
Opadanje kose – uzroci, lečenje i prevencija gubitka kose
Opadanje kose pogađa milione ljudi širom sveta, bez obzira na pol, starost ili način života. Kosa je oduvek bila simbol identiteta, lepote, zdravlja i samopouzdanja, kako za muškarce tako i za žene, pa stoga njen gubitak može izazvati duboke emocionalne i psihološke posledice. Ova tema ne obuhvata samo estetske aspekte, već i zdravstvene izazove, jer uzroci opadanja kose često ukazuju na dublje poremećaje u organizmu.
Najčešći uzroci opadanja kose
Genetski faktori – androgenetska alopecija, poznata i kao nasledno opadanje kose, najčešći je oblik gubitka kose kod muškaraca i žena. Ovaj poremećaj uzrokovan je genetskom predispozicijom i hormonskim promenama, pre svega uticajem dihidrotestosterona (DHT) na folikule dlake, pri čemu folikuli dlake postaju sve manji i stvaraju tanju dlaku, dok na kraju u potpunosti ne prestanu sa rastom. Kod muškaraca se manifestuje povlačenjem prednje i bočnih linija kose i proređivanjem na temenu, dok se kod žena najčešće javlja difuzno proređivanje kose po čitavoj poglavini.
Hormonske promene tokom trudnoće, menopauze ili zbog stanja poput sindroma policističnih jajnika (PCOS) mogu dovesti do opadanja kose. Takođe, disbalans hormona štitne žlezde, kao što su hipotireoza ili hipertireoza, često utiče na kvalitet i gustinu kose.
Stres i trauma – fizički i emocionalni stres mogu uzrokovati stanje poznato kao telogeni efluvijum, u kojem veliki broj folikula dlake ulazi u fazu mirovanja (telogenu fazu) istovremeno. Ovo rezultira pojačanim opadanjem kose nekoliko meseci nakon stresnog događaja.
Nutritivni nedostaci – nedostatak ključnih nutrijenata poput gvožđa, cinka, vitamina D i proteina može oslabiti folikul dlake i dovesti do gubitka njegove funkcije. Nezdrava ishrana i restriktivne dijete često su uzrok ovih nedostataka.
Hronične bolesti, poput lupusa, dijabetesa i drugih autoimunih poremećaja, bakterijskih i gljivičnih infekcija kože poglavine, mogu uticati na zdravlje kose. Takođe, određeni lekovi, uključujući hemioterapiju, antidepresive i lekove za hipertenziju, često imaju gubitak kose kao nuspojavu.
Alopecija – vrste alopecije i kako je prepoznati
Privremeni ili trajni gubitak kose naziva se alopecija. Alopecija je medicinski termin koji označava gubitak kose ili dlake na telu. Različiti oblici alopecije imaju specifične kliničke karakteristike i uzroke nastanka.
Androgenetska alopecija (AGA) je najčešći oblik alopecije. Kod muškaraca obično počinje u dvadesetim ili tridesetim godinama, dok se kod žena obično javlja kasnije, često nakon menopauze. Pogađa oko 30 odsto muškaraca do 30. godine, 50 odsto do 50. godine i do 80 odsto muškaraca starijih od 70 godina. Kod žena, učestalost je niža, ali do 40 odsto žena doživljava AGA nakon menopauze. Češća je kod osoba evropskog porekla, dok je ređa kod azijske i afričke populacije. Ne predstavlja opasnost po zdravlje, ali može značajno uticati na kvalitet života zbog psiholoških i emocionalnih posledica.
Alopecia areata je autoimuno oboljenje koje se manifestuje gubitkom kose u vidu jasno ograničenih kružnih ili ovalnih područja na poglavini, licu ili telu. Klinička slika varira i može podrazumevati samo nekoliko manjih pečata, ali može i progresivno napredovati do totalne alopecije (alopecia totalis, potpuni gubitak kose na glavi) ili do gubitka svih dlaka na telu – alopecia universalis. Koža na zahvaćenim mestima je obično glatka, bez upalnih promena. Prateće manifestacije mogu uključivati promene na noktima, poput tačkastih udubljenja, neravnina ili povećane lomljivosti.
Uzrok bolesti je povezan sa autoimunim odgovorom, pri kojem imunosistem greškom napada folikule dlake što dovodi do slabljenja ili gubitka funkcije i prestanka rasta dlake. Smatra se da ključnu ulogu igraju T-limfociti, posebno CD8+ citotoksične ćelije, koje uzrokuju inflamatorni proces oko folikula dlake. Faktori rizika uključuju genetsku predispoziciju, a često se javlja kod osoba sa istorijom autoimunih bolesti (poput dijabetesa tipa 1, vitiliga ili bolesti štitne žlezde). Na pojavu bolesti mogu uticati i spoljašnji okidači poput stresa, infekcija ili trauma. Ishod ovog oboljenja je raznolik. Alopecija se može spontano povući sa ponovnim rastom kose, može dobro reagovati na terapiju, ali može poprimiti i hroničan oblik, sa nedovoljno zadovoljavajućim terapijskim odgovorom, što značajno utiče na kvalitet života pacijenata.
Telogeni efluvijum podrazumeva prekomerni prelaz kose iz anagene faze (faze rasta) u telogenu fazu (fazu mirovanja), što izaziva ubrzani gubitak kose. Uzroci mogu biti različiti i obuhvataju: fizički i psihički stres, hormonalne promene (npr. postporođajni period, menopauza, poremećaji štitne žlezde), teške bolesti (npr. infekcije, hronične bolesti), lekove (poput antidepresiva, antikoagulanasa), nutritivnu deficijenciju (naročito nedostatak gvožđa ili vitamina D) i drastične promene u ishrani. Uz ove faktore, nasleđe može igrati ulogu u predispoziciji za nastanak telogenog efluvijuma. Glavna karakteristika je postepeno opadanje kose, obično difuzno, najviše na temenu. Osobe primete pojačano opadanje kose prilikom češljanja ili pranja kose, a često se može videti povećan broj kose u telogenoj fazi (dlaka vidljiva na češlju ili u kadi). Gubitak kose obično počinje 2-3 meseca nakon izlaganja okidaču. U većini slučajeva, kako se uzrok uklanja, rast kose se spontano normalizuje u periodu od nekoliko meseci, iako u nekim slučajevima može biti potrebno i više vremena za potpuni oporavak.
Trakcijska alopecija je oblik gubitka kose izazvan ponovljajućim povlačenjem kose, što dovodi do mehaničkog oštećenja folikula dlake i njihovog trajnog stanjivanja. Najčešće se javlja usled nošenja frizura koje izazivaju kontinuiranu napetost kose, kao što su uske pletenice, punđe, repovi ili ekstenzije. Na mestima gde je kosa najviše napeta, obično na temenu ili slepoočnicama, dolazi do smanjenja broja anagenih folikula i prelaska folikula u telogenu fazu, što uzrokuje difuzno opadanje kose. Ako se ne prepozna na vreme i ako se ne izbegavaju dalja mehanička očtećenja, može doći do trajnog oštećenja folikula i razvoja permanentne alopecije.
Cikatricijalna alopecija je vrsta gubitka kose koja nastaje usled oštećenja folikula dlake, pri čemu dolazi do stvaranja ožiljnog tkiva (cikatrizacije) na mestu gde je folikul uništen. Ovaj oblik alopecije može biti posledica različitih upalnih ili infektivnih bolesti koje oštećuju kožu i folikule dlake, kao što su lupus erythematosus, lichen planus, zapuštena psorijaza, folikulitis, dermatofitoze ili povrede koje uzrokuju ožiljke. Klinički, cikatricijalna alopecija se manifestuje naglim gubitkom kose, često uz prisustvo crvenila, otoka, svraba i gnojenja na zahvaćenim područjima. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, trihoskopije i, u nekim slučajevima, histopatološke analize kože. Cikatricijalna alopecija obično vodi do trajnog gubitka kose, jer oštećeni folikuli ne mogu ponovo rasti, te je pravovremeno prepoznavanje uzroka ključno za sprečavanje daljeg oštećenja.

Shutterstock.com
Lečenje i preventivne mere
Postoji nekoliko terapijskih opcija i tetmana koji mogu pomoći u lečenju alopecije, a izbor terapije zavisi od vrste alopecije, uzroka i stepena gubitka kose. Evo najčešće korišćenih metoda:
Minoksidil je jedan od najpoznatijih i najšire korišćenih lokalnih lekova u lečenju alopecije, posebno kod androgenetske alopecije i telogenog efluvijuma. Prvi put je korišćen kao lek za hipertenziju, ali je tokom istraživanja otkriven njegov efekat na rast kose, što je dovelo do njegove primene u dermatologiji.
Mehanizam delovanja minoksidila temelji se na njegovoj sposobnosti da širi krvne sudove u koži, poboljšava mikrocirkulaciju i obezbeđuje bolju ishranu folikula dlake. Ovaj proces omogućava produženje anagene faze rasta kose, povećavajući broj dlaka koje rastu i smanjujući njihov gubitak. Za androgenetsku alopeciju, minoksidil može usporiti opadanje kose, a u nekim slučajevima i podstaći rast novih vlasi. Efekti se obično pojavljuju nakon nekoliko meseci redovne primene, a potpuni rezultati se mogu videti tek nakon nekoliko meseci do godinu dana.
Iako je minoksidil efikasan kod mnogih, rezultati se razlikuju, i kod nekih ljudi efekti mogu biti minimalni ili privremeni. Kod prestanka upotrebe leka, gubitak kose se obično nastavlja, zbog čega se terapija mora koristiti dugoročno. Iako je generalno siguran, minoksidil može izazvati nuspojave kao što su iritacija kože, svrab, suvoća ili, u retkim slučajevima, prekomeran rast kose na neželjenim mestima.
Minoksidil se smatra efikasnim tretmanom za alopeciju, ali je važno napomenuti da ne leči uzrok gubitka kose, već samo ublažava simptome. Terapija minoksidilom treba da bude deo sveobuhvatnog pristupa lečenju alopecije, uz konsultacije sa dermatologom, kako bi se odredila najprikladnija terapija za svakog pacijenta.
Finasterid je oralni lek koji se koristi za lečenje androgenetske alopecije kod muškaraca. Deluje tako što inhibira enzim 5-alfa reduktazu, koji konvertuje testosteron u dihidrotestosteron (DHT), hormon koji izaziva smanjenje folikula dlake i opadanje kose. Smanjenjem nivoa DHT, finasterid usporava gubitak kose i može podstaći rast novih vlasi, naročito na temenu i prednjem delu vlasišta. Efekti su obično vidljivi nakon nekoliko meseci primene, ali se gubitak kose obnavlja ukoliko se terapija prekine. Nuspojave mogu uključivati smanjenje libida, erektilnu disfunkciju i ginekomastiju i obično nestaju nakon prestanka upotrebe leka, ali u retkim slučajevima mogu izazvati i trajnije posledice. Finasterid je namenjen samo muškarcima i ne preporučuje se ženama jer može izazvati disbalans hormona, naročito nakon menopauze. Takođe, kontraindikovan je tokom trudnoće. Ukoliko se lekar odluči za započinjanje terapije finasteridom, ona se mora sprovoditi uz pažljiv nadzor zbog mogućih nuspojava.
Kortikosteroidi spadaju među lekove koji se najčešće koriste u terapiji alopecije, naročito kod alopecije areate, stanja koje karakteriše iznenadni gubitak kose uzrokovan autoimunim napadima na folikule dlake. Ovi lekovi deluju kao imunosupresivi, smanjujući zapaljenske procese i inhibirajući imuosistem, koji napada i uništava folikule dlake. Time omogućavaju oporavak kose i obnavljanje rasta dlaka.
Koriste se u različitim oblicima: topijski (lokalni) – kao kreme ili masti koje se nanose direktno na kožu, injekcije, koje se aplikuju u kožu glave (intraleziona primena) i oralno, kada su drugi tretmani nedovoljno efikasni. U terapiji alopecije areate najčešće se primenjuju injekcije, koje se direktno ubrizgavaju u zahvaćena područja vlasišta i stimulišu rast nove kose. Takođe, u težim slučajevima, kortikosteroidi se mogu primenjivati i intravenski, u vidu pulsne kortikosteroidne terapije. Efekti ovakvog vida lečenja su različiti, zavisno od težine oboljenja i individualnog odgovora pacijenata, ali se u svakom slučaju terapija kortikosteroidima mora sprovoditi pod strogim nadzorom, zbog već poznatih neželjenih efekata kada se terapija primenjuje u produženom periodu i u visokim dozama (kao što je to slučaj kod pulsne terapije).

Shutterstock.com
Efikasnost kortikosteroida u lečenju alopecije areate je značajna, posebno kod manjih lezija. U mnogim slučajevima, njihova primena dovodi do regeneracije kose, a rezultati mogu biti vidljivi već posle nekoliko meseci tretmana. Međutim, efekti nisu uvek dugotrajni, jer kod određenih pacijenata može doći do ponovnog opadanja kose nakon prestanka primene leka. Osim toga, korišćenje kortikosteroida nije garancija potpunog izlečenja, pa ih je često potrebno kombinovati sa drugim vidovima terapije kako bi se postigao trajan (ili trajniji) efekat.
U slučaju da kortikosteroidi nisu dovoljno efikasni ili se njihova primena mora ograničiti, često se, kao dodatna terapijska opcija, oni mogu kombinovati sa drugim lekovima kao što su lokalni inhibitori kalcineurina, takrolimus i pimekrolimus, sa jakim antiinflamatornim svojstvima i minimalnim neželjenim efektima.
Još jedna od inovativnih terapijskih opcija su JAK-STAT inhibitori. Ovi lekovi, u vidu lokalnih preparata kao što su tofacitinib i ruksolitinib, deluju na molekularnu signalizaciju koja reguliše imunološke odgovore i rast kose. Inhibiranjem JAK-STAT puta, ovi lekovi sprečavaju autoimune napade na folikule dlake, što je ključno kod alopecije areate.
Pored standardnih terapija, alternativne metode u lečenju alopecije uključuju PRP (Platelet-Rich Plasma) tretmane, koji koriste plazmu bogatu trombocitima za stimulaciju rasta kose i regeneraciju folikula.
Takođe, laserska terapija niskog intenziteta, kao i mezoterapija (injekcije hranljivih supstanci u kožu glave), pokazuju potencijal u obnavljanju rasta kose. Ulje ricinusa, maslinovo ili kokosovo ulje mogu doprineti celokupnom efektu. Stres menadžment i zdrav način života, uključujući pravilnu ishranu bogatu vitaminima (posebno biotinom, vitaminom D i cinkom), mogu značajno doprineti prevenciji gubitka kose. Pisali smo o savetima kako muškarci mogu usporiti gubitak kose. Dobar san, izbegavanje agresivnih tretmana i šampona takođe su važne preventivne mere za očuvanje zdravlja kose.
Naslovna fotografija – Shutterstock.com