Niko me ne pita, samo kažem

Ima nečeg utešnog u prihvatanju činjeničnog stanja jer, nacionalno naučeni da situaciono reagujemo iz dubine svog DNK, znamo da se preživi svašta

Imam divnu vest. Čajkovski nije umro. Dokaz moje tvrdnje je koncert za violinu koji je moja doživotna preporuka za sahrane i svadbe.

Sinhronizacija dostignuta u momentu kuvanja džema od šljiva i slušanja Čajkovskog – na istorijskom je maksimumu.

Istorijski maksimum je dostignut i u napetim belosvetskim odnosima ponude i potražnje novog žarišta koji će nas okupirati ove zime, za koju već znamo da nećemo imati kako da platimo.

Ima nečeg utešnog u prihvatanju činjeničnog stanja jer, nacionalno naučeni da situaciono reagujemo iz dubine svog DNK, znamo da se preživi svašta.

Imam jako visoku decu koja jedu kao termiti, i ne očajavam tim povodom. Priznajem, zapitam se ponekad otkud ih imam na kašiki toliko, plus uvek i neki drug ili drugarica. Brzo se pokajem jer se propitujem, zahvalna bogu kao njegova miljenica kojoj ne daje više nego što može da ponese.

Vidim da nam sleduje godina sreće. Grlićemo se više, možda da jedemo manje?

Ne volim veštačke nokte, trepavice, grudi, veštačke odnose, lopove, lažne mangupe, lažne biznismene, lažne rodoljube, lažne države, lažne brakove , lažne sukobe.

Niko me ne pita, samo kažem.

Vidim da nam sleduje godina sreće. Grlićemo se više, možda da jedemo manje?

Donela mi je sestra listove vinovog lišća iz srpskog Soluna, pa uvijamo bez prestanka satima. Nisam sigurna da znamo šta radimo, ali smo uporne.

Za ovaj poduhvat neki tvrđi zvuk puštamo: Sia, Fire meets gasoline, i smejemo se. Svaka misli svoje srećne misli.

Dobri i milostivi bože, zahvaljujem ti na mogućnosti sticanja zvanja u školi. Izlij svoj blagoslov na mene i vodi me kroz svaki dan školovanja.