
Najčešće benigne promene na koži
Koža, kao naš najveći organ, igra ključnu ulogu u zaštiti organizma od spoljašnjih uticaja, i u održavanju ravnoteže unutrašnjeg okruženja.
Tokom života, na koži se mogu pojaviti različite promene, od kojih su mnoge benigne, odnosno bezopasne po zdravlje. Ove promene često su posledica prirodnih procesa starenja, genetskih faktora, izloženosti sunčevim zracima ili drugih spoljnih i unutrašnjih uticaja.
Benigne promene na koži uključuju širok spektar, poput mladeža, seboroičnih keratoza, fibroma i angioma. Iako su uglavnom estetske prirode, prepoznavanje i razumevanje ovih promena ključno je za očuvanje zdravlja i blagovremeno razlikovanje potencijalno opasnih stanja.
Mladeži (nevusi)
Mladeži su uobičajene, benigne promene na koži koje nastaju kao posledica nakupljanja melanocita, ćelija odgovornih za proizvodnju pigmenta melanina, koji koži daje boju. Javljaju se kod gotovo svake osobe i mogu biti prisutni od rođenja (kongenitalni mladeži) ili se razviti tokom života (stečeni mladeži). Obično su braon, crni ili boje kože, a njihov oblik i veličina variraju – od sitnih tačkica do većih, izbočenih, bradavičastih promena.
Mladeži se mogu podeliti u nekoliko osnovnih vrsta:
Kongenitalni mladeži: Prisutni od rođenja ili najkasnije do druge godine života, mogu biti različitih veličina i oblika, a veći kongenitalni mladeži mogu nositi povećan rizik od razvoja melanoma.
Stečeni mladeži: Nastaju tokom života, često zbog genetskih faktora i izloženosti UV zračenju.
Displastični mladeži: Nepravilnog oblika, neujednačene boje i većih dimenzija, često su pokazatelj povećanog rizika od melanoma, naročito ako ih ima u većem broju.
Plavi mladeži: Retka vrsta mladeža koji ima plavičastu nijansu zbog melanocita smeštenih dublje u koži.
Halo mladeži: Oko mladeža se formira depigmentisani krug, što može biti znak imunološke reakcije.
Pojava mladeža često je genetski uslovljena, ali može biti pod uticajem različitih faktora, poput izloženosti UV zracima, ili hormonskih promena, naročito tokom adolescencije, trudnoće i menopauze.
Mladeži su benigne promene i ne zahtevaju posebnu pažnju ili medicinsku intervenciju. Međutim, neki mladeži mogu pokazivati znake promena, poput povećanja veličine, nepravilnih ivica, neujednačene boje ili krvarenja, što može ukazivati na rizik od razvoja melanoma.

Shutterstock
Zbog toga je važno pratiti izgled mladeža i redovno obavljati dermatološke preglede, naročito kod osoba sa svetlom kožom, velikim brojem mladeža ili porodičnom istorijom melanoma. Takođe, pravilna zaštita kože od UV zračenja, uključujući upotrebu krema sa visokim zaštitnim faktorom, nošenje zaštitne odeće i izbegavanje prekomernog izlaganja suncu, ključno je za očuvanje zdravlja kože i smanjenje rizika od malignih promena.
Uklanjanje mladeža preporučuje se u sledećim slučajevima: kada postoji značajna atipija u izgledu i strukturama mladeža koje mogu ukazivati na malignitet; ukoliko za osobu mladež predstavlja značajan estetski problem ili kada se nalazi na mestu koje je podložno iritaciji ili povredi, mada sama povreda mladeža ne može da dovede do maligne promene u mladežu.
Postoji nekoliko metoda uklanjanja mladeža, ali najpouzdaniji i najpreporučljiviji metod je hirurška ekscizija, koja omogućava precizno i u celosti uklanjanje mladeža, koji se nakon intervencije obavezno upućuje na patohistološku analizu. Intervencija se izvodi u lokalnoj infiltrativnoj anesteziji, sprovođena od strane adekvatno obučenog lekara, i predstavlja aspsolutno bezbednu i pouzdanu metodu.
Solarni lentigo
Poznat i kao sunčane pege ili staračke pege, solarni lentigo predstavlja benignu pigmentnu promenu na koži uzrokovanu dugotrajnoj izloženosti UV zracima. Ove promene najčešće su kod osoba srednje i starije životne dobi, ali mogu se javiti i kod mlađih koji su često izloženi suncu. Solarni lentigo je obično smeđe ili tamnosmeđe boje, s jasno definisanim ivicama, i pojavljuje se na mestima koja su najizloženija sunčevom zračenju, poput lica, ramena, dekoltea, podlaktica i šaka.
Solarni lentigo nije štetan i ne predstavlja zdravstveni rizik, ali samo njegovo postojanje je znak da koža dobija prekomernu dozu UV zračenja, što je samo po sebi faktor rizika za nastanak ozbiljnih zdravstvenih problema, od kojih je najopasniji melanom. Takođe, maligne promene mogu, naročito na samom početku, ličiti na promene po tipu solarnog lentiga i upravo zbog toga je veoma važno redovno obavljati preglede dermatologa, koji će primenom dermoskopije postaviti pravilnu dijagnozu, i tek tada (ukoliko se postavi dijagnoza solarnog lentiga) dati preporuku o načinu eventualnog uklanjanja promena.

Shutterstock
Kreme koje sadrže aktivne supstance poput hidrohinona, retinoida, azelaične kiseline ili vitamina C mogu posvetleti neke pigmentacije na koži blokadom enzima koji aktiviraju stvaranje melanina ili postepenim vršenjem piliga kože. Ovi proizvodi deluju postepeno, pa su potrebne nedelje ili meseci za vidljive rezultate.
Upotrebom kiselina poput glikolne, salicilne ili mlečne kiseline, uklanjaju se površinski slojevi kože, što može smanjiti intenzitet pigmentacije. Hemijski pilinzi su efikasni kod površinskih lentiga, ali zahtevaju stručno izvođenje kako bi se izbegle komplikacije.
Upotreba frakcionisanih lasera i nanofrakcionisane radio-frekvence efikasno uklanja pigmentaciju ciljajući melanin u koži. Ovo je jedna od najbržih i najefikasnijih metoda za uklanjanje solarnih lentiga, ali zahteva više tretmana i pažljiv nadzor stručnog lica.
Kriodestrukcija tečnim azotom uništava pigmentisana područja, što dovodi do ljuštenja i obnavljanja kože. Ova metoda je pogodna za pojedinačne lentiginozne lezije, ali može izazvati promene u boji kože ako se ne primeni pažljivo.
Melazma
Obuhvata promene na koži koje uzrokuju pojavu tamnih, nepravilnih mrlja na koži, najčešće na licu i obično je povezana s hormonskim promenama. Iako sunčanje može pogoršati stanje, melazma se najčešće javlja tokom trudnoće (poznata kao maska trudnoće), ili zbog uzimanja kontraceptivnih pilula. Takođe, može biti uzrokovana i genetikom, a obično zahvata simetrične delove lica poput obraza, čela, nosa i brade. Za razliku od solarnog lentiga, koji je izazvan prekomernoj izloženosti UV zračenju i najčešće se javlja kod starijih osoba, melazma je često povezana s hormonskim promenama i najčešće se javlja u mlađem uzrastu. Dok promene kod solarnog lentiga obično nisu simetrične, i nalaze se na mestima koja su direktno izložena suncu (poput ruku, ramena i leđa), melazma je tipično simetrična i lokalizovana na licu.
Načini za uklanjanje melazmi slični su onima u terapiji solarnog lentiga.
Seboroične keratoze
Seboroične keratoze su tamne, grube ili voštane izrasline koje se pojavljuju na površini kože. Njihova boja varira od svetlosmeđe do crne, a tekstura može biti glatka ili gruba. Najčešće se javljaju na licu, vratu, trupu, leđima i rukama. Uzrok nastanka nije u potpunosti poznat, ali genetika, starosna dob i izloženost UV zracima igraju značajnu ulogu. Postoji jasna povezanost između srodnika, što znači da ako su roditelji ili bliži srodnici imali ove lezije, veća je verovatnoća da će i njihovi potomci razviti seboroične keratoze. Sa godinama, koža postaje podložnija različitim promenama, a starenje je jedan od glavnih faktora za nastanak seboroičnih keratoza. Ove lezije postaju sve učestalije kako ljudi stare, obično nakon 40. godine života. Naime, kako starimo, koža se menja, a ćelije kože počinju da rastu brže nego što je to slučaj u mladosti, što može doprineti nastanku ovih benignih izraslina. Dugotrajna izloženost suncu takođe se smatra značajnim faktorom rizika za razvoj seboroičnih keratoza. UV zračenje oštećuje kožu, čime izaziva ubrzan rast ćelija na njenoj površini. Ove promene u koži mogu doprineti stvaranju lezija poput seboroičnih keratoza. Zbog toga se ljudi koji su prekomerno izloženi sunčanju ili koji imaju prirodno svetliju kožu, koja je sklona većim oštećenjima od UV zračenja, češće suočavaju s ovim promenama na koži. Iako nisu neposredno povezane s hormonskim promenama, neke studije ukazuju na to da hormonske promene mogu uticati na razvoj seboroičnih keratoza. Na primer, tokom trudnoće ili korišćenja hormonskih terapija, može doći do promene u ravnoteži hormona, što može dovesti do razvoja ovih izraslina.
Na kraju, ljudi sa oslabljenim imunosistemom takođe imaju veću verovatnoću da razviju seboroične keratoze. Imunosistem igra ključnu ulogu u kontroli rasta ćelija, a kada je oslabljen, kao što je slučaj sa osobama koje su na imunosupresivnoj terapiji ili koje boluju od HIV-a, ovaj rast može postati neregulisan, što rezultira stvaranjem benignih tumora poput seboroičnih keratoza.

Shutterstock
Kriodestrukcija ostaje jedna od najpopularnijih metoda za uklanjanje seboroičnih keratoza. Preporučuje se u slučajevima kada su keratoze relativno male i lako dostupne. Tečni azot se koristi za zamrzavanje lezije, što izaziva njeno uništavanje. Ova metoda je minimalno invazivna i obično je vrlo efikasna, uz mali rizik od ožiljaka ili pigmentacijskih promena.
Radio-talasno uklanjanje postaje standard za uklanjanje ovih lezija. Ova metoda koristi radio-frekventnu energiju za precizno uništavanje keratoza, što je čini pogodnom za tretman na delikatnim delovima kože, poput lica. Radio-talasi funkcionišu tako što generišu visokofrekventne talase koji selektivno prodiru u kožu, izazivajući koagulaciju tkiva i uništavanje abnormalnih ćelija. Ovaj postupak je precizan i omogućava minimalno oštećenje okolnih zdravih tkiva. U poređenju s tradicionalnim metodama, kao što su hirurško uklanjanje ili elektrokauterizacija, radio-talasi nude značajnu prednost u preciznosti i manjoj traumi kože.
Hirurško uklanjanje keratoza i dalje je popularna opcija za veće ili sumnjive lezije. Ova metoda se koristi u slučajevima kada se želi potpuno ukloniti lezija sa preciznom histopatološkom analizom, čime se osigurava da nema zloćudnih promena.
Angiomi
Angiomi su benigni tumori koji nastaju zbog abnormalnog rasta krvnih sudova. Ove lezije obično imaju crvenu, plavičastocrvenu ili ljubičastu boju i mogu se pojaviti na površini kože, ali i unutar tela. Angiomi su najčešće male, okrugle ili ovalne izrasline koje su obično bezopasne, ali se mogu pojaviti u različitim oblicima:
Hemangiomi – ove lezije su najčešće i obično se pojavljuju kao crvene ili ljubičaste izrasline na koži. Hemangiomi mogu biti površinski ili duboki. Površinski hemangiomi su crveni i imaju jasne granice, dok duboki hemangiomi mogu imati plavičastu boju i dublje su u koži.
Kapilarni angiomi – formirani su od malih kapilara i obično izgledaju kao male, crvene ili ljubičaste tačke na koži, a najčešće se pojavljuju kod odraslih, naročito u starijoj dobi. Oni su obično mali i pljosnati, ali vremenom mogu rasti.
Venus angiomi nastaju zbog proširenih venoznih krvnih sudova i često imaju plavičastu boju. Mogu se pojaviti na bilo kom delu tela, ali su najčešće na nogama. Ovi angiomi su obično bezopasni, ali u nekim slučajevima mogu uzrokovati nelagodnost, ako se nalaze na mestima koja su sklona povredama ili iritaciji.
Cherry angiomi su mali, crveni ili ljubičasti tumori koji obično izgledaju poput tačaka ili malih izraslina. Oni su najčešći kod odraslih osoba, posebno sa starenjem. Iako su potpuno benigni, često se nalaze na koži u predelu trupa, ruku ili lica. Izgledaju kao male crvene tačke ili kvržice, i obično ne izazivaju nikakve simptome, osim ako se ne povrede ili postanu iritirani.
Iako angiomi obično nisu opasni, u nekim slučajevima, ako postoji sumnja na malignitet ili ako se angiom menja, važno je pratiti lezije i konsultovati se sa dermatologom za preciznu dijagnozu. U većini slučajeva, međutim, angiomi ne zahtevaju specifičan tretman, osim ako ne uzrokuju nelagodnost ili estetske smetnje.
Laserski tretmani, posebno pulsirajući laserski tretman, koriste svetlosnu energiju da selektivno unište krvne sudove angioma, bez oštećenja okolne kože. Ovaj tretman je posebno efikasan za kapilarne angiome i cherry angiome na površinskim delovima kože i obično ne ostavlja ožiljke. Laseri takođe mogu biti korišćeni za veće hemangiome ili angiomatozne lezije. Ovaj postupak je relativno bezbolan i ima brzi oporavak.
Prethodno opisane metode poput kriodestrukcije, elktrokauterizacije, radio-talasnog uklanjanja i hirurškog tretmana, takođe se mogu primenjivati.
Fibromi
To su benigni tumori koji nastaju iz vezivnog tkiva i obično se razvijaju na koži, ali se mogu pojaviti i na unutrašnjim organima. Na koži se obično manifestuju kao mekani, izbočeni čvorići koji su obično boje kože ili blago tamniji. Fibromi su najčešće bezopasni i ne uzrokuju nikakve smetnje, osim ako se ne nalaze na mestima koja su izložena čestoj traumatizaciji, ili ako ne dođe do njihovog značajnog uvećanja. Obično se javljaju u odrasloj dobi, iako mogu nastati i u mlađem uzrastu. Mogu biti pojedinačni ili u grupama, i obično se pojavljuju na mestima gde dolazi do ponavljajućeg trenja kože, poput vrata, pazuha, ispod grudi ili na kapcima.

Shutterstock
Fibromi su obično rezultat genetske predispozicije, ali mogu biti izazvani i različitim faktorima, kao što su hormonske promene, trenje kože i promene u funkcionisanju vezivnog tkiva koje su fiziološka pojava prilikom starenja kože.
Mogu se uklanjati, takođe, prethodno opisanim metodama, ali se u praksi najčešće koristi radio-talasno uklanjanje, uz primenu lokalnog anestetika. Takođe, mikrohirurške metode se koriste za uklanjanje fibroma sa delikatnih područja, kao što su kapci. Ovaj postupak zahteva veliku preciznost i koristi vrlo tanke instrumente kako bi se uklonili fibromi bez oštećenja okolnog tkiva.
Milije
Milije su male, beličaste ili žućkaste kvržice koje se pojavljuju na koži, obično na licu, posebno oko očiju, na obrazima, čelu i nosu. Milije su zapravo sitne ciste koji nastaju kada se keratin (protein koji se nalazi u koži, kosi i noktima) zaglavi ispod površine kože. Ove kvržice su bezbolne, izazivaju samo eventualne estetske smetnje, pa se pacijenti zbog toga odlučuju na njihovo uklanjanje.
Milije se često javljaju kod novorođenčadi, a takođe i kod odraslih, naročito u starijoj dobi. Nekoliko faktora može doprineti njihovom nastanku – povećana proizvodnja keratina, zadebljanje kože, hormonske promene, loše održavanje higijene kože.
Primarne milije: Najčešći oblik milija, koji se javlja kod zdravih ljudi bez prethodnih kožnih problema. Često su prisutni kod novorođenčadi, jer njihova koža nije u potpunosti razvijena.
Sekundarne milije: Ovaj tip nastaje zbog kožnih oštećenja, poput ožiljaka nakon povreda, opekotina ili drugih trauma koje ometaju normalno izbacivanje keratina iz kože.
Krema koja sadrži retinoide (kao što je tretinoin ili adapalen) može pomoći u uklanjanju milija. Retinoidi poboljšavaju obnovu kože i sprečavaju nakupljanje keratina, čime pomažu u otvaranju pora. Ove kreme koriste se isključivo pod nadzorom dermatologa.

Shutterstock
Jedna od najefikasnijih metoda za uklanjanje milija je njihovo uklanjanje od strane dermatologa. U ovom postupku, dermatolog koristi sterilnu iglu ili instrument za otvaranje milije i nežno je uklanja. Ekstrakcija je bezbolna, ali može biti neprijatna, naročito ako milije imaju dublje korene.
Da bi se sprečilo ponovno pojavljivanje milija, važno je održavati kožu čistom, koristiti nežne pilinge koji uklanjaju mrtve ćelije kože i koristiti proizvode koji ne dovode do začepljenja pora. Takođe, izbegavanje jakih i agresivnih kozmetičkih preparata koji mogu uzrokovati nakupljanje keratina ispod kože može smanjiti rizik od nastanka milija.
Na kraju, važno je napomenuti da dermatološki pregledi igraju ključnu ulogu u prevenciji komplikacija i postavljanju tačne dijagnoze. Samostalno prepoznavanje ili ignorisanje kožnih promena može dovesti do pogrešnog tumačenja simptoma, zbog čega je neophodno da se sve sumnjive ili neobične kožne izrasline redovno proveravaju. Dermatolog će, uz detaljan pregled i, po potrebi uz dodatne testove, odabrati odgovarajući tretman, bilo da je u pitanju lasersko ili radio-talasno uklanjanje, krioterapija ili druge metode, u zavisnosti od tipa promene, njenog položaja i veličine.
Na kraju, redovni dermatološki pregledi ne samo da omogućavaju pravovremeno prepoznavanje benignih promena na koži već takođe omogućavaju i rano otkrivanje potencijalno ozbiljnih stanja, čime se značajno povećava mogućnost uspešnog lečenja i smanjuje rizik od komplikacija.