Devojke na kafi, jedna drugoj na uvo nešto tajno govori.

Moć ogovaranja: Zašto volimo tračeve?

Verujem da se često zapitamo zašto je teško odoleti tračevima, spletkama i analiziranju tuđih odnosa. Sigurno vas je nekad neko zaintrigirao rečenicom: „Imam nešto da ti ispričam”. Pretpostavljamo da niste mogli da dočekate da čujete o čemu se radi.

Zašto nas tračevi fasciniraju, pitanje je koje se samo nameće.

Tračarimo sat vremena dnevno

Voleli rijaliti šou-programe ili ne, tračevi su, u stvari, njihova pokretačka snaga. Gledaoci ne samo da prate takmičare, već ih i analiziraju – ko laže, ko manipuliše, ko krije pravu istinu? Bez glasina, teorija zavere i spekulacija, rijaliti šou ne bi ni postojao. I to ide u krajnosti.

Slično je i sa drugim, npr. game show programima kao što je npr. Survivor.

Ali ogovaranje nije samo zabava. U današnje vreme, informacije o drugima nikada nisu bile dostupnije – pratimo poznate ličnosti na Instagramu, otkrivamo insajderske informacije na TikToku i slušamo glasine o kolegama na pauzi za kafu. Istraživanja pokazuju da prosečna osoba provede skoro sat vremena dnevno u tračevima – bilo onlajn ili uživo.

Novinarka Kelsi Makini u svojoj knjizi You Didn’t Hear This From Me objašnjava da je ogovaranje deo evolucije. Ljudi oduvek koriste informacije o drugima da bi opstali – bilo da je to upozorenje na opasnost ili strategija za osvajanje moći.

Šta o tračarenju kaže Biblija?

Makini u knjizi opisuje i svoje probleme iz tinejdžerskog doba kada se molila „da joj Bog oduzme njen sopstveni poriv za ogovaranjem, za koji je ona tada smatrala da je uvreda Boga, bliža ubistvu ili preljubi nego plesu”.

Tek kao odrasla je shvatila da Sveto pismo malo govori o njenoj lošoj navici: „Od 31 102 stiha u Bibliji, samo osam je o tračevima. Samo dva od njih su u Novom zavetu. Oba ta stiha napisao je apostol Pavle, što je pomalo ironično, jer sam Pavle nije prisustvovao nijednom od događaja iz Jevanđelja, a mora da je negde čuo detalje.”

Ogovaranje kao zaštitni mehanizam

Tračevi nisu uvek loši. Istorija pokazuje da mogu biti i zaštitni mehanizam. Od burn book-a iz filma Opasne devojke (Mean Girls) do tajnih lista u doba #MeToo pokreta, ljudi koriste glasine da bi ukazali na opasne osobe i situacije.

Knjiga Kelsi Makini nije samo vodič za one koji vole tračeve o poznatima – ona pokazuje da je ogovaranje alat za preživljavanje, društveni fenomen i deo naše svakodnevice.

Devojke koje jedna drugoj prenose neki trač, na kraju lanca je iznenadjeni muškarac kada čuje o čemu se radi.

Shutterstock.com

Jer, zamislite svet u kojem niko ne priča o drugima – ostale bi samo dosadne teme poput vremena i saobraćaja. A mi nikada ne bismo saznali nešto što bi nam moglo biti korisno, iz čega bismo mogli da naučimo i saznamo ko je možda opasan i ko igra kakve igre?

Naslovna fotografija – Shutterstock.com
Izvor: Times UK