Razvod braka – sve što treba da znate o postupku razvoda braka
Da li ste znale da nam rezultati istraživanja govore kako samo 36 odsto ljudi koji su ikada bili u braku svoje iskustvo ocenjuju kao „veoma srećno”?
U SAD, skoro 50 odsto brakova se završava razvodom!
Sudeći prema ovim podacima, u modernom dobu je za svaku savremenu ženu i muškarca važno da budu informisani o razvodu i „pravno potkovani” svim značajnim činjenicama u vezi sa prekidanjem bračne zajednice.
U ovom tekstu ćemo obrađivati temu razvoda braka kao jednog od načina na koji brak može da se prekine. Postoje dva načina razvoda braka koji se pokreću pred sudom, a to su: sporazum o razvodu braka (sporazumni razvod) i razvod braka po tužbi za razvod braka.
Tema zaslužuje ozbiljnu analizu, pogotovu kada su u braku rođena deca, jer sam postupak za razvod braka i odvajanje roditelja, te cepanje porodice, svakako utiče i na njih.
Naravno, mnogo je jednostavniji postupak kada u braku nema dece, jer se onda ne uključuje Centar za razvod braka i supružnici relativno brzo i lako mogu da obave celokupnu proceduru samog razvoda braka.
U nastavku ćemo obraditi i postupak starateljstva nad decom, kao i podelu imovine koju su supružnici stekli u braku, tako da ćete do kraja ovog teksta biti mnogo upućeniji u ovu materiju.
Sporazumni razvod – razvod braka uz sporazum o razvodu
Naš Porodični zakon, u članu 40, predviđa da supružnici mogu da zaključe pismeni sporazum o razvodu braka.
Ukoliko supružnici u braku imaju decu, taj sporazum obavezno mora da sadrži i pismeni sporazum o vršenju roditeljskog prava, a ukoliko su tokom braka stekli i zajedničku imovinu, onda je neophodno da sačine i sporazum o deobi zajedničke imovine.
Sud se neće mešati u sporazum o razvodu braka, ali će se svakako, uz mišljenje centra za socijalni rad, mešati u sporazum o vršenju roditeljskog prava. Naime, kako je interes deteta na prvom mestu i iznad interesa roditelja, šta god se roditelji sporazumno dogovore, ukoliko to nije u interesu dece, sud to neće usvojiti. Ako sud nađe da je sporazum supružnika u interesu dece, on će ga uneti u izreku presude, kao što će uneti i prebivalište deteta.
Sporazum o podeli bračne imovine – važan proces u svakom razvodu braka
Jedan od neophodnih „elemenata” za sporazum o razvodu braka je i sporazum o podeli imovine koju su supružnici stekli. Uvek smatram da je, i u sporovima koji se tiču podele bračne imovine i koji su nezavisni od razvoda braka, najbolje da se supružnici dogovore i maksimalno približe svoje suprotstavljene interese.
Ukoliko bi supružnici naveli u sporazumu o razvodu braka da ne poseduju zajedničku imovinu, a kasnije pokrenuli postupak za podelu bračne imovine, takvu tužbu bi trebalo odbaciti.
Koliko traje postupak sporazumnog razvoda braka?
Uobičajeno je da postupak po sporazumnom predlogu za razvod braka traje kraće nego po tužbi za razvod braka, ali se i tu pravi razlika da li supružnici imaju decu ili ne.
Ukoliko nemaju decu, sva je prilika da se postupak po sporazumnom predlogu za razvod braka može završiti na jednom ročištu, a ukoliko imaju decu mora se sačekati nalaz i mišljenje centra za socijalni rad. Dužina postupka nažalost zavisi i od suda pred kojim se postupak vodi, jer su neki sudovi opterećeniji predmetima, pa i to može da utiče na dužinu postupka.
Koji dokumenti su potrebni za razvod braka sporazumom?
Dokumenta koja je potrebno priložiti za sporazumni razvod su:
- Izvod iz matične knjige venčanih
- Izvod iz matične knjige rođenih, ukoliko supružnici imaju decu
- Dokazi o pokretnim i nepokretnim stvarima koje su stekli u braku – izvod iz katastra nepokretnosti
- ili, u slučaju da npr. stranke imaju automobil, očitana saobraćajna dozvola
Naravno, ukoliko ima još neke pokretne imovine, ona se mora taksativno navesti i za nju sudu dostaviti odgovarajuće dokaze.
Razvod po tužbi za razvod braka
Naš Porodični zakon, u članu 41, predviđa da svaki supružnik ima pravo na razvod braka ukoliko su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili ako se objektivno ne može ostvariti zajednica života supružnika.
Napominjem da stranke često ističu da ih je drugi supružnik „prevario”, te se zato i odlučuju na razvod braka. Moram odmah stranke da razočaram – naš Porodični zakon ne poznaje „prevaru” kao krivicu za razvod braka, niti se to uzima u obzir. U prošlosti je tako nešto bilo uzimano u obzir, imajući u vidu i sve druge okolnosti.
Kako izgleda tužba za razvod braka?
Što se tiče same tužbe za razvod braka, ukoliko supružnici nisu imali decu, izreka treba da sadrži samo da se brak razvodi, a ukoliko u braku ima dece, onda se u postupak uključuje centar za socijalni rad koji daje nalaz i mišljenje o tome ko će od roditelja vršiti roditeljsko pravo, uzimajući u obzir sve okolnosti, a najviše šta je u najboljem interesu dece (okolnosti u kojima dete živi, vezanost deteta za nekog od roditelja, stambene prilike tog roditelja i drugo).
Kome pripada starateljstvo posle razvoda?
Ukoliko se nekome od roditelja dodeli samostalno vršenje roditeljskog prava, što je najčešće majka, drugi roditelj se obavezuje da daje određeni doprinos za izdržavanje deteta (alimentaciju) koji zavisi od potreba deteta i načina života koji vodi roditelj koji je obavezan da daje izdržavanje, a obavezno se određuje način viđenja deteta sa roditeljem sa kojim dete ne živi.
Obavezan element izreke presuda je određivanje prebivališta deteta, a to je prebivalište roditelja kome je dete dodeljeno na samostalno staranje.
Moguće je, takođe, da postoji i zajedničko starateljstvo, što znači da oba roditelja vrše roditeljsko pravo. To je u praksi redak slučaj, ali i u tom slučaju se određuje prebivalište deteta kod jednog od roditelja, s tim što drugi roditelj tada ne plaća doprinos za izdržavanje deteta (alimentaciju).
Moje iskustvo je da, bez obzira na dobre odnose koje roditelji dece mogu i treba da imaju, treba precizno da se uredi model viđenja dece sa roditeljem sa kojim dete ne živi, kao i da se alimentacija određuje u nominalnom iznosu, a ne kako je ranije bilo u određenom procentu od zarade.
Uobičajeno je da se za jedno dete određuje iznos od 20 do 30.000 dinara, u zavisnosti od godina deteta i mogućnosti roditelja koji je obavezan da izdržavanje daje.
Koja dokumenta se prilažu uz tužbu za razvod braka?
Dokumenta koja se prilažu uz tužbu za razvod braka su:
- Izvod iz matične knjige venčanih
- Izvod iz matične knjige rođenih, ukoliko ima dece
Takođe je poželjno dostaviti i druge dokaze, kao što su zarade tužioca i tuženog, kao i struktura troškova potrebnih za dete u šta spadaju školske knjige, odeća obuća, vannastavne aktivnosti (škole sporta i jezika i sl.), kao i troškovi stanovanja (troškovi JKP Infostan, struje, telefona, interneta itd…). Ovi sporovi, pogotovu ukoliko ima dece, u proseku traju oko dve godine, a često i duže.
U ovom postupku se ne raspravlja o podeli imovine supružnika, ona se rešava po novoj tužbi za podelu bračne imovine.
Da li je potrebno imati advokata tokom postupka?
Advokat je stručno lice koje će najbolje zaštiti interese svog klijenta i smatram da u svakom postupku koji se vodi pred sudom stranka treba da ima stručnu pomoć, odnosno advokata.
Troškovi advokata, po važećoj advokatskoj tarifi koja se nije bitno menjala od 2012. godine, iznose: za sastav tužbe 16.500,00 dinara, a za prisustvovanje održanom ročištu 18.000,00 dinara. Ukoliko ročište nije održano, advokatu se plaća iznos od 9.750,00 dinara. Što se tiče troškova postupka, njih odmerava sud u skladu sa taksenom tarifom i ona uobičajeno iznosi oko 5.000 dinara.
Postupak podele bračne imovine nakon razvoda
Postupak podele bračne imovine pokreće se tužbom koju podnosi jedan od supružnika i on se može pokrenuti i dok su supružnici u braku, ali i nakon razvoda braka.
Uobičajeno, ovi postupci dugo traju, više godina, jer se osim pismenih dokaza – izvoda iz katastra nepokretnosti i za pokretne stvari očitanih saobraćajnih dozvola i slično, izvode dokazi saslušanjem stranaka, kao i saslušanjem svedoka koje stranke predlože.
U našem Zakonu važi pretpostavka da su udeli supružnika u sticanju imovine jednaki (znači ½ idealnog dela), ali to je samo pretpostavka koja je oboriva i mora se na sudu dokazati. Ona zavisi ne samo od visine primanja supružnika ili bivših supružnika, nego i od njihovog bavljenja kućom i domaćinstvom, decom, dodatnim radom i prihodima i slično. Ovi postupci minimalno traju tri godine i duže.
Što se tiče advokatske tarife, u ovim postupcima ona je direktno povezana sa vrednošću imovine koja je predmet spora i može biti od 11.250,00 dinara za sastav tužbe do 58.000,00 dinara (a najviše 88.200,00) ukoliko je u pitanju imovina ogromne vrednosti.
Ročišta u tim postupcima idu u rasponu od 12.750,00 dinara pa do 58.200,00 dinara (a najviše 88.200,00 dinara).
Stranake najčešće odrede da njihova imovina vredi 1.000.000 dinara što je gotovo po pravilu netačna informacija pogotovu kada imaju stan, kuću ili automobile. U toj situaciji na predlog tuženog je sud dužan da na brz i pogodan način odredi vrednost spora, na osnovu čega se kasnije obračunava i taksena tarifa (taksa za tužbu, presudu, žalbu i drugostepenu odluku), a i advokatska tarifa.