Od Nadežde Petrović do danas – žensko požrtvovanje u krizama
Pandemijska kriza biće globalna i dugotrajna, ekonomska i medicinska. Čini se da ne treba propustiti priliku da se uočene rodne razlike uzmu u obzir i da se položaj žena popravi u svakom smislu
„Ja idem takođe na granicu, kao bolničarka, da poslužim svojoj otadžbini i da prinesem svoj život ako zatreba… Ja bogme gotovo zaboravih da sam slikarka, politika me je toliko obujmila da nemam ni stanka ni sanka, ne mogu da radim, srce mi je prosto raspolućeno od straha i očajanja za svoj rod…” – Nadežda Petrović, slikarka i nastavnica Više ženske škole, koja je kao dobrovoljna bolničarka radila u Prvoj rezervnoj bolnici u Valjevu, tokom Prvog svetskog rata.
Podatak da više od 90 odsto zdravstvenih radnika u provinciji Hubei čine žene, naglašava rodnu prirodu zdravstvene radne snage i rizik kome su pretežno izložene žene
Iako podaci o obolevanju od korone pokazuju jednak broj slučajeva među muškarcima i ženama, čini se da postoje razlike u mortalitetu, ali i osetljivosti na bolest. Dokazi potvrđuju da umire više muškaraca nego žena, što je potencijalno posledica biološke, imunološke i hormonalne razlike, ali i razlike u ponašanju. O tome sam već pisao.
Objavljeno istraživanje, rađeno na 1099 pacijenata sa laboratorijski potvrđenim korona virusom iz 552 bolnice u 30 kineskih provincija, do 29. januara 2020. godine, pokazalo je da je prosečna starost pacijenata bila 47 godina, a da je 41,9 odsto pacijenata bilo ženskog pola. Međutim, trenutni podaci su nepotpuni, pa treba biti oprezan i sačekati konačni zaključak.
S obzirom na frontovsku poziciju žena u pandemiji, neverovatno je da nisu više prisutne i u globalnom nadzoru rada zdravstva, epidemiološkom otkrivanju i prevenciji korone
Medicinske sestre– stub zdravstva
Istovremeno, podaci iz kancelarije za informacije Državnog saveta Kine kažu da više od 90 odsto zdravstvenih radnika u Hubei provinciji čine žene, naglašavajući rodnu prirodu zdravstvene radne snage i rizik kome su pretežno izložene žene. Nisam siguran da li postoje podaci kakva je situacija u Srbiji, ali sam siguran da su žene više nego dominantne. Svedoci smo žrtve koju podnose medicinske sestre. Na današnji dan prošle godine, na predavanje iz Kliničke farmakologije odneo sam im buket crvenih ruža, jer su one za mene uvek bile stub našeg zdravstva. Upravo smo svedoci njihovog požrtvovanja.
S obzirom na njihovu frontovsku poziciju, neverovatno je da nisu više prisutne i u globalnom nadzoru rada zdravstva, epidemiološkom otkrivanju i prevenciji korone. Neki su primetili da ih nema dovoljno ni u jednom telu, od Svetske zdravstvene organizacije do Bele kuće. S druge strane, nisam siguran koliko mogu da budu dodatno opterećene, posebno imajući u vidu njihovu ulogu u porodici, kući, vaspitanju dece i ostalim društvenim obavezama.
Izbijanje bolesti različito utiče na žene i muškarce (podatak United Nation Population fund)
Ispostavilo se da su zatvaranje škola i rad od kuće imali za posledicu veći uticaj na žene, uz finansijske izazove i ekonomsku nesigurnost. Mnoge moje kolege su razmatrale dalje implikacije rodne neravnopravnosti, po pitanju svega – od fizičkih, kulturnih, bezbednosnih do higijenskih potreba i ukazale na veliku nejednakost, i to ne samo sada,nego i tokom ranijih epidemija: ebole, SARS-a, zike itd.
Pogoršavanje nejednakosti
Očigledno je da su te razlike uočile i važne organizacije koje prate pandemiju, pa je tako Fond za stanovništvo UN (UNFPA) izdao saopštenje u kome tvrdi da su se žene i devojke suočile sa različitim faktorima rizika koji moraju hitno da se reše. „Izbijanje bolesti različito utiče na žene i muškarce”, kaže se u smernicama UNFPA i u nastavku ističe da pandemija pogoršava postojeće nejednakosti i može uticati na način na koji se žene leče i rade.
Sigurno je da će pandemijska kriza biti globalna i dugotrajna, ekonomska i medicinska. Čini se da ne treba propustiti priliku da se uočene rodne razlike uzmu u obzir i da se položaj žena popravi u svakom smislu. One podjednako predstavljaju posebnu grupu i, kao deca i stariji, moraju da imaju drugačiji tretman. Ova pandemija treba da nas podseti na njihovo pravo mesto u našem društvu.
Pandemija pogoršava postojeće nejednakosti i može uticati na način na koji se žene leče i rade
Međutim, profesorka Kler Venham, koja se bavi globalnom zdravstvenom politikom na Londonskoj školi ekonomije (London School of Economics) kaže da su male šanse da će se položaj žene promeniti: „Predvideli smo sve što se desilo, zar ne? Kao kolektivna akademska grupa, znali smo da će doći epidemija iz Kine, što je primer kako globalizacija utiče na širenje bolesti, paralizuje finansijske sisteme koji nemaju spreman novac, nemaju plan upravljanja … Znali su sve to, a nisu slušali. Pa zašto bi slušali nešto o ženama?”