
Leto, iznenadi me!
Leto, iznenadi me!
Leto je uvek uzbudljiv period tokom godine.
Ja stalno mislim, nešto će se filmski desiti tokom svakog leta.
Znate ona scena u filmu kad svi sede u nekoj bašti, vruće je, pije se hladan sok / ili već po želji reditelja… i ulazi davno zaboravljena ljubav, najmlađe neudate sestre. Ili, dolazi otac iz Australije s koferima punim poklona. Ili, saznajemo svi da nam je stiglo nasledstvo… mora neka filmska ljubav / scena / epizoda da se desi svakog leta.
Smrt / gubici / loše vesti.. svi znamo da to stiže samo zimi. Ubice i lopovi noću.
I mi smo gledali holivudske filmove!
Naravno, kad i ako preživimo junske mature, maturske haljine, izdatke, upise u škole / fakultete, i kome ostane životne želje i ikakve želje za životom.
Ja nisam baš shvatila kad se desio ovaj preokret da od završetka srednje škole pravimo roditeljima dug do kraja studija, sve u želji da naš podmladak proslavi valjda tako teško stečenu diplomu srednje škole. Ne znam, nisam pametna. Nama se srednja škola podrazumevala. Proslava se odigravala, mi smo se šminkale i nabadale na, obično maminim, štiklama i neretko se vraćale kući peške s krvavim žuljevima, nasmejane jer smo probale vermut, i razmazane maskare, jer naša simpatija je dva puta više gledao neku iz medicinske škole, a ne nas, što je nas dovodilo do krokodilskih suza.
Nakon toga, počinjao je najduži raspust u životu, u kome smo sanjarili kakav divan život nas čeka, kako naši roditelji i njihova generacija nemaju pojma. Mi ćemo sad sve bolje od njih, ispravnije. Kao pametniji, mlađi i prepuni energije.
Volim tu omladinu. Zamislite, ponekad me i pohvale! Mama, brate, super ti je ručak.
Dok slušam Black Eyed Peas – Where is love. You should practice what you preach….
Leto, čuješ li me? Iznenadi me.