Ženaa u sofi iza koje je jelka, menaj kanale na daljinskom upravljaču.

Novogodišnji beg u sezonu kostima

Kostimirani filmovi su savršen beg u izmeštene svetove, naročito tokom dugih, mirnih dana posle Nove godine, kada tražimo trenutke opuštanja. Nakon buke i euforije praznične noći, većina nas želi da uspori, da uživa u laganim trenucima uz topli napitak, dok se polako vraćamo u rutinu. U tim trenucima kostimirani filmovi pružaju sve što nam je potrebno – spektakl, estetiku, zanimljive likove i, što je najvažnije, uvek prisutni osećaj magije prošlih vremena.

Zašto nas kostimirani filmovi opuštaju?

Nema sumnje da kostimirani filmovi imaju terapeutski učinak. Ovi filmovi pružaju osećaj udaljenosti od svakodnevnih problema i briga jer su smešteni u vremenske periode koji su nam daleki i egzotični. Bez obzira da li gledamo ljubavne intrige na dvorskim balovima, bitke između vitezova ili avanture putovanja kroz viktorijansko doba, kostimirani filmovi nas odvode na mesta gde možemo da zaboravimo na digitalne obaveze i stresove modernog sveta.

Tokom zimskih dana, osećaj udobnosti i nostalgije koji donose kostimirani filmovi deluje posebno umirujuće. Te epohe, sa svim svojim pravilima ponašanja, ritualima i estetikom, stvaraju okvir za priče koje su daleko od naših svakodnevnih realnosti. Kostimi, frizure, raskošne haljine ili uniformisana vojska u zlatnim oklopima – sve to doprinosi bogatstvu slike koje nadmašuje obično gledanje filma.

Koji kostimirani filmovi osvajaju publiku u zimskim danima?

Ana Karenjina (2012) – režija Džoa Rajta donela je inovativan pristup Tolstojevom klasiku. Čitav film, snimljen u formi pozorišne predstave, odiše teatralnošću, dok raskošne balske haljine, krzneni plaštevi i vojnička uniforma donose duh carske Rusije. Kostimi čine gotovo polovinu ugođaja ovog filma – oni su sami po sebi umetnost koja naglašava dramu i tragediju Anine priče.

Gosford park (2001) – ovaj film, u režiji Roberta Altmana, savršen je primer elegancije Engleske između dva rata. Prikazuje složene odnose između sluga i aristokratije u luksuznom zamku, gde svaki kostim odražava status i ličnost nosioca. Od jednostavnih uniformi sluga do prefinjenih večernjih haljina, kostimi u Gosford parku doprinose atmosferi tajanstvenog, slojevitog sveta gde svako skriva neku tajnu.

Amadeus (1984) – film Miloša Formana o životu kompozitora Volfganga Amadeusa Mocarta nudi bogatstvo raskošnih kostima iz doba baroka. Mocartova bogata i ekstravagantna odeća u kontrastu je sa ozbiljnijim, tamnijim tonovima odela Antonija Salijerija, njegovog rivala. Kostimi ne samo da stvaraju autentičan osećaj epohe, već kroz odeću prikazuju Mocartovu nekonvencionalnost i slobodan duh naspram Salijerijevog disciplinovanog pristupa živou. Barokne perike, slojevi svile i raskošne boje daju filmu bogatu vizuelnu estetiku i stvaraju grandiozan ambijent muzike, igre i dvorskih intriga.

Kraljica Margo (1994) – u ovom filmu francuskog reditelja Patrisa Šeroa o krvavim verskim sukobima između katolika i protestanata u 16. veku, kostimi su značajan deo priče. Elegantne haljine sa visokim okovratnicima, crna čipka, kao i krvavi detalji, prate lik Margarete od Valoa. Njeni tamni i raskošni kostimi oslikavaju složenost njenog karaktera i haotično okruženje u kojem se nalazi. Ovi kostimi naglašavaju brutalnost vremena i očajnu želju za opstankom u politički opasnom svetu. Dramatičnost tamnih boja i bogatih materijala dodatno pojačava atmosferu fatalizma i tragedije.

Dina (2021) – naučnofantastični ep reditelja Denija Vilneva smešten je u budućnost, ali koristi elemente kostimirane drame kako bi dočarao bogatstvo svetova različitih dinastija. Kostimi su spoj futurizma i srednjovekovnih vojničkih uniformi, sa posebnim naglaskom na jednostavne linije i monohromatske tonove. Odeća porodice Atreid, u tamnim i elegantnim tonovima, simbolizuje njihovu aristokratsku uzdržanost, dok kostimi porodice Harkonen kroz grotesknu ekstravaganciju naglašavaju njihovu okrutnost. Kostimi su ovde integralni deo sveta Dine i reflektuju političke tenzije i kulturne razlike među dinastijama.

Veliki Getsbi (2013) – film Baza Lurmana vraća nas u dvadesete godine 20. veka, dekadu poznatu po ekstravaganciji i glamuru. Kostimi, koje je dizajnirala Ketrin Martin (uz značajnu saradnju sa modnom kućom Prada), i za njih dobila Oskara, prikazuju džez eru sa svim njenim luksuzom. Blještavi komadi sa štrasom, frakovi, rese i perle odražavaju dekadenciju doba džeza, dok sama moda simbolizuje kratkotrajni sjaj američkog sna. Lik Dejzi Bjukenen nosi suptilnije i eterične komade, odražavajući njenu misterioznu prirodu, dok Getsbijevi raskošni odabiri kostima prikazuju njegovu težnju za statusom i bogatstvom. Film je spektakl za oči i prikazuje modu kao izraz identiteta i statusa.

Carstvo sunca (1987) – ovaj film Stivena Spilberga prati mladića u Šangaju tokom japanske okupacije za vreme Drugog svetskog rata. Kostimi u filmu reflektuju prelaz od privilegije ka borbi za preživljavanje. Mladog Džejmija vidimo u engleskoj školskoj uniformi i odeći karakterističnoj za visoku klasu, što simbolizuje bezbrižno detinjstvo, a kako film odmiče, njegova odeća postaje prljava i iznošena, odražavajući realnost rata. Kostimi ovde igraju ključnu ulogu u prikazivanju promene lika kroz fizički i emocionalni razvoj, što stvara autentičnu sliku o gubitku nevinosti tokom ratnog haosa.

Svaki od ovih filmova prikazuje koliko su kostimi važan aspekt pripovedanja – oni nisu samo dekoracija, već su temelj za stvaranje atmosfere, izgradnju likova i povezivanje gledalaca sa prošlim vremenima ili fiktivnim svetovima.

Magija kostima: Zašto su važni za uživanje u filmu?

Kostimi u filmovima iz epohe nisu samo deo vizuelnog spektakla, oni su nosioci istorijskog duha, i često su ključni za razvijanje karaktera. Razmišljanje o detaljima u kostimu pomaže glumcima da bolje shvate svoje likove, a publici da oseti autentičnost sveta koji gledaju. Na primer, teške balske haljine sa korsetima odražavaju socijalne norme vremena kada su žene bile sputane i fizički i društveno.

Uloga kostima je da publici približi duh prošlih vremena, ali i da omogući identifikaciju s likovima. Kada gledamo Elizabet Benet u jednostavnim haljinama, osećamo njenu skromnost i nezavisnost, dok Darsi nosi elegantna, tamna odela koja odražavaju njegovu rezervisanost i moć.

Kostimirani film kao beg u umetnost prošlih vremena

Kada se dani smire i kada imamo više vremena za uživanje u filmovima, kostimirani filmovi pružaju nezamenljivo iskustvo – oni su umetnički doživljaj, istorijska lekcija i inspiracija za naš lični stil. Kostimi nisu samo dekoracija, već ključ za razumevanje likova i epoha koje nas intrigiraju i inspirišu.

Bez obzira da li volimo aristokratski glamur, praktičnu modu 20. veka, ili ekstravaganciju baroknog stila, kostimirani filmovi nas podsećaju na moć odeće i estetike da kreiraju svetove u kojima uživamo da se izgubimo.