Novi i stari recepti za siguran zagrljaj

Emotivni fizički kontakt sa dragim ljudima neophodan nam je da bismo se dobro osećali, pa se vredi potruditi da ga bezbedno ostvarimo

Kad sam bila mala, baka me je obično ljubila u kosu, odozgo, u teme. Ili bi me privila u krilo i rukama mi prelazila po ramenima. I kad sam porasla, tako je činila. I danas mogu da prizovem taj osećaj toplote njenog tela koje mi podupire kičmu, a ne zaklanja vidik. Kad sam je pitala zašto tako radi, ona bi samo slegla ramenima i rekla „onako”. Tek sada, dok se prilagođavamo novom normalnom koje je stvorila pandemija korona virusa, setila sam se tog bakinog ponašanja i razumela ga. Baka je dobro pamtila vreme pre masovne proizvodnje penicilina, kada je tuberkuloza kosila, i to najviše mlade ljude. U mladosti, baka je od tuberkuloze izgubila nekoliko bliskih rođaka i dragih ljudi, pa je zadržala oprez i kad je ta bolest bila gotovo sasvim savladana vakcinom i efikasnim lekovima.

Jezik kojim komuniciraju naši nervni sistemi

Više od pola veka kasnije, opet smo u prilici da se suočavamo sa bolešću koja od nas traži disciplinu u ličnim kontaktima. U vreme najjačeg talasa pandemije bili smo lišeni mnogih značajnih stvari u svojim životima, ali sa svih strana sveta stižu svedočenja da je zagrljaj bio ono za čime smo svi najviše čeznuli. Društvene mreže pune su dirljivih situacija susreta ljudi koji su mesecima bili razdvojeni. Jedna Kanađanka sašila je specijalne rukave sa rukavicama da bi mogla da zagrli majku.

Sa svih strana sveta stižu svedočenja da je tokom izolacije zagrljaj bio ono za čime smo svi najviše čeznuli

Dvoje osmogodišnje dece, bliskih rođaka, roditelji su upozorili da pri ponovnom susretu ne smeju da se zagrle. Stojeći jedno prema drugom na rastojanju od dva metra, deca su se prvo zbunjeno gledala, a onda su oboje počeli da plaču. „To pokazuje koliko je zapravo ljudski dodir moćan”, rekao je otac dečaka.

Ne samo da nam zagrljaj nedostaje, on nam je neophodan. Psiholozi odavno znaju da fizički kontakt smiruje naš simpatički nervni sistem, koji tokom perioda brige oslobađa veoma štetni hormon stresa.

Emotivan dodir je jezik kojim naši nervni sistemi komuniciraju jedan s drugim, poručujući: siguran si, voljen si, nisi sam. Utvrđeno je čak da držanje za ruku nekoga koga volimo smanjuje učinak elektrošoka.

Jedna Kanađanka sašila je specijalne rukave sa rukavicama da bi mogla da zagrli majku

Sigurnije je grliti se napolju

O novom virusu još uvek se vrlo malo zna, tako da ostaje preporuka da se ne grlimo. Ali, ako ipak moramo, treba preduzeti odgovarajuće mere. Pre svega, nemojte se grliti s nekim ko kašlje ili ima neki drugi simptom. Zatim, nosite masku i vodite računa da licem ili maskom ne dodirujete odeću druge osobe. Sigurnije je grliti se napolju nego u zatvorenom.

Takođe, stručnjaci upozoravaju da su neki zagrljaji rizičniji od drugih. Zato pri zagrljaju okrenite lica u suprotnim pravcima. Neka zagrljaj traje kratko, a onda se ipak udaljite na sigurnu distancu, da ne biste disali jedno drugom u lice. I nemojte plakati. Suze i nos koji curi povećavaju mogućnost kontakta sa virusom, upozorava Džulija Markus, profesorka epidemiologije sa Harvarda. Ona kaže da iako neke od ovih mera predostrožnosti izgledaju kao suviše napora za jednostavan zagrljaj, one ljudima daju opcije, s obzirom da će virus ostati s nama još neko vreme.

O novom virusu još uvek se vrlo malo zna, tako da ostaje preporuka da se ne grlimo

Ovim savetima može da se doda recept moje bake: poljubac u „pametnu glavu” i u kosu, koji je ona koristila za svaki slučaj, i kad se tuberkuloza pominjala samo u čitankama, uz imena Branka Radičevića, Njegoša i porodice Jovana Jovanovića Zmaja.