
Moba
Fizički rad, definitivno, najbolje utiče na mentalno zdravlje. Fizički rad, bolje od bilo kog antidepresiva, rasteruje tmurne misli i tmurno vreme, fizički rad, rečju, oživljava
Pre nekoliko dana, moji divni prijatelji su organizovali mobu na selu – skupilo se nas osmoro da u poslednjim lepim danima jeseni, zajedno, srušimo jednu staru šupu.
Kupili smo rukavice, obuli bakandže i – naoružani elanom, i po kojim čekićem, krenuli smo da radimo. Prvo smo skidali crep sa urušenog krova, pa smo ga ređali, kao na nekadašnjim radnim akcijama kakve su obeležile posleratnu mladost naših roditelja. Od slomljenog crepa pravili smo stazice po dvorištu, i sve smo to radili samo sa jednim merdevinama.
Komšije su preko ograde videle kako mi, gradska deca, radimo kao mravi, i onda su nam donele dasku za spuštanje crepa, i rakiju da se malo ugrejemo.
Onda smo krenuli da ređamo cigle, jednu po jednu.
Malo smo utrčavali u kuću da se ugrejemo na vatri smederevca, pa smo se vraćali poslu, rešeni da sve završimo dok traje dan. Stigao je posle i roštilj i salata od kiselog kupusa, i sumrak.
Posao je bio skoro potpuno završen, i pošto smo sve sredili, krenuli smo nazad za Beograd.
Kad sam stigla kući, bila sam, najblaže rečeno, demolirana od umora, ali predivno raspoložena.
„Težak je ovaj zidarski posao”, pomislila sam, kad su počele da stižu poruke u grupi na Viberu.
„Bilo je prelepo.”
Kupili smo rukavice, obuli bakandže i – naoružani elanom, i po kojim čekićem, krenuli smo da radimo
„Kakav divan dan.”
„Ne pamtim da sam se lepše proveo.”
Niko se nije žalio. Ni na umor, ni na rad, ni na upalu mišića.
Bio je to celodnevni izlet u prirodi, ispunjen ciljem i smislom, i lepotom, i zajedništvom, i drugarstvom, i iznenada iždžikljalom mladošću, i fiskulturom, i izazovom, i krajnjim rezultatom koji se ne meri samo složenim crepovima i ciglama, nego, nekako, i presloženim mislima.
Bio je to provod među prijateljima, u kome nije bilo nijedne suvišne reči, provod u kome smo najčešće govorili „pazi”, „drži”, „dodaj”, u kome se nije ogovaralo, ni hvalisalo, niti se pričala nijedna apokaliptična priča – bili smo nekako izuzeti iz ove stvarnosti koju smo rušili, uronjeni u stvaranje nove.
I zato smo svi posle bili oduševljeni, i ispunjeni i srećni, iako smo bili umorni.
Fizički rad, definitivno, najbolje utiče na mentalno zdravlje. Fizički rad, bolje od bilo kog antidepresiva rasteruje tmurne misli i tmurno vreme, fizički rad, rečju, oživljava.
Ili da parafraziram – fizički rad je stvorio – srećnog čoveka.