Predrag Janković, jorgandžija, u svojoj radnji.

Posetili smo jorgandžiju na Dorćolu: Zanat se gasi, ručno rađeni jorgani traju

Na adresi Venizelosova 22 u Beogradu nalazi se radnja otvorena davne 1978. godine. U njoj je radio jorgandžija Živorad Ilić. Za razliku od današnjeg vremena, tada je bio jedan od njih stotinu u Beogradu. Porodični posao svog dede od 2005. godine preuzeo je nasmejan i prijatan Predrag Janković, koji je još tokom studiranja uporedo učio zanat kojim se i danas bavi.

Radnja na Dorćolu je već odavno jedna od njih par koja pravi jorgane, s tim što su ovde rađeni ručno od prirodnih materijala – vune, perja i pamuka. U svom malom prostoru, Predrag kreira ono što je nekada imala svaka kuća, što se davalo u miraz, i što nas je čuvalo od hladnih zimskih dana.

„Hiperprodukcija i centralno grejanje sada su značajno promenili situaciju, pa potražnja za jorganima nije kao što je bila nekada”, kaže Predrag.

Tokom školovanja naučio zanat

Za posao jorgandžije Predragov deda se školovao, o čemu govori svedočanstvo o završenoj Zanatskoj školi, koje krasi radnju. Iako je Predrag učio zanat od njega dok je studirao Poljoprivredni fakultet, sada kaže da žali što studije nije završio.

„Mislio sam da ću završiti fakultet, raditi u struci, međutim, pomagao sam, malo-pomalo, deda plaćao dobro, i u stvari me ʼnavukaoʼ da naučim zanat. Možda je to uradio i s namerom, ali sam ja nesvesno naučio zanat”, ispričao je za portal To sam ja.

Četiri godine su mu trebale da savlada zanat, a kada je deda u 75. godini otišao u penziju, Predrag je preuzeo posao kako ne bi zatvorili radnju. Živorad je, kako kaže njegov unuk, bio jorgandžija skoro 60 godina.

Ipak, naglašava da ne bi voleo da se njegovo dete bavi tim poslom. Razlozi su, razumljivo, finansijske i zdravstvene prirode. Posao je dosta statičan, a zbog celodnevnog sedenja i šivenja, strada kičma.

„Ne bih voleo da se moje dete bavi ovim, neka radi neki čist posao od koga će moći pristojno da živi”, kaže Predrag. O zanatima koji izumiru smo već pisali, možete pročitati ovde.

Posla ima, pa nema

Da je sada isto vreme kao kada je njegov deda radio, lepo bi se zarađivalo. Međutim, do pre pet godina posao je išao dobro, a sada malo stagniraju, preživljavaju, odnosno posla ima, pa nema.

Manjak posla Predrag objašnjava sve većom hiperprodukcijom, sintetikom i porastom jeftinih materijala.

„Nekada su bili dobri i kvalitetni materijali, nije postojalo drugo. U Beogradu je bilo 150-200 jorgandžijskih radnji, 20 zadruga u kojima su ljudi pravili dušeke, jorgane… Sada u Beogradu imate troje jorgandžija, dvoje koji rade mašinski i ja koji radim ručno”, ispričao nam je on.

Sezona, kako kaže, kreće početkom septembra i traje do novembra. „Kada se završi zimska sezona i skinu jorgani, jer im više nisu potrebni, onda se ljudi sete da ih donesu na preradu.”

Perje najkvalitetnije, prate ga vuna i damast

Najkvalitetniji jorgan je od perja, mada je uvek preporuka da svako izabere po svom ukusu i želji. Verovatno većina to zna, ali jorgandžija podseća da se taj proizvod ne pere, već luftira, a da se to savetuje i za jastuke.

Kod perja je problem u tome što su neki ljudi alergični na njega, objašnjava on i dodaje da ljudi više prerađuju nego što kupuju nove jorgane.

Predrag Janković, jorgandžija.

Ipak, preporučuje i vunu, i češki damast, oba kvalitetna i skupa materijala:

„Za punjenje je i dalje najbolja vuna, a za jedan dobar jorgan samac potrebno je tri kilograma oprane, čiste vune, od koje, kad se prečešlja, otpadne nekih desetak odsto. Kada je jorgan završen, u njemu bude od dva do dva i po kilograma vune. Ona je dobar izolator, održava temperaturu tela, dok je najkvalitetniji i najtopliji perjani jorgan”, pojasnio je on.

Njegova šivaća mašina je stara preko 90 godina i služi da se materijal ušije kao džak. Tu su još mala igla za šivenje, igla za pulajisanje, dva šila za doteravanje dušeka, mašina za češljanje, makaze za krojenje. „Najteže je”, kaže Predrag, „češljanje, pa punjenje i doterivanje.”

Za jedan jorgan potrebno 12 sati rada

Predrag većinom radi preradu jorgana, a da bi napravio novi potrebno mu je oko 12 sati efektivnog rada, a najviše trpi kičma. Kada biste želeli da poručite jorgan, u zavisnosti od gužve, mogao bi da bude završen kroz nedelju dana.

„Prerada jorgana s paranjem, češljanjem i radom, a koristim češki damast (100% pamuk), košta oko 12.000 dinara. Na mašini sašijem, okrenem ga, i onda sledi češljanje, punjenje, doterivanje, šivenje, sve ručno”, kaže jorgandžija.

Crno bela slika Predraga Jankovića, jorgandžije.

S obzirom na to da je u pitanju sezonski posao, najviše klijenata se javlja od septembra do novembra, a među njima su uglavnom oni srednjih godina. Predrag kaže da je jorgane pravio i za mnoge glumce, sportiste, umetnike… „sav normalan narod koji dolazi kod mene”.

Međutim, kaže da su njegovi klijenti postali i mladi ljudi, jer su uvideli funkcionalnost i kvalitet proizvoda. Jorgan je, kako tvrdi Predrag, višedecenijska stvar.

Radnja jorgandžije u Venizelosovoj ulici.

Zbog prirodnih materijala i kvaliteta traje i do 40 godina, a oduvek je bio najbolji saveznik tokom hladnih dana. Bilo bi dobro da tako i ostane, pa i da postane nešto što se prenosi s generacije na generaciju.