Ruka koja dodiruje granu paprati.

Paprat – cveće koje voli manjak svetla

Paprat će se uvek naći u najužem izboru baštovana kojima je elegancija na prvom mestu. Ali ljubitelji paprati su poznati i po tome što u biljkama traže simboliku i podsetnik na neraskidivu vezu sa ’zelenim’, sa prirodom. Sve paprati imaju drevno poreklo, veoma su stare vrste koje su uspele da prežive hiljade godina da bi i danas ulepšavale savremene domove.

Baštovani, ljubitelji paprati, kažu da im briga o bostonskoj paprati, davaliji, japanskoj paprati ili asplenijumu, donosi mir i radost zbog osećaja da ih ove vrste podsećaju na život i neke drevne šumske priče.

Sve ovo nije daleko od istine, niti je marketinška priča. Svako ko je iskusio brigu o bilo kojoj vrsti paprati, razume koliko je poseban osećaj živeti okružen ovim biljkama koje unose svežinu kao nijedna biljna vrsta.

Za početak, važno je istaći da paprat traži pažnju i malo posebne nege. Istina, nije ih komplikovano negovati, ali traže svoje uslove kako bi izrasle u bujne i zdrave sadnice. Za razliku od zamije ili zelenog ljiljana, paprat traži nešto više vaše baštovanske pažnje, baš kao i orhideje.

Paprat – poreklo i karakteristike paprati

Botaničari tvrde da je paprat među najstarijim grupama biljaka na zemlji. Preživele su eone, pišu botaničari, adaptirale se na sve moguće promene klime i uslove za život i zato su vredne divljenja i zato simbolizuju opstanak i prirodu.

Biljke su se kroz evoluciju adaptirale na život van vode i osvajale kopno, pa je i paprat podnela sve izazove i prilagodila se uslovima razmnožavanja na suvom. Mnoge grupe paprati nisu uspele da prežive, ali uprkos tome, i danas ih ima na hiljade, u senovitim delovima šuma, tropskih i kišnih, ili hladnih planinskih predela.

Paprati nedvosmisleno danas svedoče o dugom putu opstanka i prirodi koja je nalazila način da preživi.

Ako biste da udomite neku od paprati, pre svega imajte na umu da svaka paprat voli senku ili polusenku i da joj direktno sunčevo svetlo nikako ne godi. Drugo, važno je da svaka paprat voli vlagu, kako vlagu u zemlji, tako i vlagu u vazduhu. Zato ćete u mnogim predlozima za uređenje enterijera paprat pronaći u kupatilima koja imaju prirodan izvor svetlosti ili u kuhinjama, u onim polusenovitim, ušuškanim delovima.

Iako zvuči komplikovano i deluje da traži mnogo pripreme i pažnje, nije baš tako ukoliko pažljivo odaberete sortu koju biste da gajite u kući ili stanu i svoju paprat dobro upoznate kako biste joj obezbedili odgovarajuće uslove.

To, u praksi, znači da će vam za negu bilo koje paprati pre svega biti potrebno:

  • Odgovorajuće mesto u kući koje je u polusenci i gde ima dovoljno prirodnog, difuznog svetla.
  • Odgovarajuće saksije, i to izrađene od prirodnih materijala kako bi bolje držale vlagu, jer se u njima supstrat sporije isušuje.
  • Od velike pomoći će vam biti i nešto širi podložak za saksiju ispunjen kamenjem kome ćete povremeno dodavati vodu kako biste povećali nivo vlage u vazduhu.
  • Trebaće vam i dodaci običnom supstratu za negu biljaka, recimo, malo treseta.
  • Planirajte da nabavite i prskalicu kako biste redovno orošavali lišće paprati.
  • Prihrana je obavezna, bez obzira koju vrstu planirate da gajite u svom domu.

Ako krenete u avanturu istraživanja paprati koje biste mogli da gajite u zatvorenom prostoru, iznenadićete se koliko je različitih oblika, veličina biljaka, formi listova. Nažalost, nećete kod nas uspeti sve da ih nabavite jer se domaći vrtni centri ne mogu pohvaliti bogatom ponudom paprati. Ali, ono što je sigurno, to je da nećete imati problem da nabavite bostonsku paprat koju zovu još i sobna paprat ili nefrolepis.

U garden centrima ćete moći da nabavite i asplenijum koga još zovu i gnezdasta paprat. Adiantum, ili vilina kosa, takođe se poslednjih nekoliko godina može videti u ponudi domaćih garden centara.

Paprat među drugim zelenim biljkama u stanu.

Vrste paprati

Iznenadićete se koliko ima različitih varijeteta paprati. Prema sistematici botaničara, na svetu trenutno postoji više od 10 hiljada različitih biljaka koje pripadaju papratima. Isto tako, neverovatno je koliko ima različitih oblika – i biljaka i listova.

Postoje paprati koje krase listovi koji podsećaju na čipku – neodoljivi, nežni i ’nemirni’. Neke paprati imaju listove u obliku mača ili strele, lepeze, neke podsećaju na mahovinu koliko su niske rastom. Ima paprati koje mogu da narastu i preko metar i po u visinu.

Ali, da biste odabrali vrstu koja vam se dopada i kojoj možete da obezbedite adekvatne uslove za bujan rast, važno je i da možete biljke da nabavite. Kod nas je najpopularnija bostonska paprat ili nefrolepis i nećete imati problem da je kupite.

Bostonsku paprat baštovani vole jer je raskošna i prilično otporna, ako se uporedi sa drugim varijetetima paprati. Lako ćete je prepoznati jer je bujna, a listovi su lučni i podsećaju na merdevine dužine oko 50 cm. Ma kako bila izdržljiva, bostonska paprat voli vlagu i zato joj smeta centralno grejanje koje posebno isušuje vazduh. Podnosi prilično senovita mesta i neka vas ne iznenadi ako je vidite i u nekim poslovnim prostorima. Za godinu dana može da se udvostruči ukoliko joj odgovaraju uslovi. Kada kupujete biljku, gledajte da listovi budu svetlozeleni i da nema slomljenih listova kao ni znakova opadanja.

Asplenijum ili gnezdasta paprat je posebna lepotica. Varijetet koji se može nabaviti u domaćim vrtnim centrima ima glatke listove koji se, kako rastu, odmotavaju iz centralnog dela biljke. Listovi mogu da narastu i do 60 cm u dužinu i oko 20 cm u širinu. Voli vlagu i uvek supstrat održavajte vlažnim. Prijaće joj i ako joj povremeno prebrišete listove vlažnom krpom. Kada kupujete sadnicu, vodite računa da su listovi sveži i izbegavajte biljke oštećenih listova ili sa smeđim vrhovima.

Venerine vlasi ili adiantum je najnežnija od sobnih paprati. Zbog listova koji su izuzetno tanki i nežni, deluje kao da se stalno kreće. Traži vlagu, i to bez sušnih perioda, i voli svakodnevno orošavanje. Ova paprat ne voli da menja mesto, pa je zato ne selite sa pozicije na poziciju. Može brzo da raste i da se udvostruči za jednu godinu. Kada kupujete sadnice, birajte grmolike primerke na kojima se javljaju novi izdanci.

Japanska paprat (Cyrtomium falcatum) je veoma zanimljiva i elegantna. Ima žilave listove, pa na prvi pogled ne biste rekli da je u pitanju paprat. Raste u visinu do 25 cm, a idealno mesto za nju je hladan, osvetljen hodnik.

Davalija je još jedna vrsta paprati koje je žilava, kako vole da kažu baštovani. Bolje podnosi sušu i može da raste u uslovima niske vlažnosti. Neki je zovu i zečja šapa zbog raširenih braon rizoma prekrivenih dlačicama. Potiče iz Španije i voli toplotu. Raste do 35 cm u visinu.

Na internetu ćete pronaći i zlatnu paprat za koju botaničari kažu da ima i lekovita svojstva. Raste na stenama ili u pukotinama stena. Korsitila se kao diuretik, a u arapskoj medicini je poznata i kao lek za oboljenja slezine. Ako uspete da je nabavite za negu u saksiji, trebalo bi da znate da traži slične uslove kao i asplenijum, jer potiče iz roda asplenijuma.

Pparat u visećoj saksiji/korpi.

Kućna paprat – održavanje i nega

Generalno, sve paprati su nežne i traže nešto više brige. Svaka kućna paprat traži dovoljno vlage i odgovarajuće svetlo, odnosno polusenku. Ova dva uslova morate da joj ispunite ukoliko želite zdrave i lepe biljke.

Što se pozicije i osvetljenosti tiče, trudite se da joj nađete stalno mesto i da sadnicu odatle ne pomerate. Najbolje će vam uspevati u senci ili polusenci, tačnije u kupatilu gde ima dovoljno vlage i u kuhinji.

Paprat – zalivanje

Zalivanje paprati je možda najvažniji deo nege ovog, kako prodavci biljaka vole da kažu, elegantnog sobnog cveća.

Pre svega, većina paprati ne sme da ostane bez vlage. Supstrat ne sme da se osuši. Pod prstima ne sme da se rasipa jer je to znak da niste redovno zalivali. Supstrat mora uvek da bude vlažan, ali ne i mokar, kako koren ne bi istrulio. Ovo ćete rešiti tako što ćete u zemlju dodati supstrat koji ne zadržava vodu, već dozvoljava da ona slobodno otiče.

Takođe, da biste održali odgovarajući vlagu vazduha, saksiju možete da držite na tacni koja je par brojeva šira i na koju ćete posuti kamenje i sipati vodu, a kamenje uvek održavati vlažnim. Tako će, ispravanjem vode sa tacne, biljke dobiti dovoljno vlage u vazduhu što im je neophodno za lepe, sočne listove.

Uvek se preporučuje redovno zalivanje i to odstajalom vodom. Izbegavajte da zalivate vodom direktno iz vodovoda jer je puna hlora. Idealno je da voda za zalivanje bude sobne temperature i da odstoji u otvorenoj posudi 24 sata kako bi hlor ispario. Ako imate prilike da vašu paprat zalivate kišnicom, to je najbolja moguća opcija.

Ako vašoj paprati nedostaje vlage, to će vam i pokazati. Pre svega će listovi biti sparušeni i beživotni. Kada biljci nedostaje vlage, listovi će izgubiti i sjaj. Dešava se i da ivice listova potamne i pocrne što je znak da reagujete i redovnije zalivate, orošavate biljku ili ispod saksije postavite tacnu sa vlažnim kamenjem. 

Đubrenje paprati

Za lepe, zdrave i bujne primerke paprati bilo koje vrste i varijeteta, trebaće vam i odgovarajuća prihrana. Kada kupujete prihranu, pogledajte sastav. Videćete da na svakom stoje tri slova – NPK, kojima proizvođači navode sastav đubriva. Uz svako slovo stajaće i broj koji označava koncentraciju svakog elementa. Recimo, 20-20-20 je univerzalna prihrana koja je dobra i odgovara gotovo svim biljkama.

Ono što je svakoj lisnoj dekorativnoj vrsti potrebno, pa tako i svakoj paprati, je azot (N). Gledajte da nabavite prihranu sa većom koncentracijom azota koji povoljno utiče na rast i bujnost lisne mase.

Postoje različite vrste prihrane. Birajte ih po svojim navikama. Ako ste neko ko zaboravi da prihranjuje, odaberite đubrivo koje je sporootpuštajuće i to u obliku granula koje ćete posuti po površini supstrata. U kontaktu sa vodom, ove granule će narednih šest meseci otpuštati hranljive materije i đubriti biljku, tako da ne morate da brinete.

Postoje prihrane koje se dodaju vodi uz svako zalivanje. Mogu biti tečne ili u prahu. Postoje i štapići koji se zabadaju u zemlju. Postoje i organska đubriva životinjskog porekla. U svakom slučaju, obavezno sledite uputstva proizvođača za upotrebu. 

Presađivanje paprati

Paprat presadite u proleće, to je najbolji period kada biljke počinju intenzivno da rastu i izlaze iz faze mirovanja. Presadite kada vidite da je biljka prevelika za saksiju u kojoj je posađena i ako se pojavljuje malo novih listova.

Ako procenite da biljku treba da presadite, nemojte da presađujete u suviše veliku saksiju. Neka nova saksija bude veća za jedan broj, santimetar ili dva najviše. Obavezno je da na dno nove saksije dodate drenažni sloj kako se voda ne bi zadržavala već slobodno oticala. Za drenažu možete da iskoristite kamenje ili stiropor u komadićima.

Pregledajte koren biljke kada je izvadite, pažljivo očistite korenje drvenom olovkom ili štapićem, vodeći računa da ne oštetite koren. Stara zemlja oko korena je iscrpljena i zameniće je nova kada presadite sadnicu. U supstrat slobodno dodajte treset, jer će održavati vlagu i spustiti pH što prija papratima.

Kada biljku spustite u novu saksiju i dodajete zemlju, nemojte prejako da pritiskate. Dobro zalijte, tako da višak vode otekne kroz otvore na dnu saksije. Nakon presađivanja, ostavite je u senci dva dana kako bi počela da se ukorenjava i kako bi se podstaklo ožiljavanje.

Što se tiče paprati, i svih vrsta koje vole vlažnije uslove, preporuka je da biljke sadite u saksije od terakote ili drugog prirodnog materijala koji upija i drži vlagu i pritom se teže zagreva od obične, plastične saksije u kojima se koren biljke na visokim temperaturama ’kuva’.

Optimalni uslovi i temperatura

Temperatura je veoma važan faktor za dobar rast svake biljne vrste, pa i paprati. Važno je da znate da ne voli velike oscilacije u temparaturi, da ne može da prezimi naše zime, a ni hladnije uslove.

Ne dozvolite da temperatura padne ispod 12–14 stepeni zimi; tokom leta, paprat ne voli temperature više od 24 stepena Celzijusa. Za nju su zato povoljni sobni uslovi u kojima je temperatura konstantnija, ali se mora održavati odgovarajuća vlaga.

Za izdržljivije vrste, kao što je bostonska paprat, idealna temperatura za rast biljke je oko 18 stepeni, a zimi od 14 do 15 stepeni.

Ukratko, biljke paprati ne vole velika temperaturna iznenađenja i promene.

Centralno grejanje je veliki neprijatelj sobnih biljaka jer isušuje vazduh, što papratima nikako ne godi. Sklonite sadnice od izvora toplote koliko je moguće.

Zašto se paprat suši?

Vaša paprat može da se suši iz više razloga. Pre svega, ako joj nedostaje vlage ili je na jakom suncu koje može da sprži listove i ostavi tamne fleke.

Temperatura može da bude krivac ako se paprat suši. Većina paprati voli niže temperature, ali retko koja podnosi temperatutru ispod 10 stepeni Celzijusa.

Ako je u prostoriji gde gajite vašu paprat hladnije, manje zalivajte. Ako je toplije, vodite računa da budete redovniji u zalivanju.

Ako primetite da se listovi suše, da su krhki i otpadaju, najverovatnije je problem u suvom supstratu. Potopite celu saksiju sa biljkom u vodu i dozvolite da se dobro napije. Ocedite i vratite na njeno mesto. Redovno orošavajte.

Paprat ne voli ni promaju. Reaguje tako što joj vene lišće.

Ako su listovi pegavi i žuti, naročito duž žila, ako primetite smeđe insekte sa donje strane lista, moguće da je biljka zaražena štitastim vašima. U tom slučaju se posavetujte sa nekim stručnijim u bilo kojoj poljoprivrednoj apoteci.