Majke mi, odluke

Neću se kamdžijati ako neku od novogodišnjih odluka prekršim, jer one tome i služe, da ih se ponekad i odreknemo

Ovih dana svi pričaju o svojim novogodišnjim odlukama, o malim pokušajima da se od ovog i ovakvog života nešto napravi.

Pesimizam stvarnosti pobeđuje se optimizmom želja, pa sam evo i ja odlučila da napravim svoje novogodišnje odluke, koje mi pomažu da se saberem i napravim bar neki mali plan.

Na primer, odlučila sam, majke mi, da se vratim redovnim treninzima, ne samo zato što me bole leđa i što sam od silnog sedenja za kompjuterom pokvarila svoje držanje, nego i zato što je fiskultura – majka provoda.

Možda da opet kupim vijaču i da je preskačem?

Fiskultura je, pored ostalog, neviđeno zdrava za mentalno zdravlje. A za mentalno zdravlje, u poslednje vreme, ispostavilo se, dobro je biti što manje obavešten. Izlaganje svakodnevnim „činjenicama života” preko medija i interneta, lako može da nas pretvori u informatičke zombije. Osim toga, dugo buljenje u ekran kompjutera, dokazano je – kvari vid, a što je najgore – ućutukuje nas.

Ovo je bila godina ćutanja i ućutkivanja, retkih viđanja sa prijateljima, rečju – godina strepnje i usamljenosti.

Zato, kuvaću bar jednom mesečno ručak za prijatelje.

Oslabiću dva kilograma do srpske Nove godine

Tragaću za smešnim pričama, smešnim ljudima i smešnim klipovima – ništa nije tako lekovito kao smeh. A glasno smejanje, ako ne znate – učvršćuje trbušnjake i širi pluća.

Organizovaću malu grupu prijatelja da zajedno vežbamo i uvežbamo da igramo na muziku planetarnog afričkog hita – Jerusalema. To je, u stvari, bolje nego odlazak u fitnes klub.

Povećaću dnevnu dozu hodanja – sa deset na dvanaest hiljada koraka!

Oslabiću dva kilograma do srpske Nove godine!

Držaću uredno garderobu u plakaru. Pobacaću staru šminku. I cipele. Šifra „veliko čišćenje”.

Čitaću pažljivo upustva za upotrebu novih električnih uređaja.

Nikada neću otići na spavanje, a da prethodno nisam potpuno sklonila sve posuđe.

Neću dozvoliti da me mrzi da promenim tašnu.

Svakoga dana napisaću bar nekoliko rečenica, rukom, u svesku.

Vratiću se slikanju. Crtanju. Čitanju knjiga. Ograničiću vreme koje provodim za kompjuterom.

Odbijaću da pričam o 2021. godini.

Otkačiću naporne i agresivne ljude.

Prestaću da guglam „simptome”.

Radiću redovnu masažu lica.

Smejem se dok ovo pišem.

Jer, danas je trebalo da počnem sa kućnim trbušnjacima, ali sada više nemam vremena. Što bi rekla Skarlet O’Hara, sutra je novi dan.

I neću se kamdžijati ako neku od novogodišnjih odluka prekršim, jer one tome i služe, da ih se ponekad i odreknemo.