza, Hert se vratio u SAD i vrlo retko glumio, živeći uglavnom na pacifičkoj obali sa „jednostavnim ljudima, farmerima”, kako je rekao u jednom intervjuu.
Mnogo kasnije, kad je Sandrin Boner odlučila da se oproba kao režiser, pozvala je Vilijama Herta da igra glavnu ulogu u filmu Besan sam zbog njegovog odsustva. Javnost je bila začuđena takvim izborom, s obzirom da je Sandrin tada bila u braku sa scenaristom i piscem Gijomom Loranom, sa kojim je dobila ćerku Adelu. (Sa Gijomom se razvela četiri godine kasnije.)
Govoreći tada o svom odnosu sa Hertom, Sandrin je rekla: „Dugo nakon raskida, kad rane zacele, ljubav ostaje. Još uvek imam nepomućenu sponu sa muškarcima koje sam volela. Sa Vilijamom Hertom, na primer. Naša veza ostaje veoma jaka, puna poštovanja i divljenja. On je za mene još uvek jedan od najlepših glumaca na planeti.”
Opuštena, vitka i glamurozna čak i u džemperiću, glumica Sandrin Boner i u 54. godini izgleda kao reklama za tipičnu Francuskinju

Jaguar PS © / Shutterstock.com
Volim ljude koji razbijaju kodove
Osim tog igranog filma, Sandrin je režirala i dokumentarni film o Merijen Fejtful, kao i film Njeno ime je Sabina (Her Name Is Sabine), o svojoj sestri koja boluje od autizma.
Sandrin je rođena kao sedmo, od jedanaestoro dece svojih roditelja. Njena majka bila je poklonik Jehovinih svedoka, o čemu Sandrin kaže: „Nije meni smetalo što je ona to, nego što je i nas terala da to budemo. Bila sam ljuta na nju. Nismo slavili rođendane, na primer. Prvi put sam proslavila svoj rođendan na snimanju filma Našim ljubavima.”
Sandrin kaže da je od oca nasledila svoju mirnu, odgovornu, prizemnu stranu, dok joj je majka dala hrabrost. „Onda sam mislila da je luda. Danas, shvatam da me privlače ljudi koji su pomalo ludi. Volim ljude koji razbijaju kodove koji nas drže zaključanima.”
Posle razvoda 2015, Sandrin živi sama. „Iskreno, više ne želim da delim život sa nekim muškarcem. Ne mogu da podnesem da nekoga viđam svakog dana. Nisam stvorena za život udvoje”, kaže.
Tu svoju novoizabranu poziciju Sandrin Boner je objasnila za francuski nedeljnik Ekspres: „Postala sam malo sebičnija. Uverena sam da moramo prvo da mislimo na sebe da bismo bili srećni. Što više mislimo na sebe, sposobniji smo da usrećimo druge.”