
Muke po daljinskom – cena terapije menjanjem kanala
Nade koje polažemo u daljinski čine da ga držimo grčevito i ne ispuštamo ga, čak i kad neko od ukućana, najčešće partner,hoće da nam ga uzme
Naravno da kucanje po daljinskom nervira ostale ukućane. I naravno da nam se svima to ponekad dešava. To, da budemo toliko smoreni i toliko loše volje, da ne možemo pažnju da zadržimo ni na jednom programu duže od nekoliko minuta. Sve nam je dosadno i glupo. A ipak, neumorno menjamo kanale, očekujući da naš daljinski, kao čarobni štapić, proizvede neko čudo koje će nas zainteresovati i vratiti nam raspoloženje. I upravo te nade koje polažemo u daljinski čine da ga držimo grčevito i ne ispuštamo ga, čak i kad neko od ukućana, najčešće partner, hoće da nam ga uzme, bilo zato što zna šta želi da gleda, bilo zato što ga naše vozanje po kanalima dovodi do izbezumljenja.
Daljinski lako može da nastrada i kad mi, na primer, želimo da gledamo omiljenu seriju, a naš partner, na primer, Noletov meč ili važnu utakmicu

Stradanja daljinskog upravljača
Jer, dok smo mi, zakucani za kauč, koristili smenjivanje slika na ekranu kao elektrošokove za svoj napaćeni mozak, dotle su nervi našeg partnera kidani na rezance. I baš zbog toga, terapija menjanjem kanala ne daje rezultate, a u težim slučajevima završava se tragično po daljinski upravljač.
Daljinski lako može da nastrada i kad mi, na primer, želimo da gledamo omiljenu seriju, a naš partner, na primer, Noletov meč ili važnu utakmicu. Daljinski prosto plaća cenu predimenzionirane uloge televizije u životu globalne populacije. Ako se zapitamo kada je to i kako kod nas počelo, možemo da se setimo kultnog filma Skupljači perja i scene u kojoj glavni lik Beli Bora (igra ga Bekim Fehmiju) iznosi televizor iz kuće, a žena ga udara i kune kao da joj je srce iščupao.
Tamo gde je kućni rat oko daljinskog pretio da eskalira, kupljen je još jedan televizor. Sad svako ima svoj daljinski, pa ne moraju čak ni da se svađaju oko njega

Kad svako ima svoj daljinski
U to vreme govorilo se da je televizija naš prozor u svet, a bilo je i onih koji su ukazivali da je televizor u dnevnoj sobi zamena za ognjište. I zaista, decenijama se porodica svake večeri okupljala oko televizora, a spolja ste po plavoj svetlosti koja igra u prozoru mogli da znate da su domaćini kod kuće.
Vremenom, eksplozija broja programa donela je i potrebu za daljinskim upravljačem. Daljinski nas je još više udaljio, tvrdili su mnogi. Ali ubrzo, televizori su pojeftinili, pa tamo gde je kućni rat oko daljinskog pretio da eskalira, kupljen je još jedan televizor. Sad svako ima svoj daljinski, pa ne moraju čak ni da se svađaju oko njega.
Daljinski upravljač nije jedina tehnološka sprava koja je ovladala nama, umesto da mi ovladamo njome. Nije jedina, ali jeste simbol

Daljinski upravljač nije jedina tehnološka sprava koja je ovladala nama, umesto da mi ovladamo njome. Nije jedina, ali jeste simbol. Mada ćemo, izgleda, i daljinskom upravljaču uskoro videti leđa. Naime, već postoji aplikacija koja će nam omogućiti da preko mobilnog telefona menjamo kanale na svakom tipu televizora. A samo od nas zavisi da li će time nestati i vrlo opasna tehnika samolečenje držanjem za daljinski.