
Nova era za čovečanstvo: Deklaracija o unapređenju ljudske sposobnosti
Reč „enhance” nije lako prevesti na srpski da bi imala isto značenje kao u engleskom jeziku. Prema Vebsterovom rečniku, reč „enhance” je počela da se koristi u engleskom jeziku u 13. veku da bi se označilo fizičko podizanje stvari na viši nivo, a kasnije je dobila dodatni i manje doslovan smisao: „uzvisiti se, posebno u rangu ili duhu”, i brzo je stekla prošireno figurativno značenje: poboljšanje vrednosti nečega ili nekoga. Kada se govori o ljudima, „enhance” bi moglo da znači unapređenje ljudskih sposbnosti, a kada se kaže „enhance game”, to bi moglo da znači unapređene ili poboljšane igre, dok bi „Declaration of Human Enhancment” bila Deklaracija o unapređenju ljudske sposobnosti.
Pravo sportista da unaprede svoje sposobnosti
„Poboljšana” verzija igara podrazumeva napredak u odnosu na dosadašnji oblik takmičenja. Suština nije poistovećivanje tih novih igara sa takmičenjem gde će sve biti dozvoljeno, već pravo sportiste na telesni suverenitet i pravo da unapredi svoje sposobnosti, bez mogućnosti da mu institucije ili pojedinci to pravo uskrate bez opravdanog razloga ili pristanka.
Dok se pojedincima daje pravo da unaprede svoje sposobnosti, polazi se od činjenice da su najvažniji zdravlje i blagostanje pojedinca. Pritom, sportisti ne bi trebalo nimalo da se razlikuju od ostalih ljudi kojima pravo na unapređenje sposobnosti ničim nije ograničeno, bez obzira da li se radi o radnim aktivnostima, rekreaciji, spavanju ili socijalnim i seksualnim aktivnostima. Smatra se da svi pojedinci imaju pravo da traže odgovarajući medicinski nadzor dok se podvrgavaju bilo kakvom obliku unapređenja svojih sposobnosti. Pored toga, Deklaracijom je podvučeno da se ne smeju prekršiti nacionalni zakoni i suverenitet nacija u sprovođenju zakona. Konačno, svaki pojedinac ima pravo na rizik i na odluku o tome šta će da radi, ali i pravo da bude informisan da bi mogao proporcionalno da prihvati rizik.
Posebno je pravo na slobodu od prinude – nijedan organizator takmičenja, trener, tim ili sponzor, ne sme primoravati ili prisiljavati bilo kog takmičara da koristi ili ne koristi poboljšanja protiv svoje volje, a pre bilo kakvog poboljšanja mora da postoji sveobuhvatna pravno utemeljena saglasnost. Naprotiv, organizator takmičenja mora da radi na obezbeđivanju ravnopravnog pristupa za sve takmičare, bez obzira na društvene, ekonomske ili nacionalne barijere. Takođe, takmičari imaju pravo na srazmernu nadoknadu za svoj trud i kompenzaciju među konkurentima. Činjenica je da, osim u par sportova, sportisti nisu adekvatno nagrađeni i da mnogi nakon sportske karijere jedva preživljavaju.
Smatra se da svi pojedinci, sportisti i naučnici imaju dužnost da prošire granice ljudskog potencijala kroz inovacije, nauku i medicinu. Istovremeno, organizatori takmičenja imaju obavezu da bezbedno promovišu i unaprede naučna istraživanja i da sve odluke donose na naučnoj osnovi. Javnost ima pravo na saznanje o ulozi poboljšanja ljudske sposobnosti u sportu i u društvu.
Konačno, sportisti imaju pravo da se takmiče u okruženju gde se poštuje sportski duh, pri čemu se pobeda dostiže integritetom, poštenjem i poštovanjem svojih konkurenata i pravila učešća.

Shutterstock.com
Zaštita sportista
Deklaraciju o unapređenju ljudske sposobnosti postavio je dr Aron D’Souza, pravnik sa Oksforda, sa velikim brojem svojih kolega, ali i biznismena, koji smatraju da se ovim svima omogućava da koriste ono što misle da može da doprinese njihovom napretku.
Polazeći od etike, koja je pre svega postavljena Hipokratovom zakletvom, ceo pokret je dobio i Naučnu komisiju koja ima za cilj da spreči da zdravlje bilo kog učesnika bude ugroženo, odnosno da se ispoštuje osnovni princip – primum non nocere – tj. „ne nauditi”. Zbog iskustva u naučnom istraživanju u sferi antidopinga, u komisiju su pozvana i dva lekara iz Srbije, prof. dr Marija Anđelković i prof. dr Nenad Dikić. Njihova aktivnost u oblasti sportske etike, zapažena na kongresima sportske filozofije i na čuvenim Play the game konferencijama, kao i u skorašnjoj odbrani ronilaca koji su neopravdano kažnjeni, verovatno je uticala na osnivače da ih pozovu da pomognu u tzv safeguarding-u sportista ili zaštiti od narušavanja njihovog zdravlja i ljudskih prava.
Naučno gledano, ceo koncept je zamišljen tako da svi sportisti koji budu učestvovali u Unapređenim igrama budu praćeni korišćenjem sveobuhvatnih medicinskih i laboratorijskih analiza i metoda sa ciljem da ne dođe ni do kakvih neželjenih posledica. Ceo projekat je po tome sličan naučnim projektima koji iza sebe imaju odluku Etičkog komiteta i informisani pristanak ispitanika, a koji će imati i sportisti koji će učestvovati u Unapređenim igrama. To je upravo važno i zbog afirmisanja zdravlja i blagostanja svakog pojedinca.
Pri tome se unapređenje ljudske sposobnosti neće ogledati samo u medicinskom poboljšanju, već i u korišćenju svih ostalih dostignuća uključujući tehnološka, digitalna i naučna dostignuća.

Shutterstock.com
Kontroverzne Unapređene igre
Naravno, ceo koncept ima mnogo oponenata. Tako je Svetska antidoping agencija u saopštenju osudila Unapređene igre zbog bar dva razloga. Prvi je ugrožavanje zdravlja i dobrobiti sportista promocijom supstanci i metoda koje bi trebalo da se prepisuju samo za specifične terapijske potrebe i pod nadzorom lekara. Drugo, smatra se da se lepota i popularnost sporta zasnivaju na idealu čiste i poštene konkurencije, što znači da bi Unapređene igre pretile da ugroze integritet sporta.
Međutim, koncept Unapređenih igara upravo počiva na slobodi da svaki sportista radi ono što misli da treba i da ima pravo da u svojim namerama dobije nadzor lekara. Prema raznim izvorima, smatra se da je prevalenca korišćenja zabranjenih sredstava u sportu nešto ispod 50 odsto, a da je broj otkrivenih sportista koji koriste doping oko 1 odsto, pa se ovakvim konceptom samo uzima u obzir postojeće stanje, uz transparentno rukovođenje celim procesom i sprečavanje da se bilo šta nepoželjno dogodi.
Mnogo kontroverznih stvari je izrečeno, a u međuvremenu se organizuje sve više takmičenja za mastere i seniore. Upravo je završen meč između Tajsona i Pola koji je, osim što se dogodio između 57-godišnjeg i 28-godišnjeg boksera, u pozadini promovisao testosteron „replacement” terapiju ili potrebu da se nadokonade hormoni koji nedostaju starijoj populaciji, na šta izgleda imaju pravo svi sem sportista. Po dr D’Souzi time se dešava promena paradigme, i najveća kulturna promena, jer ćemo možda imati šampione u pedesetim ili šezdesetim godinama.
Svedoci smo velikih dostignuća sportista u godinama, pa se samo postavlja pitanje granice s jedne strane i zaštite sportista u svakom smislu s druge strane. Zbog toga su Unapređene igre više od sporta jer pomeraju granice ljudskih mogućnosti, prkose starenju i prikazuju svet oko nas onakvim kakav je.
Naslovna fotografija – Shutterstock.com