Lutka sa naslovne strane

Najstariji zanat postojao je otkako je sveta i veka, ali je neobično što je prostitucija odjednom postala tako relativizovana, tako podnošljiva, tako svakodnevna pojava

Epoha ogrezla u fascinaciji materijom, telom i novcem, doživljava svoju labudovu pesmu. Dok se u Americi i širom sveta vodi ozbiljna borba protiv trgovine ljudima, seks-trafikinga, dečje pornografije, kod nas sve naslovne strane ovih dana zaokuplja tema takozvane elitne prostitucije. Elitna je samo zato što u njoj učestvuje domaća „elita” – opskurni krimosi, neimenovani političari i biznismeni, i devojke koje su se pojavljivale u rijalitijima, takozvane „poznate” ličnosti, pa su im zbog toga i tarife više.

Najstariji zanat je postojao otkako je sveta i veka, ali je neobično što je prostitucija odjednom postala tako relativizovana, tako podnošljiva, tako svakodnevna pojava. U urušenom sistemu vrednosti, koji hara od Holivuda do Vladivostoka, novac je sve, pornografija je za ovu generaciju postmilenijalaca ispunjenih prazninom, ono što je za nas bio film Do poslednjeg daha. Seksualizacija svega, pa čak i hrane, dominantna je poruka današnjice. Reklamna industrija i Holivud, poručuju nam da je elita daleko potentnija i maštovitija od sirotinje, a da je seks i ucena, ime igre. Slučaj Vajnstajna i Epstajna, samo su igle u plastu sena.

Poznato je – duša može da se proda, ali nema tog novca kojim može da se vrati

Pa ipak, ideja da se mlade devojke bave prostitucijom da bi kupovale firmiranu garderobu i živele život na visokoj nozi, kako bi se bolje kotirale u društvu u kome sve ima cenu, toliko je besmislena da je u biti morbidna.

Kako javljaju novine, ovdašnja elitna prostitutka na glasu može mesečno da zaradi i deset hiljada evra od svojih elitnih klijenata. Ako je vredna, od toga može posle godinu-dve da kupi stan u naselju u kome živi elita. U međuvremenu, imaće tašnice i roleks, s kojima će se slikati na Instagramu, sve više izgledaće kao porno-zvezda, i biće sve traženija u elitnom biznisu. Biće to iluzija života na visokoj nozi, do koga se stiže na kolenima. Samopoštovanje je višak, i ljudi ionako ne vrede ništa, pa je svako posrnuće, ukoliko se dobro naplati, potpuno opravdano. Otuda je sve obesmišljeno – ljubav, bliskost, brak, minimum moralnih vrednosti.

Novac pere sve. Nije li upravo to poruka koja nam svakog dana stiže sa televizije i društvenih mreža?

Poznato je – duša može da se proda, ali nema tog novca kojim može da se vrati.