
Koprivnjača (Urtikarija) | Šta je i kako se leči?
Koprivnjača je uobičajena bolest koja može da pogodi pojedince svih starosnih grupa – otprilike jedna petina populacije suoči se sa njom barem jednom u životu, a jednu četvrtinu čini pedijatrijska populacija.
U daljem tekstu možete se upoznati sa simptomima i znacima urtikarije tj. koprivnjače kod dece i odraslih, što omogućava razlikovanje urtikarije od drugih kožnih promena. Takođe, prikazana je klasifikacija urtikarije prema dužini trajanja i etiološkim faktorima, njena učestalost i rasprostranjenost, mogućnosti dijagnostikovanja, prevencije i lečenja.
Najvažnije činjenice o koprivnjači
Urtikarija je bolest koju karakteriše pojava kožnih promena tipa urtika (odnosno, eritemo-eksudativne papule i plakovi različitog oblika i veličine, od nekoliko milimetara do više centimetara, koje izazivaju svrab). Najjednostavnije, to su promene koje liče na „opekotine” koje se javljaju posle kontakta s koprivom, zbog čega se bolest naziva koprivnjača. Obično nestaju u roku od 30 minuta do 24 sata. Koprivnjača može da bude akutna (do 6 nedelja) i hronična (duže od 6 nedelja). Oko 40–50% pacijenata sa urtikarijom ima prateći angioedem, koji uključuje oticanje (edem) dubokih tkiva. Angioedem je urgentno stanje i zahteva hitnu medicinsku intervenciju.
Prema poslednjim podacima, objavljenim u studiji Global Burden of Disease, češća je kod žena nego kod muškaraca, dece nego odraslih i u regionima sa manjim prihodima. Okidači ili etiološki faktori koji vode nastanku urtikarije mogu se identifikovati u 21–55% slučajeva, a među njima su najčešći: infekcije, lekovi, hrana, psihogeni faktori, fizički faktori, itd.
Lečenje se sprovodi H1 antihistaminicima, a ponekad i kratkotrajnim sistemskim kortikosteroidima. Tokom rezistentnih slučajeva mogu se koristiti H2 antagonisti, iako se druge opcije lečenja, kao što su omalizumab, ciklosporin i antagonisti leukotrienskih receptora, mogu razmatrati kod lečenja hroničnih urtikarija.
Šta je koprivnjača kod dece i odraslih?
Koprivnjača je bolest koju karakteriše pojava kožnih promena tipa urtika (eritemo-eksudativne papule i plakovi različitog oblika i veličine koji pokrivaju kožu i sluzokožu, najčešće trup i ekstremitete). Ove promene nastaju u naletima i izazivaju svrab, ređe peckanje, a još ređe bol. Mogu biti sitne, svega nekoliko milimetara, kao vrh olovke, ili velike, nekoliko centimetara u prečniku, kao ploča. Mogu imati serpiginozne ili policiklične granice. Brzo menjaju oblik, veličinu, kao i lokalizaciju.
Najjednostavnije rečeno, to su promene koje liče na „opekotine” koje se javljaju posle kontakta s koprivom, zbog čega se bolest i naziva koprivnjača. Pogađa do 20% ljudi svih uzrasta, rasa i pola, a 25% pedijatrijske populacije. Može da se javi sa i bez angioedema. U oko 40–50% slučajeva koprivnjača se javlja sa angioedemom, u 40% slučajeva reč je samo o urtikariji, a u 20% slučajeva reč je samo o angioedemu.
Učestalost i rasprostranjenost urtikarije
Koprivnjača ima veliki javnozdravstveni značaj širom sveta. Međutim, globalna epidemiologija koprivnjače i njeni geografski i vremenski trendovi nisu dobro proučeni. U Studiji opterećenja društva bolestima, publikovanoj 2021. godine u časopisu Acta Derm Venereol, objedinjeni su rezultati za 195 zemalja sveta za period od 1990. do 2017. Analiza ove studije pokazuje da je 2017. godine, globalno, 86 miliona ljudi imalo urtikariju, odnosno 1,1% svetske populacije. Iste godine, broj novodijagnostikovanih lica sa urtikarijom bio je 160 miliona. Globalna prosečna dužina trajanja koprivnjače bila je 0,57 godina.
Deca češće obolevaju nego odrasli, a žene u odnosu na muškarce. Podaci da pedijatrijski pacijenti imaju povećano obolevanje u poređenju sa odraslima je u suprotnosti sa prethodnim studijama koje sugerišu da je koprivnjača ređa kod dece. Međutim, trenutni rezultati pokazuju da je ona češća kod dece, posebno uzrasta 1–4 godine, kao i 5–9 godina, u poređenju sa odraslima. Nema dovoljno dokaza koji bi objasnili zašto koprivnjača može biti češća kod dece i potrebna su dalja istraživanja.

Avganistan, Jemen i Sudan su 2017. godine imali najviše nestandardizovane prevalencije (na 100.000 stanovnika) urtikarije, a Ruska Federacija, Ukrajina i Iran najviše standardizovane prevalencije. Regresiona analiza je pokazala da je niži bruto domaći proizvod – BDP (engl. gross domestic product – GPD) po glavi stanovnika značajno povezan sa većom prevalencijom i incidencijom koprivnjače (p < 0,001). To znači da su urtikarijom više opetrećeni regioni sa niskim prihodima, što se delom može objasniti opterećenjem ovih regiona zaraznim bolestima i zagađenjem životne sredine.
Uzročna veza između koprivnjače i infekcija (posebno parazitoze) i zagađenja sredine je dobro utvrđena. Infekcije su najčešće identifikovani uzrok urtikarije, a pokazalo se da iskorenjivanje zaraznih bolesti smanjuje verovatnoću razvoja urtikarije. Pored toga, zemlje sa najvišom prevalencijom koprivnjače su istovremeno i zemlje sa najvećim brojem najgorih indeksa kvaliteta vazduha (npr. Avganistan, Ukrajina, Iran, Sudan i Rusija).
Dodatno (a odnosi se na socioekonomski teret urtikarije), mnoga deca sa urtikarijom imaju komorbiditete. Jedno istraživanje je pokazalo da 70% dece sa urtikarijom ima psihijatrijske poremećaje i nedostatak vitamina D. Atopija, oboljenja štitaste žlezde i infekcija H. pilori su drugi uobičajeni komorbiditeti identifikovani kod dece u drugim studijama.
Globalna prevalencija koprivnjače, incidencija i YLD (engl. Years Lived with Disability), tj. godine života korigovane u odnosu na nesposobnost, ostali su stabilni od 1990. do 2017.

Koprivnjača simptomi – simptomi, znaci i klinička slika
Koprivnjača se može razlikovati od drugih kožnih promena po sledećim karakteristikama:
- Urtikarijski osip (eritemo-eksudativne papule ili ploče – urtika različitog oblika i veličine).
- Na mestu osipa javlja se oticanje kože, odnosno uzdignuće kože.
- Boja promena je crvena ili boje kože.
- Promene mogu da budu pojedinačne ili slivene (tj. pokrivaju veću površinu).
- Lokalizacija promena može da bude na bilo kojem delu tela.
- Promene mogu da menjaju oblik, da se kreću, stapaju, nestaju i ponovo se pojavljuju u kratkom vremenskom periodu.
- Sve kožne promene imaju dobro definisane granice.
- Promene izazivaju svrab i nelagodnost koja se noću pogoršava.
- Takođe, ređe mogu da izazovu peckanje i bol.
- Pritiskom središta kožne promene, promena bledi.
- Promene ne ostavljaju za sobom ožiljke ili oštećenja tkiva.
- Najčešće se javljaju uveče ili rano ujutro, odmah nakon buđenja (što se dovodi u vezu sa činjenicom da su mastociti, ćelije odgovorne za oslobađanje histamina, osetljive na cirkadijalne ritmove).
- Ove promene nisu povezane sa groznicom, mučninom, bolovima u mišićima, zglobovima ili glavoboljama, osim ako nije uključena infekcija.
- Ove promene mogu biti povezane sa angioedemom.
Koprivnjača i angioedem
Urtikarija često može biti udružena sa angioedemom (Angiooedema, Oedema Quincke) i to u 40–50% slučajeva. Angioedem nastaje izlaskom tečnosti iz krvnih sudova u dublje slojeve kože i sluzokože. Obično se koprivnjača povlači posle 24 sata, a angioedem posle 72 sata.
Znaci i simptomi angioedema su: otečenost lica, posebno očiju i usta, uključujući usne i jezik; problemi sa varenjem usled otoka/edema creva; bol u stomaku, dijareja ili mučnina i povraćanje; otečene ruke, stopala ili genitalije; vrtoglavica ili nesvestica, kao rezultat promene krvnog pritiska; otok sluzokože larinksa (grkljana) i respiratornih puteva, što vodi otežanom disanju i govoru. Ovo stanje zahteva hitnu medicinsku pomoć.

Koprivnjača i anafilaksa
Anafilaksa je ozbiljna reakcija, potencijalno opasna po život, koja se obično javlja nakon izlaganja alergenu. Treba razlikovati anafilaksiju od urtikarije. Anafilaksa se obično manifestuje iznenadnim početkom, javlja se u roku od nekoliko minuta do unutar sata nakon izlaganja alergenu, dok urtikarija ima tendenciju da se razvija postepeno i može da traje duže. Anafilaksa često postoji zajedno sa urtikarijom, ali se karakteriše prisustvom dodatnih sistemskih simptoma. Ovi simptomi odnose se na različite organske sisteme, uključujući gastrointestinalni, respiratorni, kardiovaskularni i neurološki sistem. Može brzo napredovati ako se ne leči.
Znaci i simptomi anafilakse mogu da variraju, ali uglavnom (>80%) uključuju kožne reakcije, kao što su urtikarija, angioedem, svrab, crvenilo ili bledilo. Gastrointestinalni simptomi uključuju mučninu, povraćanje, bol u stomaku ili dijareju. Obolevanje i umiranje su visoki, ako postoji zahvaćenost respiratornog ili kardiovaskularnog sistema. Respiratorni simptomi uključuju dispneju, sviranje u grudima, kašalj i stezanje u grudima ili grlu. Kardiovaskularne simptome karakterišu tahikardija i hipotenzija. Osećaj predstojeće nesvestice ili anksioznosti takođe može da prati ove simptome.
U detinjstvu, anafilaksiju najčešće izazivaju alergeni u hrani kao što su kravlje mleko, kokošja jaja, kikiriki, orašasti plodovi, susam i školjke, zatim lekovi (npr. penicilin, NSAID) i ubodi insekata (npr. pčele, ose). Brzo lečenje je ključno za prevenciju umiranja, a primarni tretman podrazumeva davanje intramuskularnog epinefrina (adrenalina).
Anafilaksiju možemo prepoznati na osnovu sledećih simptoma i znakova:
- Kožne promene – urtika
- Oticanje usana, jezika i/ili grla
- Kratak dah
- Sviranje u grudima
- Vrtoglavica
- Konfuzija
- Nesvestica
- Mučnina ili povraćanje
- Grčevi u stomaku
- Dijareja
- Ubrzani i/ili nepravilni otkucaji srca
Ukoliko se ne pruži hitna medicinska pomoć, dolazi do razvoja šoka, kome, gušenja, zastoja srca i smrti.
Kako nastaje koprivnjača?
Urtikarija i angioedem nastaju kao reakcija na širok spektar stimulusa koji deluju kroz različite mehanizme. Mehanizmi nastanka mogu biti imunološki i neimunološki. Međutim, u osnovi je vazodilatacija, povećana vaskularna permeabilnost i edem tkiva.
Neposredna preosetljivost koja uključuje vezivanje IgE molekula za receptore mastocita tkiva je odgovorna za prave alergijske reakcije. Mastociti su prisutni u koži u koncentracijama do 7.000 ćelija po kubnom milimetru i nalaze se u blizini krvnih sudova.
Kada se formiraju kompleksi između antigena (alergena) i IgE na površinama mastocita, dolazi do niza biohemijskih reakcija koje oslobađaju vazoaktivne medijatore, kao što je histamin, iz granula mastocita ili metabolita arahidonske kiseline iz membranskih fosfolipida. Važni proizvodi metabolizma arahidonske kiseline uključuju prostaglandine i leukotriene. IgE-om posredovane reakcije su takođe uključene u neke vrste fizičke urtikarije, uključujući urtikariju na hladnoću i dermatografiju.
Urtikarija se takođe primećuje kod bolesti sa cirkulišućim imunokompleksima, kao što su sistemski eritematozni lupus i hepatitis tipa B. Imunokompleksi aktiviraju kaskadu komplementa, stvarajući moćne anafilotoksine koji mogu da izazovu oslobađanje histamina i drugih medijatora iz mastocita.
Neimunološka urtikarija nastaje usled direktne degranulacije mastocita i oslobađanja medijatora (histamina) bez učešća imunomehanizma. Histamin se može osloboditi direktno iz mastocita delovanjem radiografskog kontrasta, ekstrakta nekih namirnica, uključujući jaja, jagode i školjke, itd.
Za većinu slučajeva hronične urtikarije i angioedema, etiologija i patogeni mehanizmi su nepoznati.
Koji tipovi koprivnjače postoje – klasifikacija prema dužini trajanja
U odnosu na dužinu trajanja, može da bude akutna (traje do 6 nedelja) i hronična (traje duže od 6 nedelja).
Akutna urtikarija
Javlja se kod 25% pedijatrijske populacije. Ona je najčešći oblik koprivnjače kod dece (25%) i odraslih (20%). Može se manifestovati sporadično, sa pojedinačnim epizodama koje traju od nekoliko sati do nekoliko dana, ili se može ponoviti kao odgovor na različite okidače. Nema značajne razlike u obolevanju u odnosu na pol, ali se češće javlja kod mlađe dece.
Približno 40% slučajeva akutne urtikarije može se ispoljiti uz istovremeni angioedem. Virusne i bakterijske infekcije su najčešći okidači (48%) za akutnu urtikariju. Pored infekcije, najčešći uzroci koprivnjače su lekovi, hrana, ujedi insekata, polen, krvni proizvodi i vakcinacija.
Hronična spontana urtikarija
Hronična spontana urtikarija, ranije nazvana hronična idiopatska urtikarija, dugotrajan je oblik koji karakteriše koprivnjača koja se javlja spontano, bez prepoznatljivog okidača. Smatra se hroničnom kada traje duže od šest nedelja, a u četrdesetak odsto slučajeva praćena je epizodama angioedema. Ova dva stanja dele slične osnovne mehanizme, pokretače i pristupe lečenju. Osip se skoro uvek spontano povlači, bez traga, za manje od 24 časa, dok angioedem može da potraje nekoliko dana.
Poznato je da je nekoliko faktora povezano sa razvojem ili pogoršanjem hronične urtikarije, uključujući autoimune faktore, fizičke stimuluse (kao što su pritisak, trenje, toplota, hladnoća, sunčeva svetlost ili vežbanje), infekcije, lekove, kao što su nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAID), antibiotici (npr. penicilin) i antihipertenzivi (npr. ACE inhibitori), hrana i aditivi za hranu (retki, kao što su konzervansi ili boje), alergeni (neke osobe mogu iskusiti koprivnjaču kao rezultat izlaganja specifičnim alergenima) i emocionalni stres.
Prevalencija hronične spontane urtikarije u pedijatrijskoj populaciji je 0,8%, što je slično sa odraslom populacijom. Hronična spontana urtikarija ne pokazuje razlike u učestalosti javljanja u odnosu na pol. U oko polovine slučajeva, može se izlečiti u roku od pet godina, ali je recidiv čest.
Hronična spontana urtikarija može imati značajan uticaj na kvalitet života osoba, jer dovodi do svraba, nelagodnosti i potencijalnih psiholoških efekata. Shodno tome, rana dijagnoza, odgovarajući tretman i redovno praćenje su imperativ da bi se obezbedilo olakšanje i poboljšalo opšte blagostanje lica sa hroničnom spontanom urtikarijom.
Hronična inducibilna urtikarija
Hronična inducibilna urtikarija (CIndU), ranije poznata kao fizička urtikarija, je oblik hronične urtikarije gde određeni stimulansi posebno izazivaju koprivnjaču. Za razliku od hronične spontane urtikarije, CIndU karakteriše koprivnjača izazvana specifičnim stimulusima. Jednostavna istorija bolesti olakšava dijagnozu. Potvrdni testovi su definisani za podtipove urtikarije izazvane hladnoćom, toplotom, holinergikom, dermatografijom, suncem, vibracijama i vodom. Obično je prolazna, traje samo nekoliko sati i biopsija kože ne pokazuje ćelijsku infiltraciju. Samo odložene lezije urtikarije pod pritiskom predstavljaju izuzetak, traju približno 24 sata i postoji ćelijska infiltracija. Upravljanje CindU-om podrazumeva identifikaciju i izbegavanje specifičnih pokretača kad god je to moguće. Antihistaminici su, tipično, tretman prve linije koji pomaže u ublažavanju simptoma i smanjenju učestalosti i težine koprivnjače.

Zašto nastaje koprivnjača – uzroci
Uzroci koprivnjača mogu biti:
- lekovi (neki antibiotici, neki nesteroidni antiinflamatorni lekovi kao što je aspirin, inhibitori enzima koji konvertuje angiotenzin – lekovi za visok krvni pritisak), hrana (orasi, jaja, plodovi mora, kivi, banane, mango), neke biljke (kopriva, otrovni bršljan i otrovni hrast) i aditivi u hrani, kozmetici i drugim proizvodima;
- fizički okidači (izlaganje sunčevoj svetlosti, grebanje ili trljanje kože, pritisak od zategnutog pojasa, ekstremne temperature ili promene temperature, visoka telesna temperatura usled znojenja, vežbanja, anksioznosti ili toplog tuša, UV svetlo iz solarijuma, voda na koži, vibracija, itd.);
- zarazne bolesti (virusne infekcije, kao što su grip, obična prehlada, glandularna groznica ili hepatitis B, bakterijske infekcije, kao što su neke infekcije urinarnog trakta i streptokokne infekcije grla, crevne parazitoze, kao što je lamblijaza) i autoimuna stanja (reumatoidni artritis, sistemski eritematozni lupus, Sjogrenova bolest, celijakija, dijabetes melitus tipa 1, itd.).
Urtikarija na stres
Nervni sistem reaguje na stres (fizički ili emocionalni) oslobađanjem hormona zvanog kortizol, što dovodi do upale i viška proizvodnje sebuma i ulja u koži. Ovo može izazvati koprivnjaču i druge probleme sa kožom, kao što su npr. akne. Imunosistem oslobađa hemikaliju zvanu histamin kada se pojave alergeni. Ovo izaziva alergijsku reakciju. Histamin se takođe može osloboditi kao odgovor na stres.
Stresni osip se obično pojavljuje kao koprivnjača na licu, vratu, grudima ili rukama. Stres uzrokuje da imunosistem oslobađa hemikalije koje pomažu u borbi protiv stranih supstanci ili alergena koji predstavljaju fizičku „pretnju” telu. U suštini, telo ima alergijsku reakciju na stres. Kada je telo pod stresom, koža reaguje na stres.
Tačan razlog zbog kojeg stres izaziva osip nije jasan, ali i nervni i imunosistem igraju ulogu. Koprivnjača uzrokovana stresom često nestaje u roku od 24 sata, ali kod nekih ljudi može trajati i do nekoliko nedelja.
Najbolji način da se osoba oslobodi stresnog osipa je da upravlja stresom. Iako se svaki stres ne može izbeći, mogu se smanjiti simptomi stresa. Prvo, obratite pažnju na to kada se pojavljuje stresni osip. Treba sagledati da li postoji određeni okidač stresa. Kada se otkriju okidači stresa, treba te okidače izbegavati. Najbolje je savladati tehnike za smanjenje simptoma stresa (npr. duboko disanje, meditacija, joga, istezanje, vođenje dnevnika ili šetnja). Neophodno je da imamo dovoljno vremena za sve aktivnosti koje eliminišu stres (čitanje, vežbanje, itd.). Dobro je razgovarati o svojim stresorima sa bliskim prijateljem ili profesionalnim licima.
Dermatografizam
Dermatografizam je pojava na koži koja nastaje trljanjem, grebanjem ili prevlačenjem nekog tupog predmeta po površini kože. Kao posledica grebanja ili češanja kože, pojavljuju se crvene linije koje se zatim povećavaju i ubrzo postaju otečene, slično koprivnjači (urtikariji).
Dermatografizam može nestati sam od sebe i obično nije praćen svrabom. Javlja se kod 2–5% svetske populacije, a većina osoba sa ovim poremećajem je potpuno zdrava.
Dermatografizam se može utvrditi jednostavnim testom. Hemijskom olovkom treba ispisati na koži neki znak, a posle minut-dva pod prstima se na tom mestu može osetiti izdignuće kože.
Simptomi dermatografizma mogu biti različiti. Kod jednostavnog dermatografizma, ljudi primećuju otok i/ili crvenilo (eritem) na mestu gde je koža iritirana (npr. trljanje). Kod težeg dermatografizma, koji se ređe javlja, ljudi doživljavaju otok i crvenilo, ali i značajan svrab (pruritus). Neki ljudi se mogu boriti sa samo manjim i kratkotrajnim koprivnjačama, a drugi mogu razviti simptome koji su teži, pogoršavaju se i traju od nekoliko sati do nekoliko dana.
Mehanizam nastanka nije dovoljno poznat. Smatra se da koprivnjača i crvenilo na koži nastaju zbog neodgovarajućeg oslobađanja histamina kada je koža iritirana. Pored grebanja, dermatografsku urtikariju mogu izazvati uska ili abrazivna odeća, ručni satovi, nakit ili kaiševi ili uske drške naočara. Takođe može biti uzrokovana ekološkim i zdravstvenim okidačima (hladno, vežbanje, toplo, infekcija, stres, vibracije), od kojih neki mogu koegzistirati sa dermatografizmom.
Urtikarija na pritisak
Urtikarija na pritisak predstavlja vrstu urtikarije/koprivnjače uzrokovane produženim pritiskom na kožu tokom dužeg perioda, kao što je nošenje nečeg teškog ili nošenje uske odeće. Oko 2–5% ljudi doživi urtikariju zbog pritiska, koja može biti neposredna ili odložena.
Neposredna urtikarija nastaje u roku od nekoliko minuta nakon pritiska, obično za oko pet do sedam minuta. Ovo stanje se takođe naziva dermatografizam. Može nastati posle trljanja ili grebanja, pored pritiska na kožu. Koprivnjača obično nestaje brzo, obično u roku od pola sata nakon pojave.
Odložena urtikarija nastaje kada se koprivnjača pojavi na koži nekoliko sati nakon pritiska, obično između četiri i osam sati. Koprivnjača ima tendenciju da nestane u roku od osam sati do dva dana. Kožne promene najčešće se javljaju na dlanovima, tabanima, ramenima i leđima, pošto ove oblasti podnose najveći pritisak.
Uzroci ove koprivnjače mogu da budu: ležanje ili sedenje tokom dužeg vremenskog perioda, posebno kod lica sa većom telesnom težinom; nošenje teških predmeta; držanje nečeg teškog na telu; nošenje uske odeće, uključujući kaiševe, pojaseve ili uske cipele.
Ljudi sa koprivnjačom mogu imati i druge simptome, kao što je umor. Može se sprečiti nošenjem specijalnih uložaka u cipelama ili nošenjem cipela koje nisu preuske. Takođe može biti od pomoći izbegavanje ivica predmeta koji se nosi ili koji pritiska telo. Neka istraživanja su pokazala da izbegavanje glutena u ishrani može pomoći u rešavanju ove koprivnjače.
Urtikarija na sunce
Predstavlja urtikariju koja nastaje kao odgovor na ultraljubičaste zrake (UV) sunčeve svetlosti, a ne kao odgovor na toplotu. Obično se urtikarija ne javlja, ili se retko javlja, na koži koja je često izložena suncu. Ultraljubičasti zraci mogu imati svoje dejstvo i kroz odeću, ako je ona tanka. Ova koprivnjača javlja se u svim uzrastima, ali je najčešća u uzrastu od 20 do 40 godina. Osip se može pojaviti u roku od nekoliko minuta nakon što je koža izložena UV zracima, zbog čega ima naziv solarna urtikarija.
Ova vrsta može se dobiti izlaganjem kože veštačkim izvorima svetlosti koji sadrže UV zrake (solarijumi). Istraživanja solarne urtikarije su u toku, a tačan uzrok odgovora na UV zrake nije utvrđen. Međutim, podrazumeva se da se radi o alergijskoj reakciji koja se dešava između UV zraka i vrste hemikalije u telu, poznate kao fotoalergen. Specifična hemikalija koja deluje kao fotoalergen nije identifikovana. Otkrivanje ovoga će pomoći istraživačima da bolje razumeju šta uzrokuje ovo stanje, što može dovesti do efikasnijeg lečenja i prevencije solarne urtikarije.
Urtikarija i angioedem izazvani vibracijama
Vibraciona urtikarija je uzrokovana vibracijama i može biti familijarno (autozomno dominantno) i nefamilijarno oboljenje i stečeno profesionalno oboljenje (rad s mašinama koje stvaraju vibracije). Iako retka, može značajno uticati na kvalitet života obolelih. Razumevanje okidača i simptoma je ključ za efikasno upravljanje ovim stanjem.
Vibracionu urtikariju karakteriše brzi početak svraba, crvenila, a ponekad i koprivnjača ili angioedem kao odgovor na vibracione stimuluse.
Razumevanje ovog stanja je od suštinskog značaja za pravilnu dijagnozu i lečenje. Tačan mehanizam nije u potpunosti razjašnjen, ali uključuje oslobađanje histamina kao odgovor na vibracije.
Uzroci su: genetski faktori (neki slučajevi su povezani sa genetskim mutacijama); fizički stimulansi (trčanje, pljeskanje ili korišćenje električnih alata).
Simptomi su: ospa, svrab (intenzivan svrab na mestu osipa), angioedem (otok ispod kože, posebno oko očiju i usana, u nekim slučajevima larinksa i respiratornog trakta), sistemske reakcije (retke su, a uključuju glavobolju, umor ili crvenilo).
Najvažnije je izbegavanje okidača. Neophodno je unošenje promena u svakodnevne aktivnosti kako bi se smanjila izloženost vibracionim stimulansima.
Urtikarija na hladnoću
Spada u najčešće fizičke urtikarije. Najčešće je prisutna na licu, rukama i nogama. Nastaje veoma brzo, već posle nekoliko minuta, usled izlaganja hladnoći.
Uzroci su: konzumiranje hladne hrane ili pića, stavljanje leda na kožu, plivanje ili kupanje u hladnoj vodi, šetnja na otvorenom po hladnom vremenu, kontakt sa hladnim predmetima, itd. Uzimanje hladne hrane ili pića može izazvati otok usana, jezika, grla ili jednjaka, što takođe može ugroziti život osobe. Osobe su najviše izložene ovoj urtikariji u zimskom periodu, što licima katkad onemogućava normalan život.
Mogu se razlikovati:
1. stečena urtikarija na hladnoću (javlja se obično nekoliko minuta nakon izlaganja hladnoći, a nestaje u roku od sat ili dva);
2. porodična urtikarija na hladnoću (prenosi se unutar porodice, a simptomi se javljaju od 30 minuta do 48 sati nakon izlaganja; promene mogu biti prisutne dan ili dva).
Većina slučajeva se javlja kod ljudi bez porodične istorije bolesti. Ponekad je povezana sa drugim zdravstvenim stanjima, kao što su: hronična limfocitna leukemija, limfosarkom, itd. Urtikarija na hladnoću javlja se kada telo oslobađa histamine kao reakciju na hladnoću. Histamini su hemikalije koje proizvodi imunosistem, kao odgovor na alergen. Ali razlog oslobađanja histamina je nepoznat.
Usled skoka u hladnu vodu može da dođe do anafilaktičkog šoka, koji može da se završi smrtnim ishodom.
Ovim licima se, pored uobičajene terapije, preporučuje, posebno zimi, obavezno utopljavanje (šal, kapa, rukavice). U generalizovanim oblicima dolazi u obzir i kraće davanje kortikosteroida u injekcijama, a kod anafilaktičnog šoka klasična antišok terapija. Kod nekih bolesnika pojavljuju se krioglobulini u krvi. Ove belančevine mogu se pri niskim temperaturama taložiti u pojedinim organima i izazvati sistemski oblik bolesti – krioglobulinemiju, koja zahteva dalje dodatno lečenje.
Urtikarija na vodu (akvagena urtikarija)
Retka urtikarija. Promene se javljaju nekoliko minuta od izlaganja tela vodi, nezavisno od njene temperature. Posle kupanja u vodi javlja se svrab kože, ponekad bez vidljivih promena na koži, a češće s pojavom koprivnjače.
Voda je sastavni deo svakodnevnog života i generalno bezopasna za većinu ljudi. Međutim, za neke to može biti izvor nelagodnosti i iritacije. Izvori vode – uključujući znoj i suze – mogu izazvati urtikariju na vodu. Stanje je češće kod žena, a većina slučajeva je sporadična. Postoje i neki porodični slučajevi. Simptomi se uglavnom povlače kada voda više nije u kontaktu sa kožom osobe. Potrebno je otprilike 30–60 minuta da simptomi nestanu.
Tačni uzroci koji dovode do alergije na vodu su još uvek nejasni. Naučnici su predložili nekoliko mehanizama koji mogu dovesti do alergije na vodu. Ograničeni dokazi sugerišu da voda može rastvoriti alergene na površini kože. Ovo može aktivirati ćelije alergije ili mastocite, bilo na površini kože ili dublje nakon prodiranja kroz gornji sloj kože. Drugi mogući mehanizam ukazuje da voda može da stupi u interakciju sa uljima kože ili sebumom iz žlezda koje proizvode ulje na koži i da direktno iritira ćelije alergije i izazove oslobađanje proteina povezanih sa alergijom, tzv. histamina.
Holinergična urtikarija (urtikarija na toplotu)
Kožne promene u vidu urtike javljaju se kada dođe do porasta telesne temperature i znojenja. Simptomi se često pojavljuju prvi put između 10. i 30. godine. Javlja se često, čak 1 od 5 ljudi ima ovu urtikariju u nekom trenutku svog života. Holinergična urtikarija predstavlja oko 33% svih fizičkih urtikarija (izlaganje toploti, hladnoći ili pritisku). Oko 7% ljudi sa hroničnom urtikarijom ima holinergičku urtikariju.
Stručnjaci još uvek ne znaju tačno šta uzrokuje holinergičnu urtikariju. Jedna hipoteza smatra da nervni sistem oslobađa holinergične hemikalije (acetilholin) iz nervnih završetaka blizu površine kože usled delovanja toplote. Acetilholin iritira kožu, izazivajući alergijsku reakciju – osip i otok. Češće se javlja kod osoba sa alergijskim rinitisom, astmom, ekcemom. Takođe, uzroci koji mogu doprineti njenoj pojavi su hiperhidroza (prekomerno znojenje), prisustvo anksioznosti, stres, osećaj ljutnje ili uznemirenja, ulazak u toplu prostoriju sa hladnijeg mesta, korišćenje toplih tuševa, sauna i hidromasažne kade, konzumiranje začinjene hrane, itd.
Urtikarija na toplotu javlja se nekoliko minuta nakon što osoba počne da se znoji i može trajati od 20 do 30 minuta, a kod nekih više od sat vremena. Koprivnjača se obično javlja na rukama, licu i gornjem delu tela. Ljudi sa holinergičnom urtikarijom mogu razviti koprivnjaču koja izaziva svrab, osećaj pečenja, trnjenja. Može se osetiti toplina na dodir.
Učestalost i težina se često poboljšavaju kako osoba stari. Koprivnjača može nestati za nekoliko godina. U retkim slučajevima se javlja zajedno sa anafilaksijom izazvanom vežbanjem. Anafilaksa je alergijska reakcija opasna po život, koja zahteva hitnu medicinsku intervenciju. Svi koji su skloni anafilaktičkim napadima mogu nosite injektor epinefrina (EpiPen®).
Urtikarija i angioedem izazvani fizičkim zamorom/vežbanjem
Javljaju se kao lak oblik kliničke slike, ali je moguć i sistemski oblik anafilakse. Anafilaksiju izazvanu vežbanjem karakteriše pored koprivnjače, dispneja, hipotenzija i druge sistemske reakcije, eksplicitno izazvane fizičkom aktivnošću ili vežbanjem. Mnogi pacijenti primećuju svrab ili peckanje na koži 10–25 minuta nakon vežbanja, pre nego što se pojavi koprivnjača. Makule se mogu spojiti i formirati velike površine eritema. Smatra se retkim, ali potencijalno teškim stanjem.
Tačan uzrok anafilakse izazvane vežbanjem nije u potpunosti shvaćen, ali se veruje da uključuje kombinaciju faktora, uključujući fizički napor, specifičnu hranu ili lekove koji se konzumiraju pre vežbanja, a ponekad i druge faktore životne sredine.
Kod anafilakse izazvane vežbanjem, pojava urtikarije obično se poklapa sa početkom fizičke aktivnosti ili ubrzo nakon nje. Kožne promene su često široko rasprostranjene i zahvataju različite delove tela. Mogu se pojaviti na površini kože izložene trenju tokom vežbanja, kao što su butine, trup, ruke i vrat.
Urtikarija kod anafilakse izazvane vežbanjem je praćena intenzivnim svrabom, što može biti značajan simptom tokom fizičke aktivnosti. Pojedinačne urtike su obično velike (često >1 cm u prečniku) i mogu se spojiti i formirati veće površine otečene i crvene kože. Koprivnjača može trajati u rasponu od jednog minuta do nekoliko sati nakon prestanka vežbanja. Važno je uzeti u obzir iznenadni početak drugih sistemskih simptoma, kao što su respiratorni distres, gastrointestinalni simptomi i kardiovaskularne promene, jer oni mogu pomoći da se ovo stanje razlikuje od izolovane urtikarije.
U nekim slučajevima, samo vežbanje može izazvati anafilaksiju, dok je u drugim neophodna kombinacija vežbanja i specifičnih okidača, kao što su određena hrana ili lekovi. Najčešće prijavljivane namirnice koje izazivaju anafilaksiju su: pšenica, celer, grožđe, orasi, breskve, jaja, pirinač, paradajz, morski plodovi i sir.

Kontaktna urtikarija
Izazvana je kontaktom kože s različitim egzogenim antigenima. Može biti imunološke i neimunološke geneze.
Urtikarija s imunomehanizmom je češća kod osoba s atopijskom konstitucijom, a urtikarija s neimunološkim mehanizmom je češća kod osoba bez atopijske konstitucije. Urtikarija s imunomehanizmom može nastati upotrebom proizvoda od gume (gumene rukavice, igračke od gume, kondomi i dr.). Obolevaju zdravstveni radnici, bolesnici kod kojih se izvode dugotrajne hirurške intervencije, deca i dr. Klinička slika može imati lak oblik, ali javlja se i sistemska anafilaksa. Urtikarija s neimunološkim mehanizmom nastaje kod osoba koje nose metalne predmete (nakit) ili rade s njima (alergija profesionalne prirode).
Kontaktna urtikarija i urtikarijalni kontaktni dermatitis su dva različita stanja kože koja, iako dele neke sličnosti, pokazuju razlike u svojim karakteristikama. Urtikarijalni kontaktni dermatitis se takođe manifestuje koprivnjačom i svrabom na mestu kontakta sa alergenom ili iritantom. Vizuelni izgled osipa podseća na kontaktnu urtikariju. Međutim, kod urtikarijalnog kontaktnog dermatitisa osip se pojavljuje relativno brzo, slično kontaktnoj urtikariji, ali se takođe može pojaviti nekoliko sati do jednog dana nakon izlaganja.
Urtikarijalni kontaktni dermatitis potiče od alergijskih ili iritativnih reakcija nakon kontakta kože sa određenim supstancama, uključujući određene hemikalije, biljke (kao što su otrovni bršljan ili otrovni hrast) ili metale (npr. nikl). Za razliku od kontaktne urtikarije, urtikarijalni kontaktni dermatitis može trajati danima ili čak nedeljama, posebno uz kontinuirano izlaganje okidaču.
Kod dece, najčešći uzroci kontaktne urtikarije su namirnice, koje su posebno zastupljene kod dece sa atopijskim dermatitisom. Kontaktna urtikarija povezana sa hranom obično je rezultat imunoloških reakcija.
Ipak, slučajevi neimunološke kontaktne urtikarije u vezi sa hranom postoje, a često su povezani sa proizvodima kao što su paradajz, zreli sir, ananas, crno vino, kontaminirana tunjevina i kvasac. Štaviše, aditivi i konzervansi, kao što su benzojeva kiselina, sorbinska kiselina, cinaminska (cimetna) kiselina i cinamaldehid, ugrađeni u hranu, takođe mogu izazvati kontaktnu urtikariju kroz iste mehanizme.
Sindrom aktivacije mastocita
Sindrom aktivacije mastocita (MCAS) je stanje koje karakteriše abnormalna aktivacija i oslobađanje medijatora mastocita u celom telu. Smatra se podgrupom mastocitoze, ali za razliku od mastocitoze, MCAS ne uključuje značajno povećanje broja mastocita. Simptomi MCAS-a mogu se veoma razlikovati i uticati na više sistema organa.
Uobičajeni simptomi uključuju kožne i gastrointestinalne manifestacije. Simptomi kože uključuju crvenilo, svrab, urtikariju, angioedem i dermatografizam. Gastrointestinalni simptomi su abdominalne kolike, nadimanje, dijareja, mučnina i povraćanje. Mogu ih pratiti respiratorni (zviždanje, dispneja, začepljenost nosa i stezanje u grlu) i kardiovaskularni simptomi (tahikardija, aritmija, hipotenzija i nesvestica). Pacijenti mogu doživeti idiopatski i alergijski anafilaktički šok.
Za razliku od urtikarije, MCAS ima širok spektar sistemskih simptoma koji prevazilaze samo kožne manifestacije. Pored toga, dijagnoza MCAS-a uključuje procenu nivoa medijatora mastocita kao što je triptaza tokom asimptomatskih i simptomatskih epizoda.
Koprivnjača – dijagnostika
Dijagnostika koprivnjače i angioedema nije teška, ali etiološki faktor često ostaje nepoznat, naročito kod slučajeva s hroničnom urtikarijom.
Dijagnoza se postavlja na osnovu:
- kliničke slike;
- detaljnih anamnestičkih podataka;
- alergoloških testova;
- traženja žarišta (kad je indicirano);
- biopsije, koja se ponekad izvodi radi histološke analize kože (posebno kod trajanja urtika duže od 24 sata);
- testa karencije (svakodnevno izbegavanje unosa antigena);
- ekspozicijskog testa (primena alergena u kontrolisanim uslovima uz oprez);
- određivanja ukupnih i specifičnih IgE antitela;
- određivanja triptaze iz mastocita i eozinofilnog katjonskog proteina;
- intradermalnog testa sa metaholinom, jer oko 30% osoba sa holinergičkom urtikarijom ima pozitivan test sa metaholinom;
- koncentracije komplementa C4, koja je snižena kod hereditarnog angioedema.
U anamnezi je potrebno uzeti detaljne podatke o početku bolesti, pridruženim simptomima, porodičnoj anamnezi, povezanosti pojave simptoma s uzimanjem određene hrane ili lekova. Akutna urtikarija obično ne zahteva posebnu obradu, budući da se radi o samolimitirajućoj bolesti. Izuzetak je sumnja na alergiju tipa I na hranu ili postojanje drugih faktora rizika, poput uzimanja lekova iz skupine NSAR (nesteroidni antireumatici) koji se često koriste za ublažavanje bolova.
Kod obrade osobe sa hroničnom urtikarijom, pored otkrivanja mogućih faktora rizika, važno je isključiti postojanje drugih bolesti, kao što su: mastocitoza, urtikarni vaskulitis, nasledni angioedem i urtikarije/angioedem uzrokovani lekovima iz grupe ACE inhibitora, kao i fotodermatoza (bolesti koje su uzrokovane ili se pogoršavaju pod delovanjem UV, tj. ultraljubičastih zraka).
Najčešće se sprovode kožni alergijski testovi i to PRICK i SCRATCH test, a ponekad i intradermalni test. Ovi testovi imaju za cilj da dokažu alergijsku reakciju tipa I koja se manifestuje pojavom urtikarijske reakcije na mestu dodira s alergenom. Prednost kožnih testova je jednostavnost, istovremeno testiranje više alergena, brzo dobijanje rezultata i niska cena, ali se izvode samo kada je bolest u remisiji i kada lice ne uzima antihistaminike.
Koprivnjača i autoimmune bolesti
Procenjuje se da se više od 50% slučajeva hronične urtikarije javlja kod autoimunih bolesti. Sledeće autoimune bolesti mogu izazvati hroničnu urtikariju: dijabetes tipa 1 (dugotrajna hronična urtikarija može biti rani pokazatelj dijabetesa tipa 1); lupus (bolest može zahvatiti kožu, zglobove, bubrege, pluća, nervni sistem, a manifestuje se fazama aktivnosti i povlačenja) i urtikarijalni vaskulitis (zapaljenje ili nekroza vaskularnog zida; može zahvatiti sve vrste sudova i može se javiti bilo gde u telu).

Koprivnjača lečenje
Kod svake urtikarije neophodno je da se pacijent (dete ili odrastao čovek) javi lekaru, da bi se postavila dijagnoza i da bi lekar odredio odgovarajuću terapiju.
U cilju lečenja predlažu se antihistaminici. Kod lakših oblika akutne i hronične urtikarije najčešće će prepisuje monoterapija u vidu H1 antihistaminika druge generacije.
Nedostatak antihistaminika prve generacije (prometazin, hlorfeniramin, difenhidramin, dimenhidrinat, hidroksizin i drugi) je što prodiru u centralni nervni sistem i deluju na veliki broj različitih receptora, pa zato mogu da izazovu pospanost, zamor, sušenje usta, otežano mokrenje kod muškaraca sa uvećanom prostatom, pojačanje apetita i porast očnog pritiska.
Međutim, antihistaminici druge generacije (loratadin, cetirizin, levocetirizin, feksofenadin i drugi) su izbor, jer slabo prodiru u centralni nervni sistem i ređe izazivaju centralne efekte, obično uzrokuju manju pospanost ili glavobolju. Lekovi se uzimaju kontinuirano (svakodnevno), a kod nekih oblika inducirane urtikarije anihistminik se može uzeti prema potrebi, dva sata pre očekivanog izlaganja (npr. hladnoći ili vežbanju). Međutim, ukoliko ne prolazi, lekari mogu koristiti steroide kao što je prednizon (do deset dana).
Kod osoba kod kojih često dolazi do urtikarija sa angioedemom neophodno je obezbediti da osoba sa sobom nosi EpiPen u slučaju da je neophodna hitna doza epinefrina. Akutna urtikarija s angioedemom predstavlja stanje opasno po život bolesnika, zbog opasnosti ugušenja, zbog čega je neophodno da se bolesnik zbrine u zdravstvenoj ustanovi.
Prevencija koprivnjače je moguća samo ako je poznat okidač urtikarije. Ako etiološki faktor nije poznat, preporučuje se redovno uzimanje antihistaminika ili drugih lekova, isključivo po preporuci lekara.
Danas se ne preporučuje dijeta kod bolesnika s urtikarijom, jer se zna da je IgE-om posredovana alergija na hranu ekstremno retka. Kod nekih osoba koje su preosetljive na hranu, treba iz ishrane izbaciti konzervanse i aditive, a dijetu treba sprovodi od tri do šest meseci. Kod pacijenta sa hroničnom urtikarijom, kod kojeg svakodnevno dolazi do izbijanja urtikarije, ima smisla pokušati sa dijetom bez pseudoalergena i s niskim udelom histamina. Ovakva dijeta sprovodi se 2-3 nedelje i korisna je kod trećine bolesnika.
Terapija urtikarije kod dece je identična terapiji kod odraslih, ali razlika postoji u dozi.
Klasifikacija urtikarije
Podela | KARAKTERISTIKE |
Spontana urtikarija | Dužina trajanja |
Akutna urtikarija | Spontane urtike < 6 nedelja |
Hronična urtikarija | Spontane urtike > 6 nedelja |
Inducirana urtikarija | Uzročni faktori |
Urtikarija na hladnoću | Hladan vazduh, hladna voda, hladan vetar, hladna hrana, hladni predmeti |
Urtikarija na pritisak | Pritisak predmeta, uska odeća |
Urtikarija na toplotu | Lokalizovana toplota |
Solarna urtikarija | UV i/ili vidljivo svetlo |
Urtikarijski dermatografizam | Mehaničko izazivanje urtikarije, npr. grebanje |
Vibracijska urtikarija/angioedem | Vibracija, npr. pneumatski čekić |
Akvagena urtikarija | Voda |
Holinergička urtikarija | Povišena telesna temperatura |
Kontaktna urtikarija | Kontakt s egzogenim alergenima |
Kako smanjiti simptome koprivnjače?
- Koristite umirujuće masti, losione ili hladnu oblogu za ublažavanje svraba.
- Nosite široku, laganu, pamučnu odeću.
- Izbegavajte grebanje.
- Birajte sapun, hidratantnu kremu i druge kozmetičke proizvode za osetljivu kožu.
- Izbegavajte izlaganje poznatim okidačima.
- Ne koristite suplemente na svoju ruku, jer mogu izazvati urtikariju.