Zorica Mladenovic.

Inženjer sa dušom umetnika: Zorica u slikanju pronašla svoj mir

Svakodnevne obaveze, gužva, problemi, brige…, sve nestane kao potezom četkice kada stane ispred slikarskog platna. Po struci inženjer vazdušnog saobraćaja, po hobiju umetnička duša – Zorica Mladenović je svoj spokoj pronašla u slikanju.

To sam ja sama, to je samo moje vreme. Isključim se iz svakodnevice, pronađem svoj mir, kao beg od stvarnosti u svet emocija, lepog, u svet slobode”, njen je odgovor na pitanje šta je za nju slikarstvo.

Zorica je zaposlena na Vazduhoplovnoj akademiji, dva puta nedeljno pohađa radionice hobi slikarstva u Ateljeu Mileševska 7. U razgovoru za portal To Sam Ja kaže da je oduvek u sebi imala kreativnu crtu, ali da je sada došlo vreme kada je uspela da je realizuje.

„Rekla bih da nema granica i da svako može da nađe zadovoljstvo u svakom životnom dobu, adekvatno svojim mogućnostima i obavezama.”

Uvek se nađe vremena

U avijaciji je 30 godina, a pre Akademije je dugo radila u Air Serbia. Od te dve prve ljubavi, ipak se polako okreće umetnosti.

Na časovima crtanja i slikanja druži se sa onima koji dele istu ljubav, organizovani su kao hobi grupa, a određeni termini su i predviđeni za nekolicinu njih koji slikaju iz hobija. Atelje je prvenstveno tu kako bi pripremio buduće studente likovne akademije.

„Imamo devojčicu od 12 godina, ja sam 50+, moja prijateljica je takođe mojih godina. Tu smo opušteni, potpuno svoji, imamo potpunu slobodu da odaberemo šta ćemo i kojom tehnikom da slikamo, ono što nam prija u tom trenutku i da pokažemo sebe i svoju emociju”, ispričala je Zorica.

Slike Zorice Mladenović.

Na časove uvek odlazi sa radošću, „jedva čeka te momente”, i misli da joj oni obogaćuju život. Na pitanje kako postiže da izbalansira poslovne i porodične obaveze, kaže da „dobrom organizacijom može to da se ostvari”. Naravno, kada su termini takvi da može da se uklopi.

„Pošto radim prepodne, mogu da odvojim za sebe dve večeri nedeljno, da se posvetim slikanju. Mnogo sam srećna zbog toga. A vreme uvek može da se pronađe. Ljudi često kažu – teško mi je, mrzi me – a ja, u stvari, jedva čekam da dođem na radionicu.”

U svemu treba pronaći nešto lepo

Kada neko govori o nečemu što istinski voli, uvek se to može „pročitati” po gestikulaciji. Tako je i Zorici lice bilo ozareno dok je govorila o slikanju, umetnosti, radionicama…

„Naravno da svi imamo brige i probleme, ali kada uđem u Atelje zaboravim na sve obaveze i brige, znam da idem na mesto gde ćemo razmeniti dobru energiju, prikazati emocije na kreativan način, kroz crtež, boju, nekad neko malo vajarsko delo”, opisuje ona osećaj dok slika.

Od devojaka koje ih vode na put stvaranja umetnosti naučila je da čak i kada nije zadovoljna svojim crtežom, pronađe u njemu nešto dobro i inspirativno. To bi, kako kaže, trebalo da primenjujemo i u svakodnevnom životu, da u svemu pokušamo da pronađemo ono što je lepo, ono što nas pokreće da stvaramo.

Slike Zorice Mladenović.

„Spoznala sam da mi prija kada uradim nešto za sebe. Ceo život sam želela da slikam, sada sam to ostvarila i lepo mi je kada stvorim svoje umetničko delo i kada vidim da to pokreće emocije i reakcije prijatelja.”

S vremenom je shvatila koliko je vredno da čovek što više stvara rukama, glavom i dušom. Činjenica da je ostavila trag, sama po sebi pruža određenu satisfakciju.

„Volim da ulažem u sebe. Na primer, ceo život sam želela da naučim italijanski. Upisala sam prošle godine kurs italijanskog i stigla do nekog nivoa. Od januara ću, nadam se, opet naći vremena i nastaviti da ga učim”, odlučna je Zorica.

„Nestvarna” izložba u Ostavinskoj galeriji

U Ateljeu uglavnom slikaju postavke, ali je Zoričina želja da, osim toga, počne da slika motive iz „njene Boke”, s obzirom na to da je poreklom iz Kotora.

Krajem novembra je hobi grupa Ateljea prvi put izlagala u Ostavinskoj galeriji, a doživljaj izložbe je za nju bio „nestvaran”.

„Iako sam se dvoumila u početku, ipak sam pozvala svoje bliske ljude, i došli su prijatelji, poznanici, rodbina. Mnogo mi je drago što smo imali razmenu emocija i pozitivne energije, to mi je zaista značilo u životu”, prisetila se Zorica.

Iako u svojoj kolekciji poseduje veliki broj slika, s obzirom na to da slika od 2016. godine, za sada nema u planu da komercijalizuje svoj hobi. Odluku objašnjava time da ne vidi u njima veliku vrednost, s obzirom na vrednost slika koje stvaraju akademski slikari i umetnici.

„Ipak, nikad ne reci nikad. Možda, jednog dana, ako se baš nekome dopadne, prodam neku svoju sliku”, poručuje ona.

Starosnih granica nema, treba da radite ono što volite

Zorica smatra da svako može da nađe zadovoljstvo u svakom životnom dobu, adekvatno svojim mogućnostima i obavezama. Starosnih granica, prema njenom mišljenju, nema.

„Bitno je da pronađemo ono u čemu uživamo, da pronađemo svoj hobi i da prihvatimo da to što radimo, radimo prvenstveno zbog sebe. Mislim i da je mnogo važno da se uživa u tome što se radi”, savetuje ona.

Kada je pritisnu obaveze, ponekad joj je teško da postigne sve što želi, ali je shvatila da nešto mora da propusti. U početku joj je zbog toga bilo teško, ali sada već zna da se uvek sve nadoknadi.

„Ne treba odustajati, već koristiti svaki momenat.”

Ženama savetuje da pre svega sagledaju kako im je organizovan dan, a onda da probaju da se pronađu u stvarima u kojima se osećaju dobro, ispunjeno i srećno. Ne bi trebalo odmah da zadaju sebi velike ciljeve jer su onda i očekivanja velika. „Kada zadaju sebi velike ciljeve i ne ispune ih, dešava se da odustanu od svog cilja. A ovako, malim koracima, svaka žena može da radi na sebi i da sebi posveti neko kvalitetno vreme. Sigurna sam da svako ima nešto čime bi voleo da se bavi. Na primer, za početak može da kaže sebi da će dva puta nedeljno da prošeta do neke tačke, pa će da uvede šetnju u svakodnevnu rutinu, posle se interesovanja šire i razvijaju”, smatra Zorica.

Inženjer sa dušom umetnika poručuje da je najbitnije da se krene sa nečim što čoveku prija, jer je važno da radimo na sebi. Takođe, uvek treba da radimo ono što volimo, poručuje Zorica Mladenović.