
Kakve partnere biramo?
Palo mi je danas na pamet kako je zaista težak život s partnerom koji je uredniji od vas. Ispeglane košulje po boji slaže u orman ili, još gore, prljave stvari odmah u korpu za veš baca. Sve je složeno u kući, nema nijedne tegle napola zatvorene. Pavlaka, pojedena dopola, nije gurnuta sa zaboravljenom kašičicom nazad u frižider.
Vi dođete umorne s posla, a on već čisti kuću, sprema deci večeru, odelo je stavio na vešalicu da se ne gužva. Zna gde vam stoje i stolnjaci i posteljina, učestvuje u biranju istih i sa velikim interesovanjem brine o njima.
Meni lično su nekako bliže srcu partneri koji, čim dođu kući, bace na patos čarape, pantalone i košulju. Znate ono, malo ih pomere ka nekom ćošku, da ne zaboravimo ni on ni ja baš 100 odsto gde se šta nalazi.
Meni je uvek u glavi slika mog oca koji je bio sudija, pa advokat, pa je menjao po dve košulje na dan, koje je nonšalantno ostavljao gde god je stigao, a mi smo ih skupljale i stavljale u veliku korpu za prljav veš. Niko se nije ljutio, to nam je bilo zabavno i deo jednog ritualnog razgovora s ocem od koga smo tražile, moje sestre i ja, da nam prepriča šta je tog dana bilo na suđenjima. On nas je uvek zasmejavao, pričao smešne priče, da nam život izgleda manje težak i da se slučajno niko ne boji suda. Sud je nama bio sve! Tata, pravda i pravo.
Dok razmišljam kako se lako čovek zaljubi kad je mlad, kad misliš da ništa drugo osim vas dvoje nije važno, a onda veoma brzo sve bude važnije od vas dvoje, zagorela mi je proja.
Lako čoveka ponesu misli o lepoti i ljubavi, pažnji i detinjstvu.
Nek je zagorela, baš me briga. Dok imamo čega da se sećamo, dok imamo one koji su nam usadili klicu ljubavi i pažnje da na njih mislimo, imamo vremena za sve. Napraviću još sto proja, imamo vremena za sve.
I, šta vi kažete? Biramo li radije partnere urednije ili manje uredne od nas samih?
Danas, krmenadle na podvarku, a u kući potpuni nered.