
Lepota muškog tela – ima li ravnopravnosti i u nagosti
Antika i renesansa proslavile su nago muško telo. Ali van tih perioda, pored hiljada raskošnih ženskih aktova izvirivao je tek poneki goli muškarac
U jednoj polemici na društvenim mrežama raspravljalo se o tome koji je najlepši muški akt u umetnosti. Većina je, očekivano, glasala za Mikelanđelovog Davida, ali ni drugi Mikelanđelovi likovi poput Adama iz Sikstinske kapele nisu imali manje glasova. Takođe, bilo je kandidovano nekoliko grčkih i rimskih mermernih bogova.
U gledanoj TV seriji Scene iz bračnog života Oskar Ajzak pojavljuje se u Adamovom „kostimu”

I zaista, antika i renesansa proslavile su nago muško telo. Ali van tih perioda, pored hiljada raskošnih ženskih aktova izvirivao je tek poneki goli muškarac. Danas je Adamov kostim i dalje problem, ali lepota muškog tela osvojila je advertajzing i ima svoje manekene među glumcima sa holivudske A-liste. Upravo u gledanoj TV seriji Scene iz bračnog života Oskar Ajzak se pojavljuje u tom „kostimu”, što naravno nije prošlo bez odgovarajućeg odjeka. Zanimljivo je da je ova scena ubačena na zahtev glumice Džesike Čestejn, koja je tražila da i u tom smislu dvoje protagonista budu ravnopravni, jer u drugoj epizodi postoji njena scena ispod tuša.
Žene ubedljivo vode
Možda smo verovali da smo u drugoj polovini 20. veka, sa Vudstokom i rokenrolom, raskrstili sa licemernim stidom i prestali da se kikoćemo ili zgražamo pred golim ljudskim telom. Teško je donedavno bilo naći televizijsku seriju ili film bez barem neke scene u kojoj je glumica gola, a ni u pozorištu golotinja više nije nešto što šokira.
Može se reći da je procenat golih muškaraca u mejnstrim medijima jednak procentu žena u vladajućim strukturama ili u svetu finansija

U toj liberalizaciji golotinje, žene ubedljivo vode. Ipak, danas ovaj procenat varira zahvaljujući glumcima koji ne prezaju od scena obnaženosti ako su u funkciji filmske priče, kao što su, recimo, Juan Makgregor, Kevin Bejkon, Džad Lou, Rasel Krou, Leonardo Dikaprio ili pomenuti Oskar Ajzak. Pa čak i Kijanu Rivs. Ipak, može se reći da je procenat golih muškaraca u mejnstrim medijima jednak procentu žena u vladajućim strukturama ili u svetu finansija.
Crvena traka preko spornih tački
Ipak, da muška obnaženost izaziva burne reakcije, čak i kada je reč o umetnosti sa velikim U, mogli su da se uvere autori zanimljive izložbe muških aktova, koja je bila postavljena pre skoro decenije u bečkom Leopold muzeju. Izloženi eksponati predstavili su 5000 godina muškog akta, od staroegipatske skulpture, do postmodernih umetničkih fotografija i plastične lutke iz izloga prodavnice muške garderobe.
Lepota muškog tela, delimično prekrivenog, našla je svoje mesto u oglašivačkoj industriji, gde ima zaista hipnotišuću moć

Na plakatu je bila umetnička fotografija francuskih umetnika Pjera i Žila, koja predstavlja tri naga fudbalera slikana frontalno. Bečka javnost bila je toliko ogorčena besprizornošću ovog plakata, izvršen je toliki pritisak, da je uprava muzeja pred otvaranje izložbe prelepila crvenu traku preko genitalne zone fudbalera. Primenili su stari recept revnosnog pape koji je naložio da se u Sikstinskoj kapeli Mikelanđelovom Adamu i ostalima doslikaju velovi oko bedara. Ipak, ovo je bilo proleće muškog akta u galerijama, pa je ubrzo usledila izložba u Muzeju Orsej u Parizu inspirisana upravo izložbom u Leopold muzeju i nepostojećom praksom predstavljanja umetničkih dela sa ovom tematikom, pod nazivom Masculine/Masculine Nagi muškarac u umetnosti od 1800. do danas. Sličan projekat organizovala je zatim 2013/14. Mondo galerija na Ibici: reč je bila o umetničkim fotografijama, objedinjenim naslovom MAN-EXPOSED.
Pet milenijuma muškog akta
Bečka izložba prva je ukazala na činjenicu da zapadni čovek jeste navikao na žensku golotinju, ali da ga muška još uvek uznemirava. Naravno, posetioci izložbe mogli su da se uvere da je u svim epohama i u svim stilovima umetnosti tokom pet milenijuma, muški akt bio zastupljen i da ima dugu tradiciju, koja obuhvata dela Rubensa, Sezana, Munka, Šilea, do postmodernih autora i majstora umetničke fotografije. Ipak, posmatrači su ukazivali na to da je izložba imala nameru da šokira, i da je medijsko zgražanje služilo da podgreva kontroverzu.
Izložba muškog akta u Leopold muzeju prva je ukazala na činjenicu da zapadni čovek jeste navikao na žensku golotinju, ali ne i na mušku

Krajem oktobra ove godine, u Antverpenu, u Muzeju fotografije, posle Arla i Berlina otvorena je izložba sa afirmativnim predzankom Maskulinizam – oslobađanje kroz fotografiju, u organizaciji Barbikan centra, koja pokazuje oslobađanje ovog „motiva” u mediju fotografije od šezdesetih godina prošlog veka i obuhvata radove legendi: Ričarda Avedona, Roberta Mejpltorpa i drugih.
Činjenica je da je muška golotinja danas prihvatljivija i sve više prisutna i u svetu marketinga, koji ima svoje sigurne metode da nas navikne na sve što hoće. Podsetimo da je lepota muškog tela, delimično prekrivenog, našla svoje mesto u oglašivačkoj industriji, gde ima zaista hipnotišuću moć. Još je u sećanju kampanja za donje rublje brenda Armani, u kojoj je učestvovao Dejvid Bekam. Tom prilikom Đorđo Armani obrazložio je svoj izbor rečima da slavni Bekam predstavlja primer moderne muževnosti, kao sportski junak, muž i otac, i naglasio da fudbaler ima izuzetan osećaj za stil.
Još je u sećanju kampanja za donje rublje brenda Armani u kojoj je učestvovao Dejvid Bekam
Jer, u krajnjem slučaju, ni na posterima, ni u umetnosti nije stvar u tome da li je telo žensko ili muško, golo ili obučeno, već na koji način je prikazano. Treba se ovde svakako podsetiti i na kontroverze u slučaju slavnog Brusa Vebera. Nekolicina muških modela koji su pozirali ovom legendarnom fotorografu, koji je ovekovečio lepotu muškog tela, optužilo ga je za nedolično ponašanaje i uznemiravanje u okviru pokreta Me Too. Veber je negirao sve optužbe.