Ilustracija za pisma Lady Bo.

Leto, iznenadi me!

Leto, iznenadi me!

Leto je uvek uzbudljiv period tokom godine.

Ja stalno mislim, nešto će se filmski desiti tokom svakog leta.

Znate ona scena u filmu kad svi sede u nekoj bašti, vruće je, pije se hladan sok / ili već po želji reditelja… i ulazi davno zaboravljena ljubav, najmlađe neudate sestre. Ili, dolazi otac iz Australije s koferima punim poklona. Ili, saznajemo svi da nam je stiglo nasledstvo… mora neka filmska ljubav / scena / epizoda da se desi svakog leta.

Smrt / gubici / loše vesti.. svi znamo da to stiže samo zimi. Ubice i lopovi noću.

I mi smo gledali holivudske filmove!

Naravno, kad i ako preživimo junske mature, maturske haljine, izdatke, upise u škole / fakultete, i kome ostane životne želje i ikakve želje za životom.

Ja nisam baš shvatila kad se desio ovaj preokret da od završetka srednje škole pravimo roditeljima dug do kraja studija, sve u želji da naš podmladak proslavi valjda tako teško stečenu diplomu srednje škole. Ne znam, nisam pametna. Nama se srednja škola podrazumevala. Proslava se odigravala, mi smo se šminkale i nabadale na, obično maminim, štiklama i neretko se vraćale kući peške s krvavim žuljevima, nasmejane jer smo probale vermut, i razmazane maskare, jer naša simpatija je dva puta više gledao neku iz medicinske škole, a ne nas, što je nas dovodilo do krokodilskih suza.

Nakon toga, počinjao je najduži raspust u životu, u kome smo sanjarili kakav divan život nas čeka, kako naši roditelji i njihova generacija nemaju pojma. Mi ćemo sad sve bolje od njih, ispravnije. Kao pametniji, mlađi i prepuni energije.

Volim tu omladinu. Zamislite, ponekad me i pohvale! Mama, brate, super ti je ručak.

Dok slušam Black Eyed PeasWhere is love. You should practice what you preach….

Leto, čuješ li me? Iznenadi me.