Miševi

Svetske novine ovih dana prepune su vesti o TV zvezdi Džejmsu Kordenu i njegovom skandaloznom ponašanju. Naime, ovaj rođeni Englez užasno se ponašao u jednom njujorškom restoranu – urlao je na zaposlene jer mu kajgana nije bila pripremljena kako on voli. Vlasnik restorana, inače Englez takođe, posle toga mu je zabranio da uđe u čuveni restoran, proglasivši ga najužasnijim gostom ikada. I kako se to obično događa u Holivudu, bahati Korden uputio je veeeeliko izvinjenje restoranu i javnosti zbog svog ponašanja.

Ovo me je podsetilo na jednu davnu scenu – na ručku u jednom superfinom beogradskom hotelu, jedan čovek, koji je bio na putu da postane zvezda – napravio je skandal za stolom zbog zelene salate koja u činijici nije delovala dovoljno „prpošno”. Izvikao se na konobara, održao mu predavanje o tome kako izgleda zelena salata i kako on to kod kuće pravi, a onda nastavio da se ponaša „normalno”, ne shvatajući da nam je svima za stolom pokvario raspoloženje. Mogu da zamislim kako se ponašao posle, kada je dotakao „zvezde”.

Tretiranje druge osobe bez elementarnog poštovanja i prikazivanje „svojih prava” za „svoje pare” užasana je i prezira dostojna osobina

Istinski veliki ljudi nikada i ni pred kim ne demonstriraju svoju veličinu, niti ikoga smaraju svojim osećajem grandioznosti, ne samo zato što su lepo vaspitani, nego možda i zato što imaju svest o tome da nisu, šta god da su u životu napravili, ni veći ni bolji od drugih.

Takvi su danas retki, jer je društvena i kulturna klima u kojoj živimo, nažalost, savršena igraonica za komplekse svih vrsta, razne „manije veličina” i sumanuto takmičenje u uzajamnom poređenju.

Zanimljivo, ljudi koji su bahati prema onima koje smatraju od sebe manje vrednim, mali su kao miševi kad se nađu u društvu onih koji im imponuju i čiju veličinu, slavu ili moć bilo koje vrste žele da dostignu.

U ovom bolesnom svetu, nažalost, poturena nam je ideja da „zvezde” imaju veća prava od drugih ljudi, da imaju prava da budu prosti, agresivni, ludi, obesni – i da im se sve prašta jer su važniji od drugih. Poznato je da što je čovek „veći” to manje demonstrira svoju veličinu.

Samo mali i iskompleksirani čovek stane nasred bilo kog simboličkog trga – svejedno da li je to njegova porodica, kafana ili javna scena, i urla – JA SAM BITAN!

Nisi bitan, ti si sitan.