Najsrećniji dan

Moji najsrećniji trenuci vezani su za majčinstvo – dan kad sam rodila ćerku, kad me je prvi put uhvatila za prst, dobila prvi zubić…

Slučajno, pre neki dan, uhvatih na radiju pitanje: Koji vam je bio najsrećniji dan u životu?

To slučajno pitanjce, bačeno u etar, nagnalo me je na razmišljanje.

Prvo što sam pomislila, bilo je – dan kada sam rodila ćerku.

Posle, dok sam šetala kucu u parku, srećni dani su se samo ređali pred mojim očima.

Dan kad me je prvi put uhvatila za prst, pa kad je dobila prvi zubić, pa kad je prohodala. Kad je pošla u školu. Kad je završila školu.

Bio je to spisak malih radosnih događaja koji su sami nailazili, obasjani jarkim suncem nostalgije, trčkarajući kako su znali i umeli, za mnom po parku.

Bilo mi je dovoljno da pomislim na pitanje sa radija i da budem srećna. Palo mi je posle na pamet da odgovor na ovo pitanje uvek proizilazi iz našeg stava o onome šta nam je najvažnije.

Moja genijalna prijateljica, koja već godinu dana živi sama na selu, na pitanje koji joj je najsrećniji dan u životu, odmah je odgovorila: „Današnji”

Nije mi na pamet palo ni neko spektakularno zaljubljivanje, ni promocija knjige, ni bestseler liste, ni izložbe, ni bilo šta u vezi sa mojom karijerom, ni komplimenti, ni putovanja, ni slatka ptica mladosti, niti bilo šta iz oblasti fizičkog izgleda, ništa od toga. Moji najsrećniji trenuci, otkrila sam, vezani su za majčinstvo.

Posle sam pitala drugarice da mi odgovore na isto pitanje, ali samo jednim trenutkom iz života, i to odmah, bez predugog razmišljanja.

„Kad sam se udala za Zokija.”

„Kad sam doktorirala.”

„Kad sam pobedila na takmičenju u besedništvu.”

„Kad sam osvojila Kilimandžaro.”

„Kad sam od svog zarađenog novca kupila stan.”

„Kad sam se razvela od onog idiota.”

„Kad sam ozdravila.”

„Kad sam uspela da posle trideset godina ponovo obučem moju venčanicu.”

„Kad me je Dragan iznenadio za rođendan putovanjem u Španiju.”

„Kad smo proslavili 35 godina braka.”

Zapisivala sam njihove odgovore, i ponovo uzimala mobilni, i odlično sam se zabavila, sve vreme ne skidajući osmeh sa lica. Sve su te sreće važne i lične i povezane sa našim doživljajima sveta.

A onda sam pozvala moju genijalnu prijateljicu, koja već godinu dana živi sama na selu, okružena psima i muškatlama.

„Koji je najsrećniji dan u tvom životu?”

„Današnji”, odgovorila je odmah.

„Zašto?”

„Zato što najsrećnije žene, kao i najsrećnije zemlje – nemaju istoriju”, ispalila je i počela da se smeje. „Zato što uopšte ne razmišljam šta je bilo, i to je izvor moje novootkrivene životne sreće.”

Misleći samo o tome što je rekla, sela sam za kompjuter i napisala ovaj tekst. I dalje se smeškam. Kakva divna lekcija.