Rejčel Vord

Rejčel Vord: Žene moje generacije imale su manja očekivanja

Zvezda serije Ptice umiru pevajući koju mnogi pamte, u zenitu slave se udala, preselila i rodila troje dece, ali je nastavila karijeru kao glumica, scenaristkinja i režiserka

Mlada glumica Rejčel Vord osvojila je srca nebrojene svetske publike kao Megi Kliri u nezamislivo popularnoj seriji Ptice umiru pevajući, snimljenoj po istoimenom i podjednako popularnom romanu australijske spisateljice Kolin Mekalou. Priča o ljubavi mlade devojke sa farme i ambicioznog sveštenika Ralfa de Brikasara (igra ga Ričard Čemberlen), koja nije mogla da ima srećan kraj, ali nikad nije prestala da postoji, počinje legendom o ptici i trnu (iz koje potiče originalni naslov romana i serije The Thorn Birds).

Rođena je 1957. u Kornvolu. Jedan deda bio joj je vrhunski igrač kriketa, a drugi, od koga nosi mnogo plave krvi, bio je treći erl od Dadlija

Ptica nabode svoje srce na trn da bi, dok umire, otpevala božansku pesmu. Toj pesmi se svi dive, ali ona može da se otpeva samo jednom. Na prvi pogled, ova legenda može da se odnosi i na karijeru Rejčel Vord. Njena uloga u Pticama… bila je toliko popularna, da i dalje zasenjuje sve ostalo.

Sudbonosna serija

Ali to je samo na prvi pogled. Tada 26-godišnja Rejčel, koja je glumom i modelingom počela da se bavi u 16. godini, imala je već dosta uloga za sobom. Na snimanju serije upoznala je australijskog glumca Brajana Brauna i u jeku popularnosti se udala za njega i otišla da živi u Sidneju. Brajan i Rejčel još uvek su u braku i imaju troje dece od kojih je ćerka Matilda takođe glumica.

Na snimanju serije upoznala je australijskog glumca Brajana Brauna i u jeku popularnosti udala se za njega i otišla da živi u Sidneju

Te 1983. godine, kad je prikazana ta sudbonosna serija, Rejčel je u Americi proglašena jednom od deset najlepših žena na svetu. Mogla je da bira uloge, ali nije uspela da dobije nešto što bi dostiglo visoko postavljenu lestvicu. Kritičari su povremeno pisali da ne zna da glumi. To joj je poljuljalo samopouzdanje i ona se na dve godine povukla iz posla da bi uzimala časove glume.

Pradeda guverner Australije

Na dalji tok njene karijere uticalo je i njeno preseljenje u Australiju, a kako je objasnio njen muž, u to vreme prave prilike za glumce bile su ili u Engleskoj ili u Americi. A Rejčel je bila Engleskinja, i to ne obična.

U vreme prikazivanja serije, 1983. godine, Rejčel je u Americi proglašena jednom od deset najlepših žena na svetu

Rođena je 1957. u Kornvolu. Jedan deda bio joj je vrhunski igrač kriketa, a drugi, od koga nosi mnogo plave krvi, bio je treći erl od Dadlija, plemić i istaknuti konzervativni političar. Pradeda po toj liniji, drugi erl od Dadlija, bio je od 1908. do 1911. guverner Australije, koja je u to vreme još uvek bila pod faktičkom britanskom upravom. Kad je Rejčel došla u Australiju, nije to uradila iz političkih, već iz emotivnih razloga.

Danas australijska državljanka, Rejčel kaže da „u Australiji ima tako malo boemije u odnosu na Evropu”, što je jedino što joj nedostaje. U novom ambijentu Rejčel nije samo zasnovala porodicu, već je i nastavila glumačku karijeru, da bi se negde od 2000. godine više posvetila pisanju scenarija i režiji.

Plemstvo filmske industrije

Njena popularnost i popularnost njenog muža u Australiji je tolika da su ih povodom filma Palm Beach iz 2019. nazvali „plemstvom filmske insustrije”. Rejčel je režiserka i koscenaristkinja tog filma, a u njemu glume Brajan, njihova ćerka Matilda i mnogi njihovi prijatelji. I inače, Rejčel i Brajan zajedno glume, pišu scenarije, režiraju. Kad su Rejčel pitali da li to opterećuje njihov odnos, ona je odgovorila: „Pa mi smo se upoznali na snimanju. Sreli smo se dok smo radili. I nastavili smo da radimo.”

Na tom filmu radili su pet godina. Prvobitna Brajanova ideja bila je da se napravi filom o muškarcima koji dođu u egzistencijalnu krizu kad stignu do poslednje četvrtine života, kad se suoče sa odlaskom u penziju, krizom u braku, problemima sa odraslom decom… „Ali meni se učinilo da treba da vidimo i kroz šta prolaze njihove žene, i uopšte, zašto žene bolje izlaze na kraj s tim problemom”, kaže Rejčel. Shvatila je zašto, tek na kraju dugog i temeljnog rada na scenariju: „Žene te generacije imale su mnogo manja očekivanja od života. Ako su ostvarile išta više od toga da budu supruge i majke, smatrale bi to velikim uspehom.”

Nervira me što ga svi vole

Ovaj film veoma je dobro ocenjen u australijskoj kulturi, u koju je Rejčel sada potpuno utkana. Ipak, ona je zadržala jednu tipično britansku osobinu: kad govori o privatnim stvarima, čini to uvek u šaljivom tonu. Tako o saradnji sa ćerkom priča kako se nekoliko dana pred početak snimanja Matilda ošišala na vrlo kratko. „Gotovo da nije imala kosu”, kaže Rejčel. Za snimanje, morali su da naprave periku.

Danas australijska državljanka, Rejčel kaže da „u Australiji ima tako malo boemije u odnosu na Evropu”, što je jedino što joj nedostaje

O mužu kaže: „Stvarno me nervira što ga svi vole. Decenijama je u ovom poslu, a nije napravio neprijatelje.” Kad je pitaju da li će opet raditi s njim, Rejčel tvrdi: „Ne, nipošto.” Ali Brajan dobacuje da je to rekla i prošli put.

U svakom slučaju, pesma koju danas peva Rejčel Vord možda nema globalnu popularnost kao ona iz mladosti, ali ima umetničku dubinu i podjednako je zadivljujuća.