Keleraba je slađa ako je „loptica” manja

Tekstura kelerabe je hrskava i podseća na jabuku, ali je ukus više biberast nego sladak. Od ove biljke jestivo je i lišće koje može da se dodaje u supe i salate

Keleraba pripada familiji kupusnjača. Reč keleraba potiče od nemačke reči kohl što znači kupus. Keleraba možda nije bogatija hranljivim sastojcima od brokolija, kelja ili prokelja, ali ni njena nutritivna vrednost nije za zanemarivanje. Naprotiv!

Ovo povrće dobar je izvor vitamina C, a jedna šolja obezbeđuje gotovo 100 odsto preporučene dnevne doze. Keleraba ima više vitamina C od pomorandže! Vitamin C učestvuje u proizvodnji kolagena, pospešuje zarastanje rana, pomaže u apsorpciji gvožđa i jača imunosistem.

Šolja kelerabe obezbeđuje gotovo 100 odsto preporučene dnevne doze vitamina C

Bogata vlaknima i niskokalorična

Keleraba je bogata vitaminom B6 koji utiče na imunosistem i učestvuje u proizvodnji crvenih i belih krvnih zrnaca. Sadrži i oko 900 miligrama kalijuma i više od sedam grama vlakana, a pri tome je niskokalorična. Nivo kalijuma je kao kod banane srednje veličine; istovremeno, keleraba ima nizak nivo natrijuma, tako da je dobra za osobe koje imaju problem sa krvnim pritiskom.

Ova biljka poseduje bioflavonoide, biljne pigmente, koji zajedno sa vitaminom C i drugim antioksidansima sprečavaju oštećenje ćelija. Keleraba sadrži visok procenat indola, fitohemikalije koja smanjuje efekte estrogena i time rizik od raka dojke. Izotiocijanati utiču na aktivnost enzima koji mogu zaštititi od kancera debelog creva. Poseduje i visok nivo glukozinolata koji smanjuju rizik od srčanih oboljenja, jer šire krvne sudove i smanjuju zapaljenja. Bogata je vlaknima, što je dobro za održavanje normalnog nivoa šećera u krvi i uopšte za zdravlje digestivnog trakta.

Ovo povrće najčešće se kuva na pari, od njega se pravi ćušpajz, pire, pa i šnicle

Keleraba se bere pre nego što dostigne zrelost, u suprotnom dobija drvenastu strukturu. Osobe kojima povrće iz ove grupe (kupusnjače) izaziva gasove, mogu i sa kelerabom imati sličan problem.

Načini pripreme

Tekstura kelerabe je hrskava i podseća na jabuku, ali je ukus više biberast nego sladak. Što je manja glavica, to je keleraba slađa. Listovi se mogu čuvati u frižideru nekoliko dana, a loptasta stabljika nekoliko nedelja. Kora se mora oljuštiti oštrim nožem.

Keleraba može da se jede sirova, narendana kao salata, ili sa raznim sosovima. Najčešće se kuva na pari dok ne omekša. Od nje se pravi ćušpajz, kao i „pomfrit” ili pire. Može da se napuni mlevenim mesom ili pohuje – iseče na kolutove, umoči u jaja i hlebne mrvice i isprži. Keleraba se stavlja i u sokove. Lišće kelerabe takođe je jestivo i stavlja se u supe i salate.