
Ne treba se stideti svojih slabosti
Kreativnost je važna za razvoj čovekove ličnosti i ne mora da znači da će se s godinama smanjivati. O tome kako se kreativnost razvija u zrelim godinama, u novoj epizodi podkasta Moje najbolje godine – To sam ja, govoriće poznata muzičarka Ana Stanić.
Kako su godine uticale na formiranje njene ličnosti, koliko zrelost doprinosi razumevanju određenih životnih procesa, da li stereotipe lakše uočava sada ili kada je bila mlađa, kako se nosi s ružnim komentarima…
Voditeljki Milici Gacin ispričaće i kako izgleda radni dan muzičara, na koji način postiže balans u životu, šta joj je važno u zrelim godinama, ali će razgovarati i o tome s kojim izazovima se susreće mama tinejdžera.
Pojačajte zvuk i uživajte u opuštenom razgovoru Ane Stanić i Milice Gacin.
PODKAST – Moje Najbolje Godine – To Sam Ja
Ana Stanić Transkript razgovora
Milica
Dobar dan, ovo je nova epizoda, potkasta “Moje najbolje godine to sam ja” i danas zaista imam sjajnu gošću, damu koju dugi niz godina znam iz svog televizijskog posla. I evo, počele smo malo nešto i da se družimo mimo onoga što nam je profesija. Pa i tebi, medije, je l’? Prostu su neka neminovnost.
Ana
Da, muzika koja je neraskidivao povezana sa medijima.
Milica
E to, Ana Stanić je danas moja gošća i baš mi je drago da se nalazimo u ovom trenutku. Mi snimamo neposredno pred objavljivanje tvog albuma.
Ana
Tako je.
Milica
Posle koliko vremena izdaješ album?
Ana
Pa zvuči grozno i previše. Deset godina je prošlo od mog prethodnog albuma, ali ja nisam bila neaktivna. Ja sam imala puno singlova, imala sam čak jedan maxi singl sa tri pesme, ali suštinski da je to bilo objedinjeno album, nije se desilo deset godina. Evo sada, imam 22 pesme, od čega su 11 ti singlovi iz predhodnih godina, 11 potpuno novih. Tako da je veliki posao iza mene i baš sam onako ponosna i imam neki tako dobar osećaj. Ko ne znam, ko kad uradiš diplomski, ne znam ono. Ogromna stvar koja se zaokružila i koja se sada dešava, i isto vreme uzbuđenje kako će to da prođe. Već imam neki feedback zato što su ove pesme već neke krenule. Tako da ljudi se sviđa ova neka nova moja poetika. Mislim, ne znam koliko je nova, ali jeste u nekom smislu. A zašto je nova? O tome će vam mi pričati posle, da ne kažem previše.
Milica
11 pesama, mislim. I ova prva brojka dvadesetak je wau. Ali 11 novih, Boga mi, ozbiljno da.
Ana
Baš sam bila inspirisana, što bi se reklo.
Milica
Kako se razvija kreativnost u ovim zrelim godinama, najboljim godinama? Sigurno raste kada si osvešćeniji, sigurniji, bolji sebi u svakom smislu.
Ana
Da, pa raste u tom smislu što si ovaj slobodniji i onda nekako manje se stidiš svojih nekih slabosti, nekih svojih intimnih stvari koje je inače prirodno da si dotle čuvao samo za sebe. Eto, ja ustvari, pričam o svom iskustvu, ne znam da li je tako kod ostalih. I onda, kad to tako nekako prihvatiš da su tvoje… Ono što si mislio slabosti, u stvari možda tvoja specifičnosti, tvoje posebnosti, nešto čega ne treba da se stidiš, nego možda baš to treba da pustiš iz sebe. Onda dođeš u neki novi prostor, gde možeš više da se igraš, više sebi nekih iskoraka da dozvoliš i da to možda nekome ko to prati baš i prija. Bude mu nekako katarzično, prepozna se u tome, volite čak i više.
Milica
Zanimljivo. A kako si ti to otkrivala? Postepeno je to išlo… Jesi prepoznala možda, neki moment kada si rekla, vidi, ja sam sa sobom na ti i te moje autentičnosti su zapravo ono što je vrednost. Ne stidim se više ničega, jel’? Sve ću svoje da istaknem u prvi plan. Je l se to probudiš jednog jutra ili se malo udara glava.
Ana
Da, udara se glava dosta u nekom trenutku, taj proces je bolan. Moraš dosta toga… Mora dosta besa prvo da izađe iz tebe. Mislim, sad vraćam film. Mislim, isto tako i dosta euforije. Znači tako nekih onako preterano jakih osećanja. Mislim, ne znam, taj bes koji sam ja imala, to je nekako se dešavalo i tokom Covid-a. Pa sad ne mogu da kažem da je to sad samo zato što sam u određenim godinama, nego imala sam tako neku nagomilanu, i višak energije i neko nezadovojstvo. I onda samo u nekom trenutku izbaciš sve to iz sebe i dođeš u neku mirniju fazu. Ustvari koja nije mirna, ja i dalje imam taj jak impuls u sebi i jak živac, što bi se reklo, ali imam veću tu pomirenost. A to sigurno u velikoj meri ima veze sa zrelošću, sa prihvatanjem sebe, sa nekim osećanjem da… Kao nema veze, sve je ok, to sam ja. Kome imam šta da se pravdam.
Milica
Šta ti je sada važno u ovim zrelim godinama?
Ana
Pa sada mi je važno da uživam u svakom trenutku da imam iskrene odnose i sa svojim prijateljima i sa uopšte ljudima koji čine moj život. Da budemo… Sve više i više, mislim, meni je uvijek taj neki fake odnos i provođenje vremena sa takvim ljudima, uvek me je to zamaralo, ali sad nekako imam još manje tolerancije na to. Tako da, to mi je važno, važna su mi putovanja, važno mi je da u kreativnom smislu rastem, izražavam se da moja… Mislim, ono što je najbolje što se desilo u mom kreativnom procesu, to je to da su ti tekstovi koji su mi ranije uvek bili, ako ih ja napravim, previše lični, pa onda kao: „ne, ne, ne, ipak ću da zovem nekog drugog za tekst. Mislim, muzika, što, to je samo melodija, to nemam problem da svoje pevam. I sad se desilo to da prosto mogu kroz svoje tekstove da zaista postanu potpuno životni i da budu potpuni odraz i slika mene, u smislu da govorim šta me nervira, šta volim, šta hoću. Da pokažem totalno, da se ogolim i pokažem svoje slabosti. I to je za moju muziku i za moj autorski opus jako značajno i to mi je mnogo drago.
Ana
I to je to. Suština svega je, nemam više problem da prikažem svoje slabosti. Ranije sam uvek mislila da moram uvek da budem jaka i da je ta slika koju šaljem u svet nešto najvažnije, nekako sam to povezivala sa dostojanstvenošću. A ustvari, sad sam shvatila da ti možeš da budeš i dostojanstven, da sačuvaš svoje dostojanstvo, a da pokažeš da si nekad slab.
Milica
A da li je možda ta prethodna slika i bila posledica nekih stereotipa sa kojima neminovno rastemo.
Ana
A sigurno.
Ana
Da, neke stereotipe i neke ograde sami sebi nametnemo, a neke nismo ni svesni da nam je nametnula okolina. Tako da sigurno si u pravu, sigurno je bilo i toga. Pa da, i to je to, u stvari te zrele godine ti pokažu da ti ipak znaš bolje. Ne znaju ti svi oko tebe bolje o tebi. Ti znaš bolje o sebi i što je za tebe najbolje i šta će tebe da čini srećnim. Tako da onda, ja sam negde oko svoje 40-te godine prvi put ušla u tu neku fazu, pomislila sam, ovo je možda kriza srednjih godina. I onda sam baš pomislila, zašto to treba da bude nužno loše? Jer se to nekako u društvu povezuje sa nečim negativnim, ima negativnu konotaciju. Ja sam pomislila, pa to je baš možda dobra stvar. Tad se vraćaš sebi. Vraćaš se sebi sa svojih 16, 17, 20. Šta si tada hteo? Kako si se tada osećao? Mislim, tako je barem bilo u mom slučaju. Da sam pomislila da je ta kriza srednjih godina, u stvari, neki mostić kog ćeš možda malo teže da pređeš, ali kad ga pređeš, bi će super na sledećoj obali.
Milica
A šta te je uplošilo pa si pomislila da je negativno? Pomislila si nešto negativno na pragu četrdesetih? Šta te uplašilo? Te poruke koje si dobijala, te toksične poruke da sad sledi šta? Starost, nemoćnost, da sledi jedan diskontinuitet. Šta te je zapravo najviše omelo?
Ana
Pa pokušam da se tačno, da ti dam precizan odgovor. Najvjerojatnije je to upravo ta slika i poruka okoline koju šaljaš. Pa ne, pričali su, kao posle četrdesete, počneš da se goiš, propadne ti telo, posle, ne znam, trudnoće se desi ovo. Da taj neki, kao isto život počinje da se smiruje, da jenjava. I onda me, ja mislim, sve to zajedno uplašilo i nekako kao da sam htela da se, kao da sam se pobunila protiv toga. A u stvari, ništa toga ne mora da bude istina. Mislim, ne znam… Tako neke moje prijateljice imam, tako neke starije prijateljice iz innostranstva, one su mi dale tako neke mudre savete, mudra vidjenja. Zato što u inostranstvu ima, barem eto u zapadnoj Evropi, manje je tih prostora za to nametanje, nemoj ovako, nemoj onako.
Milica
Za ohgraničenja.
Ana
I za to kao ograničenje i zastrašivanje i stavljanje u određene kalupe i stereotipe koje ti nameću godine i uzrast i pol i šta god. Tako da to mi je značilo, ta moja putovanja i komunikacija blisko prijateljstvo s nekim ljudima koji su potpuno iz nekog drugog formata, kao i neka moja introspekcija i neki moj osjećaj pobeda. Ja sam samo sebe pobedila i kao idemo dalje.
Milica
Ti kažeš povratak sebi. Meni se čini da neke žene zapravo otkriju sebe kada dođu u srednje godine.
Ana
Ima i loših… Mislim, ne loših primera. Mislim, nisam ja neko ko, da ne budem sad neiskrena i nepoštena. Meni su neke žene i smešne kada krenu da preteruju u tome jako je bitno i ne mora da znači da sam ja uopšte merili i da sam ja naravno u pravu, ali jako je bitna mera svega što radiš. Znači, ok je po meni da se vratiš sebi ili da otkriš možda neku novu sebe, ali svako preterivanje, svaki odlazak u ekstrem, počinje da se graniči sa nekim očajem, a to isto nije cool.
Milica
To je neprihvatanje. To je u stvari neprihvatanje onoga što jesi.
Ana
E pa ustvari da, to verovatno znači da se one ustvari nisu našle, nego da nešto… Imaju određen grč i onda ka nečemu jure, ali uvek postoji ta neka usiljenost koju šalju određene osobe. Mislim, sad pričamo o ženama. Naravno, muškarci su još gori po tom pitanju. Da se razumemo, ali te određene žene i onda znaš, nekako ja osetim, grč. Osetim neku u razgovorima, neku pozu, neku, ne znam, da se to radi, ne zato što ti zaista to osećaš iznutra, nego zato što ti se sviđa da sve to pričaš. Tako da treba voditi račun.
Milica
A priroda tvog posla je takva da se negde stalo nešto nameće, stalno se nešto očekuje. A ja bih rekla da si ti zapravo uhvatila jednu drugu liniju, da baš to polje koje imaš u svom poslu koristiš za ono što je tvoja autentičnost. Za to treba hrabrosti.
Ana
Pa dobro, da, ali ja u stvari ne umem drugačije. Ja kad god sam makar malo probala da napravim neki kompromis i da uradim nešto zato što se nešto očekuje ili zato što bi to Kao nešto bilo možda bolje u nekom poslovnom smislu, posle sam mrzela sebe i bila ljuta na sebe. Čak nisam ni uspela nešto da postignem time. Tako da, ja sam odavno razrešila sa tim da ja radim onako kako ja osećam i to je moj ili prednost moja ili moj usud, šta god, ali tako je.
Milica
Jel te bole komentari? Jel te bole mišljenja?
Ana
Da. Kako ne?
Milica
Preporuke koje nisi tražila.
Ana
Da, da, apsolutno. Mislim, trudim se, ja najčešće i ne čitam. Tako kad su na primer neke random vesti o svima i svakom. Mislim, kada je jedna najšira grupa ljudi koji komentarišu sve i svašta, to je najbolje ne čitati po meni. Ali tu će biti pozivnih komentara samo ako si na samrti ili ako ti si nešto strašno ružno, ne daj Bože desilo. Da, da, da. Ako slučajno deluje nešto kao neki uspeh, to će odmah da bude wow. Mislim, čast izuzecima. Ali na YouTubeu čitam komentare, zato što tu stvarno odu ljudi koji prate muziku. I tu isto kada izađe neki loš ili neka konstruktivna kritika, zaboli me, ali pomislim, ok, eto možda u tom pravcu treba da razmišljam. Na Instagramu svaki hejterski komentar momentalno izbrišem i blokiram. Zato što to je moja kuća, nemoj da mi dolaziš kod mene i da me psuješ. To barem, eto, imam pravo. A ovi neki ostali koji tako nešto pročitam kod nekoga na Facebooku ili ne znam ni ja, me zabole, ali preživim. Šta da radim, mislim, takav je posao. Prosto ne možeš ovaj… Ranije kada smo bili klinci, mislim, kada sam ja tek počinjala i sad neke moje kolege i ja, pa zato kažem klinci, smo komentarisali.
Ana
Bio je taj neki časopis, “Huper” i neka “Cindy” kolumna. I to je bila drama svake nedelje. Dal će Cindy da me onako isproziva u Huperu? Ali ovaj sada imaš tih Cindy na svakom koraku, na svakom mogućem.
Milica
Svi su Cindy, veruj mi.
Ana
Sada su svi Cindy i svi misle da je strašno važno da se čuje njihovo mišljenje. I jednostavno, to je teško. Ali kažem, istovremeno moraš da izgradiš, ako si već… Ako sam u ovome, u ovome sam duže nego što nisam, onda izgradiš neki odbrambeni mehanizam da kažeš sebi, ok, ne mora… Mislim, i to je jedna od stvari koje sam možda u velikoj meri pobedila, ali nikad neću pobediti skroz. Da kažem dobro, ne moram svima da se sviđam, ne mora svako da uživa u mojoj muzici i da poštuje to što ja radim i da misli da sam simpatična, naravno da ne mora i kao sve ok. Mislim, ali nekad su neki baš zli, zli, zli komentari to baš nije ok, a to možda mogu nekad neki ljudi namerno da urade, jako je lako, sakriti se iza ovaj lažnog identiteta i profila.
Milica
Da, uvek se pitam zašto, čemu, ali to je sad nekad druga tema.
Ana
Da, nekad. Ima neki mim na Instagramu kao… Ne mogu da setim kakav je, ali parafrazirati ću otprilike kao: ne mora svako da zna sve što ti misliš. Uopšte nisi pozvan da svaki dan daješ svoje mišljenje o svemu. Zato ja nisam ni na Twitteru i zato nisam na Facebooku, samo kačim informacije. Nikad nisam bila od onih koji na Facebooku kažu neko svoje mišljenje, i onda krene rasprava. Nekad mi je žao što to nisam. Možda i jesam, na primer, kada je bilo ne znam, vakcinacija ili nevakcinacija i tako to, ali nisam od onih koji stalno su opinion maker-i i kao imam mišljenje, ajde da kažem. Mislim, ne kažem, to je nekad i dobro, divno je kad to neko ima u sebi, ali problem je kada su to svi.
Milica
Kako izgleda tvoj dan?
Ana
Moj dan izgleda… Ja volim da uredno živim, to mi je jako važno da se… Mislim, nisam ranoranilac, volim dugo da spavam, ali to nije ono dugo do dva, tri, nego eto, da kažemo, deset, jedanaest, nekada i devet. I volim te neke zdrave navike da mi lepo krene jutro u totalnom miru, kafu ispijam po sat, sat i po. Kad mi neko poremeti tu rutinu da ja sad moram da ustanem i da jurim iz kuće. Tad sam baš ljuta i totalno mi je to onako ozbiljan stres. Znači, volim ta mirna jutra, volim šetnje po gradu, volim onako i akciju, ali da bude u određenom danu ta akcija i da se onda nekako smiri. Volim izlaske povremene. Onda volim šetnje, šetnje u prirodi. Čak i nekad kada, eto, sad nam ide na žalost zima, pa manje šetam, ali trudim se da i zimi dosta šetam. Prošle zime sam, recimo, krenula sa hajkingom po Avali, Kosmaju i to mi je na primer, potpuno fenomenalno. Volim da sedim u kući, gledam filmove, da budem u toj ušuškanoj atmosferi i onda to sve volim da razbijem nekim sumanutnim putovanjem, ali uvek volim taj neki smiraj i da postoji neki ritam, neka rutina i da onda uveče legnem, ne previše kasno i tako.
Milica
Atipična, ne bi smo očekivali od jedne muzičke zvezde.
Ana
Pa pazi, moja živost…
Milica
I to je sterotip. Pazi šta izgovaram, klasičan stereotip.
Ana
Jeste. Ja znam, kad god sam se doseljavala u nove stanove, ranije, naročito kad sam bila devojka, pa sad te komšije onako me gledaju. Valjda misle sad će to do pet ujutru da bude svake noći žurke, muzika, glasna muzika. Sećam se da mi je jednom, i onda naravno, posle me svi obožavaju jer je kod mene uvek mir i tišina. Jednom komšija, jednom mi lupao na vrata i kao… Ja mu otvoram, kaže: Vi ste svirali bubanj do tri u ujutru. Ja ga gledam i kažem: ne znam o čemu pričate, evo, uđite u ovom stanu nema bubnja. Ispostililo se da je ulaz pored bio neki bubanjar i vežba bubanj. Čovek nije ni razmislio, bio ubeđen da sam to ja. Tako da eto, to su ti stereotipi, ali ja stvarno nisam… Pritom, vodim, da me ne shvatieš pogrešno, vrlo mi je važna dinamika i kad uđem previše u kolotečinu, to me ubija. Znači, neka mera eksplozivnih putovanja koja su bukvalno avantura, gde se ne zna kako ću da stignem, gde mi se dešavaju razne budalaštine i ludosti, gde ne spavam gde je haos. I onda totalni kontrast, neki smiraj kod kuće. Eto, taj balans je ono što mene čini da sam u nekoj ravnoteži.
Milica
Al’ biraš neke zanimljive destinacije, egzotične.Ili to krenem pa ne uplaćuješ aranžman, pretpostavljam, nego ono kao nešto.
Ana
Da, bukolno to. Što je veća avantura, što je veći put u nepoznato, to mi je draže. A isto tako, ono što je velika dinamika u mom poslu, znači, kad je neki nastup, tu su stresovi, kasni ovo, kasni ono, zadržiš se.
Milica
Ne radi ovo, ne radi ono.
Ana
Da, onda ne znam, istovremeno moraš i da snimiš nešto i da izbaciš spot i da ostanem u montaži do tri u jutru. Znači, moj posao je pun… Prosto ne postoje radni sati, odnosno radno vreme, ne postoje vikendi, ne postoje Nove godine, ne postoje ono kad svi ljudi odmaruju ili ne znam, praznike. Ja baš tada možda imam neki najveći haos, tako da hoću kažem, podrazumeva se da mi je neprestano haotično i da onda moja potreba da imam mirne dane je kada nema tog haosa da bi napravila taj balans.
Milica
Gde si sve bila? Koje je najzanimljivije putovanje? Šta te hrani u svemu tome i šta si sve naučila? I o sebi, ali i o destinacijama na kojima si bila.
Ana
Pa mene hrani kada otkrijem potpuno neku drugu kulturu i potpuno drugi pogled na svet. Kada sam u tome iz prvog reda, znači ne turistička agencija. Pa vidite, ono tamo. Idemo svi kao pačići. Znači, ok, svaka čast ljudima koji to rade, ali mene, na primer, to ne zadovoljava. Ja sam, na primer, pre dve godine odlučila… Imala sam te neke prijatelje iz Francuske koji su bili u Maroku i mi smo se čuli, ja sa tom mojom prijateljicom, i ona kaže, mi smo u Maroku tu i tu. Ja shvatim da će oni tu biti za moj rođendan. I samo kažem: Ništa, dolazim. Bukvalno bih došla mnogo lakše, nego na žalost, za Maroko je potrebna viza. Tako da to nije idealan primer, idealan je kad bukvalno u tom danu odlučim i idem , ako je ujutru idem odmah uveče, ako ima karta, ako ne, odem odmah sutra.
Milica
I to radiš.
Ana
I to.
Milica
Svaka čast!
Ana
I onda sam otišla u taj Maroko. Nije bio let, promenila sam tri aviona u povratku, u odlasku dva i treći je bilo neka destinacija od četiri sata taksijem. I u tom trenutku, oni treba da uđu, igraju utakmicu na svetskom prevenstvu futbalu za polufinale.
Ana
I ja sam u taksiju sa tim čovekom koji neprestano je pojačano do daske i sluša prenos pritom to prenosi neka žena, prenosi futbalsku utakmicu. To je potpuno bilo nestvarno simpatično, i u jednom trenutku, pošto idemo kroz neke planinčuge, gde je meni ceo taj krajolik nestvarno zanimljiv. On gubi, radio prijem, ali mi prolazimo kroz neko selo i vidimo kako ljudi u tom selu svi gleduju na jednom televizoru taj prenos. Ja kažem, taksisti, nema veze, sad su penali. Evo, parkirajte me, ja ću da sačekam. Vi odslušajte, odgledajte kraj utakmice. I on kao hvala. I ja sam čak malo izašla iz taksija i desilo se da dok je on gleda u tom nekom kafiću, bukvalno, pored puta, da su oni dali go i da su ušli u polufinale.
Milica
Ludilo.
Ana
I to je bilo… Sada probaj da zamisliš. Ovi svi moji prijatelji iz fazona, koja si ti… Koju ti imaš karmu da ti se baš to desi? A to je sad samo jedan od takvih primera, a redovno mi se dešavaju tako neke nenormalne situacije na putovanjima. Znači, meni su suze išle. Znači, ta sreća tih ljudi koji su toliko siromašni u tom selu i ta deca koja su se posle bacala na asfalt dok je išao auto od sreće.
Ana
I taj čovjek je toliko bio srećan. I onda mi stižemo bukvolno u taj grad Esauira je u pitanju. To je jedno prelepo primorsko mesto, ribarsko mesto. Stižemo na primer, sat vremena posle toga, ceo grad slavi. Ovi moji prijatelji su se zbunili i mislili su da je to veće moj rođendan, a meni ustvari sutradan bio rođendan. Oni me dočekuju u hotelu restorana, srećan rođendan. To mi bilo onako potpuno sumanuto putovanje, onda sam sutra za svoj rođendan prvi put tamo surfovala, iako je bio decembar. Tako da eto, na primer, to je neko predivno potovanje.
Milica
Fenomenalno zvuči. Znaš na mapi to selo da nađeš?
Ana
Da, da, da.
Milica
Aha, to selo gde se desio go.
Ana
Zanimljivo, vidiš, to bi morala… Pa ja mogu teoretski, mogu da proguglam, pošto je to jedan taj jedini put iz Agadira do Esauire, tako da naći će, zato što se tu desila ta magija, da ti potpuno počneš da se raduješ. Nemaš veze s tom zemljom, ali počneš da osećaš to ushićenje što su oni ušli na svetsko prvenstvo. I ja sam do kraja prvenstva navijala za Maroko i potpuno… Da, da, i onda sam sve naložila oko sebe mog sina, kao Maroko da pobedi. I tako.
Milica
Viš kako ta dobra energia bolje nosi od one loše, da. Da. Rekla si surf, sport je u tvom životu jako važan, to znam. Čime se sve baviš? Šta radiš? Koji vazduh dišeš? Šta jedeš? Kako to tako?
Ana
Ja nažalost, evo, sada, recimo, ne radim apsolutno ništa. Ja sam ono, kampanjac bila i kao učenik, a i sada sam ovaj u sportu. Znači, kada je leto, onda volim da skijam na vodi. Ono, najčešće sam u Bečmenu na jezeru, to je ustvari bara, gde vi zanesenjaci oko kluba Skalar, skijamo po celo leto. Kad god nisam sam na putu, tj. na moru, onda dođe zima i onda ne radim ništa. Kažem, krenula sam prošle godine sa tim hajkingom. To sad moram da zovem tog mog drugara koji mi je isto drugar sa skijanja na vodi da nastavimo sa tim. Ali isto ta neka rutina u teretani me nešto. Jedno vreme sam išla na pilates, to bih isto možda moglo ponovo da krenem, ali realno sam tu lenja, a služi me genetika. I dokle god me služi genetika, mogu sebi da priuštim da budem lenja. Onog trenutka kada bih krenula da se gojim, mislim da ne bih izlazila iz teretane.
Milica
Jel’ da? Ne bi to sebi dozvolila. Dobro, ali vodiš računa i ohrani?
Ana
Ja se dosta zdravo hranim. Ako izuzmemo slatkiše kojima sam dosta sklona, a ne bih smela da ih jedem, ishrana mi je… Znači, uživam u hrani, ali moje navike su zdrave. Prosto, ja ne uživam u pici, nego uživam u predivnoj supi, grillovanom povrću i predivnom komadu mesa ili ribe. Mislim, meni je to neki idealan obrok ili razne neke salate koje pravim sa milijardu različitih sastojaka, a to mi je ono najukusnije Ili, ne znam, sushi ili tako neke stvari. A ono sad kao kad kažu, kad donesu chips i pomfrit i pizzu i burgere, ja ću to da pojedem, bukonalno, ako umirem od gladi i onda ću posto sebe da mrzim narednih mesec dana.
Milica
Jedeš uveče, ne?
Ana
Jedem uveče ne podnosim da legnem sa praznim stomakom, ali jedem nešto lagano.
Milica
Laganica, da. Kako si razmišljala o periodu perimenopauze, menopauze ranije, kako sada?
Ana
Pa znaš šta, meni se desila izuzetno rana perimeno pauza, već oko četrdesete godine, što nijedna žena u mojoj familiji nije imala. Tako da to je baš iznenađujuće. I onda sam ja sa mojom doktorkom, profesorkom Svetlanom Vujović, koja je stvarno evropski stručnjak, svetski stručnjak u domenu endokrinologije, prošla sve te… Prosto žena me je onako, u hormonskom smislu skenirala i ja sam sad već osam godina njen pacijent i pod njenim režimom. Ona je, čak zahvaljujući toj terapii koju ja uzimam hormonskoj, su ti neki adenofibromi koje imam. Ja sam uvek imala miome po materici, Po dojkama razne te neke, što ciste, što adeno, kako se to zove, ustvari oni, fibromi, razne vrste fibroma, jedan sam čak i vadila. I to je nešto bilo u tom… Imala sam kompletan disbalans. Onda je ona to nekako uspela sa tom terapijom da dovede u red i ja to sad pratim, to je sve pod kontrolom. I moje neko mišljenje je da nema razloga u 21. veku da žene prolaze kroz menu pauzu, da imaju te valonge, da imaju neke te ludačke napade lošeg, dobrog raspoloženja, nego da jednostavno treba da se daju u ruke medicini. Mislim, to je moje mišljenje.
Ana
I ja sam čak, zahvaljujući doktorki, tj. S. Profesorki Vujović bila na nekom nedavno održanom kongresu u domenu endokrinologije i stvarno sam imala prilike da čujem od nekih najvećih svetskih stručnjaka koja su najnovija istraživanja o korišćenju hormona zato što postoji od ranije to neko mišljenje da hormoni su štetni, da ima puno nus pojava. Jedna od nus pojava je, recimo, gojenje. Eto, ja sam na primer, osam godina sam na hormonima, ne gojim se. Zatim, rak. Jednostavno neke stvari koje su kod mene ukazivale da bih mogla, mislim, naravno da se nešto sada pretrano, nikad ne reci nikad, ali hoću da kažem taj neki adenofibrom koji mi je bio, ne znam, 9 ili 10 milimetara sada je osam, to se prati. A ono što sam videla od tih profesora, predavača na tom kongresu, neverovatno mnogo bolesti kao što su. Ne bolest nego srčani udar, ateroskleroza, demencija. Postoji toliko stanja u organizmu, gde veliki broj ispitanika, tj. onih koji su koristili hormone, bio u znatno-znatno manjem procentu nego onih koji ih nisu koristili. Priča se o ženama. Tako da mislim da sve to što je nekako priroda nama predodredila od onog trenutka kada prestanemo da budemo reproduktivno sposobne, a to je ustvari spremila nas je na žalost za umiranje.
Ana
A moderna medicina našla način da to zaustavi. Mislim da jednostavno sve to treba primenjivati.
Milica
A kakvi su bili imputi iz okoline? Jesi normalna, nemoj to, jesi normalna? Nemoj to je si luda. Dobićeš rak ili ne znam šta.
Ana
Nisu, Nisu. Moj otac je lekar tako da ja imam veliku osvešćenost po tom pitanju. I možda je bilo par nekih žena, ali ja odmah primetim ko ima ili neka elementarna znanja na temu medicine, a ko priča neke priče što je čula od svoje babe, na primer. Tako da ne uzimam to previše za ozbiljno, ali kažem, postoje ljudi koji su kao obrati pažnju s tim hormonima. Jednostavno, ja sam obavila sa profesorkom jedan razgovor i ona me pitala. Na vama je opredeliti se hoćete,ili kako hoće priroda ili hoćete kako može medicina to da izreguliše. Ja sam rekla, naravna medicina. U svemu drugom sam za prirodu, ovde sam za medicinu.
Milica
A dobro, brineš o sebi, to je to. Brineš i o tinejdzeru? Koliko ima godina sada?
Ana
13.
Milica
13. Uh.
Milica
Koja su preporuke jednom dečaku od 13 godina u ovom vremenu? Šta mu kažeš. Kako ga spremaš za taj veliki svet?
Ana
Pa znaš šta, baš onako ja sad ustvari učim kako da budem mama tinejdzera. Stvarno nemam nešto. Mislim, stalno se svađamo i stalno je u kući dreka. Eto, sad bi komišije mogli, ustvari da se žale da je dreka u kući, ali dreka, ne zbog muzike, nego zbog svađe s tinejdzerom. Pa to je sad taj period. Nisi u pravu, to nije fer. To uopšte nije… Ne, ti uopšte nisi u pravu. Ne, to što si sad rekla, to nema nikakvog smisla. Mislim, mama, ti moraš da se zapitaš, tebi nešto nije dobro. Tako da… Logično, jel’? I ko je spreman za tu vrstu razgovora. A ovaj, onda znaš, pokušam da budem… Ne znam da li da sad budem još stroža ili da budem blaža. Uopšte pokušam da nađem neki sistem da… A u stvari ti samo treba puno strpljenja i puno živaca da svaki put istraješ u onome što si krenuo da uradiš i nekad me to toliko potroši da ono, bukvalno, budem kao ispumpan balon dok se nešto izubeđujemo kako treba da se urade stvari tako da eto. Zabavno je.
Milica
Ne, znam da mame koji imaju tinejdzer, pa još dečake da su ono, veoma uplašene zbog raznih okolnosti, zbog brzine vremena. Interneta koji nudi svašta i dobro i loše. Igrica, mislim već da ne širimo tu temu. Jeste Boga mi, izazovno sada? Ja ne zna kako bi se sad našla, samo govorim ovoj mojoj, mojoj deci: Bogu hvala, porasli ste.
Ana
Da, u nekom drugom vremenu, da. Pa znaš šta, to, igrice pa onda ne znam. Otvoren profil, on je otvorio profil, pa kako otvarim ponadog, sam objasnila da mora da ima zatvoren profil na Instagramu. Pa onda pomisao da mu šalje. Neki razni da mu šalju poruke možda. Mislim, jednostavno, shvatila sam da je jako važna edukacija. Znači, onda mu ja tako u nekim trenucima kada vidim da je spreman da me nešto sasluša ispričam neku priču, ne bi li on izvukao određenu pouku. Onda je super što trenira, opsednut je košarkom, tako da sve što je nezdravo, što bi možda bilo zanimljivo, znam da razmišlja, ali to mi nije dobro, onda neću da rastem, onda neću ovo, onda neću ono, i onda se oslanjam dosta i na to, pošto ja kažem, košarka i rast, apsolutni u njegovoj glavi, prioritet. Oko škole nisam pretrano stroga, znači, nemam ambiciju da mora da ima sve super ocene. Mislim da treba da bude odgovoran, da stekne radne navike, i da bude fin prema profesorima i da bude što manje nemiran, on je baš nemiran. A što se tiče, sad, kažem, nemam ambiciju. Ja sam bila vukovac, ali potpuno sam u fazonu, sigurno neću biti mama koja ga tera da uči i…
Ana
Nisi dobio pet, kako nisi? Znači, jednostavno, ako on ne dobije pet, šta sad da radim?
Milica
Ništa.
Ana
Idemo dalje. Da, čak i ako dobije dva, mislim, ako njemu ok da bude. Mislim, ja ću do neke mere da ga bodrim, ali neću ga skroz ispustiti. Ali stvarno mislim da je na njemu, jer ja znam kada sam ja bila učenik, meni je najviše bilo žao one dece koja kažu: „Jau, ne mogu da izađem, ne da mi mama moram da učim, ili „Jao, moram da idem mama me tera. Meni to, na primer, nikad nije bilo jasno. Ja sam uvek učila zbog sebe. I onda nekako puštam i svoje dete da ono uči zbog sebe. Sada nažalost, moje dete ima mnogo manje ambicije kada je u pitanju škola nego što sam imala ja, ali šta je tu.
Milica
Čekaj, rano je. Polako. Možda se to i probudi. Da li postoji nešto što te plaši?
Ana
Pa plaši me, naravno, bolesti. Pa mislim, plaši me da… To, da uđeš u neki život koji je onako očekivan, rutinski i da ni ne osetiš, da misliš da je to ok, i da ni ne primetiš da to nisi ti. Na primer, to mi je strašno. Mislim da se to dešava ogromnom broju ljudi. Ti samo tako primetiš nekog oko sebe koji je izgubio sebe i koji onako kopni, a nije ni svestan ni ne zna zašto. Znači, plašim se te promene koja se desi, a koja nije svesna i koja nije… Gde se čovek onako ostari, ne znam kako da objasnim. Izgubi sebe, ostari i postane neki običan, utučen čovek i nezadovoljan čovek. I to nekako ljudi, i toliko ljudi oko mene to imaju, sigurno sam i ja imala to u nekim periodima svog života, a nisu svesni, ne znaju kako protiv toga da se bore. Kad bi postojao neki jednostavan lek ili neki jednostavan odlazak kod, recimo, psihoterapeuta da malo popričate i da shvatiš jao pa kao treba da promenim to, to, to i to. Ali jednostavno, život nas uvuče u te svoje neke karike i točkove i nekako nisi ni svestan. Krene da te melje i mene to nekako užasno plaži.
Milica
Psihoterapija spomenula si, je l to tebi nešto blisko ili ne?
Ana
Pa jeste, imala sam periode kada sam išla… Sada trenutno, recimo, ne idem, ali mislim da je to super i mislim da je to onako nešto što bi svako trebao s vremena na vreme sebi da priušti. To je kao, ne znam, neko te… Evo, ja sam sad kod tebe na psihoterapiji, recimo. Mislim, na neki način imaš nekog… Najčešće prijatelji pričaju o sebi, mislim, ili kao sedneš sa nekim na kafu, on te udavi svojim nekim problemima. Mislim, ne kažem da su moji prijatelji takvi, ali to se tolko često dešava. Ovde odeš kod nekog, ispričaš sve što ti je na duši, dobiješ neki zanimnjiv savet ili prosto sam dođeš do nekih saznanja i istina. Dok to pričaš, baš je zgodno.
Milica
Je l’ ti je ok, ova psihoterapija.
Ana
Jeste.
Milica
Pseudopsihoterapija.
Ana
Dosta me slušaš pažljivo. Učestvuješ. Ne pričaš previše o sebi, puštaš mene da pričam.
Milica
Ljudi uvek pričaju o sebi i kad ne govore. To je jednostavno tako da…
Ana
Da, slažem se.
Milica
Čije preporuke ti slušaš? Čije uvažavaš? S kim se savetuješ kad dođe ona doba da ne znaš da l bi moglo ovako ili drugačije?
Ana
Imam jednu prijateljicu koja mi je prijateljica od 12. godine života. Znači, bukvalno smo celi život drugarice. Njoj najviše verujem zato što me najbolje poznaje em je nekako ume, ja uvek nešto poletim i iznerviram se. Samo mi pokaže, samo me reformatira, samo mi pokaže drugi ugao i onda me iskulira. I onda… A opet, isto kada me ona za nešto upozori, onda mi je to baš onako lampica, kao čekaj, čekaj. Tako da mnogo je važno imati tako neke bliske, dugogodišnje prijatelje koji ti žele dobro. Mnogo često imamo oko sebe ljude koji nam, ustvari, ne žele dobro, na žalost. Ali to je jako važno proceniti i tu ima i sreće i neke mudrosti. Da ulažeš upravo u na prijateljstva sa ljudima koji su pametni, znaju te i žele ti dobro. Znači, imam puno dugogodišnjih prijatelja osim nje i to je to, prijateljstva su užasno važna. Zato što prijatelji, i naročito ako si dovoljno mudar da izabereš pametne ljude oko sebe. Mogu puno toga da ti kažu, iako gajiš te iskrene odnose. O tome sam pričala na početku. Ne odnose u kojima jedni druge samo tapšemo po ramenu ili govorimo super si, nego prosto dozvoliš da ti se nešto kaže što ti ne prija, ne uplašiš ljude svojom reakcijom i onda ćeš tako imati u suštini jedan dubok iskren odnos i priliku da te se opomene kada si na lošem putu.
Milica
Ti si izgovorila jedan toliko interesantan izraz, citira ću te, reformatiraš. Znaš da ću te citirati. Ali to me odmah podstaklo da te pitam da li ćeš možda AI primenjivati u svom daljem radu. Kako razmišliš o svemu što donosi ova tehnologija, pa u svim sferama u tvojoj branši tek. Da li primenjujuješ, da li ćeš primenjivati? Kako razmišljaš o ovom vremenu koje dolazi?
Ana
Ja ću ti dati jedan prilično glupkast odgovor. AI sam već koristila, ali u onim filterima za ulepšavanje i fantastično radi.
Milica
Ali vidi, to nije popularno.
Ana
Ali koristim ga… Pa nema veze, koristila sam ga na primjer na 7%, od 100. Ok, kapiraš. Da se razumemo. Ali mi je mnogo zanimljivo da vidim kako AI prepozna na crtama lica i na… Mi žene u određenim godinama smo… Ja stvarno nisam za hiruške zahvate i nisam ni za kakve…
Milica
Baš ni za šta nisi.
Ana
Jedino što sam radila pre nekoliko godina je botoks, ali to nije hiruški zahvat. To je nešto što je trenutno, što ti blokira mimiku, pa prođe. Sad ga ne koristim više. Sad idem samo kod doktorke BrankiceTepavčević samo na lasere. I laseri, i neki M-Face, nešto što ti radi, kao bustuje ti mišiće. E to. I ti laseri su po meni čudotvorni. Ali mi je zanimljivo da vidim, eto možda jednog dana, šta bi trebalo uraditi i onda mi taj AI to fantastično nekako pokaže. Šta kako deluje ovaj, kad ti se uradi. Ali šalu na stranu, trenutno mi je ta aplikacija mrtva, tako da sad i da hoću, baš mi nedostaje. Imam gomilu fotki, ne mogu da je koristim, dok to nešto ne popravim. Ali kad je u pitanju muzika, pravljenje muzike i pravljenje tekstova, naravno čim se to pojavilo, ja sam to probala na temu tekstova, to je užas. Znači, on zaista fantastično, ispoštuje sve što si mu dao kao tematiku, ali ne postoji emocija, ne postoji ništa lično, ne postoji ništa za šta može da se uhvati, što je jedno ogromno opšte mesto i kao to je to. Znači, ako od nečeg bežim, bežim od opštih mesta u svojim tekstovima, tako da u tom slučaju ne.
Ana
Što se tiče muzike, preću crći nego da koristim AI zato što stvarno imam… Ja sam ponosna na svoj kompozitorski dar. Mislim da je to glavni dar koji imam u životu i uvek imam neiscrpnu inspiraciju da pravim muziku i da pravim nove melodije i nove pesme, ovaj, kad je taj muzički deo u pitanju. I šta još? Da, nešto me ni ne privlači ni AI za spotove, mada sam videla neke zanimljive stvari, neke efekte. Mislim, spotovi su toliko jedna napor na stvar, skupa stvar. Tako da možda u nekoj meri, svakako ne za moj lik, ali za neku scenografiju, ako može AI da radi nešto zanimljivo, zašto da ne? I od pririke se tu završava. Ali ja sam inače u Sokoj-u, u savetu autora i stalno se bavimo time upravo kako će otići, u kom pravcu će otići i zaštita autorskih prava i autorstvo generalno, jer će mnogi posezati za korišćenjem AI-ja i šta je onda tu, gde je autorstvo, ko se štiti, kome ide novac, kome idu prava?
Milica
Da li ste došli do nekih zaključaka ili još uvek ne?
Ana
Pa ne, pošto na svetskom nivou je to nešto što je gorući problem i o čemu se mislim. Sigurno, ove neke kolege koji idu na ta okupljanja imaju sigurno više saznanja nego što imam ja, ali ljudi na svetskom nivou pokušavaju da to odrede u kom će to ići pravcu i kako će se sve to tretirati.
Ana
I dosta mi je to onako zabrinjavajuće.
Milica
Da. Pa eto, time onda i da zaključimo onako kako si i počela, a to se odnosi na tvoju sadašnju poetiku, ono što ćemo tek čuti. Mislim, ne možemo sad da pričamo o tome, album tek treba da izađe.
Ana
Album da, album se zove Kvar na srcu. Izašli su do sada singlovi za pesme “Poslednji dani leta”, to jest spotovi. “Ne zna ona” i “Peti dan”.
Milica
To će sve biti na albumu, te znamo da…
Ana
Da, te će biti na albumu. Da, i još osam novih. Tako da u narednom periodu ću ispromovisati album, imati promotivne svirke i nadam se da će ljudi da se prepoznuju u tim pesmama i u tim tekstovima.
Milica
Kako hvataš inspiraciju da bi našla tu tvoju poetiku? Šta tebi bude interesantno?
Ana
Pa ja sam užasno emotivna i užasno proživljavam emotivno sve što mi se dešava i ta moja nekat sklonost ka putovanjima i odnosi sa ljudima i sva moja osećanja, sve to nekako na kraju utkam u svoje pesme i ne znam, u suštini inspiracija što ti je bogatiji život i što ti je bogatiji emotivni život, to ti je lakše da nađeš inspiraciju za pesme.
Milica
Je l ti je ok, da dođeš sledeći put da pričaš o putovanjima?
Ana
Ajde može, samo o tome.
Milica
Znam da žuriš sada na neki sastanak, pa da prekinemo ovde.
Ana
Ali o putovanjima ima… To mi je nepresušna tema.
Milica
Ajde, ‘ajmo sledeći put o tome. Hvala ti mnogo.
Ana
Hvala tebi, Milice.
Milica
Ništa, slušamo onda album. Izaći će već kada izađe i ova epizoda. Budite i nadalje sa nama uz ono dugmence, subscribe.