Posle pira

Možda je sada već kasno da se zapitamo šta se događa sa svetom u kome živimo. Ideolog ovog globalnog horora Juval Noa Harari sa neviđenom radošću obaveštava nas da je gotovo sa slobodnom voljom, zadržavajući na licu mali sladostrasni osmeh ponosa, jer je i sam za takvo stanje stvari zaslužan. Prisustvujemo neverovatnom, potpunom pranju mozgova, drskom eksponiranju dvostrukih standarda, nasilju nad logikom, istinom, čovekom i prirodom.

Ali, u svemu tome mi smo više nego zabavljeni. Poenta savremene zabave oličena je u potpuno otvorenom egzibicionizmu ružnih, prljavih i zlih. Dakle, sve ono što zvanični mediji slave kao ideal lepote, uspeha i moći – u sebi nosi i prikriveni i potpuno otvoreni mrak. Na nedavno održanoj ceremoniji dodele Gremi nagrada, svet je mogao da vidi nepatvoreno slavljenje satane i satanskih simbola – izgledalo je to kao da posle svega, kao da posle pira, nema više šta da se kaže.

Logično – ako smo decenijama unazad gledali promovisanje kulta smrti i mraka, ljudskih lobanja i kostiju na majicama i patikama, ako su muzički spotovi prikazivali izvrnute krstove i zapaljene pentagrame, a pevači masovno demonstrirali šimpanzo gestove u predelu međunožja, ako nismo reagovali na mrak „priredbe” za otvaranje Gotard tunela, ako nam nije bila neobična morbidna ceremonija otvaranja Olimpijskih igara u Londonu sa sve onom decom u bolničkim krevetima i medicinskim sestrama koje igraju oko njih, ako je visoka moda poput brenda Balensijaga ne samo šetala po blatu nego i kodirala mračne pedofilske poruke u svojim kampanjama, ako nije bilo svetske zvezde a da nije pokazala đavolje rogove, isplažen jezik ili „svevideće Horusovo oko”, ako smo nemo posmatrali kako se menja jezik, i kako se ućutkuje svaka kritička javnost, ako smo ćutali kada su Božić zamenili „praznicima”, ako smo pristali da se deca seksualizuju i transdženderizuju, ako se bez zgražanja posmatra trenutna kampanja da se dokaže da je i Isus bio transdžender, ako je Meril Strip onog seksualnog manijaka Harvija Vajnstajna nazvala Bogom, ako nam nije neobično to što se ništa ne dešava i ne menja čak i kad se dokažu najveće laži, prevare i manipulacije vladara sveta – onda stvarno ostajemo i bez reči.

Jesmo li mi oteti? Da li je čovečanstvo u distopijskom Truman šou, a da o tome uglavnom ništa ne zna?

Zapanjujuće je kako je danas ceo svet nem pred pojavom Klausa Švaba – koji je rođen kao čovek, ali se izjašnjava kao bog. A najveće lukavstvo đavola, kao što je poznato, jeste da nas ubedi – da ne postoji.