Sito izolacije i „greške” koje je trebalo davno napraviti

Kad dođe vreme da opet možemo bezbedno da se zagrlimo, hoćemo li zagrliti one koji nisu pitali kako smo, ili su zvali samo da izbace sopstvenu frustraciju

Da li su sve naše navike, potrebe, pa i ljudi iz našeg okruženja prošli test koji je, po prirodi stvari, postavio život u izolaciji – suočavanje sa strahom i ograničenjima? Verovatno ne. Pred nama je izbor: nastaviti po starom ili napraviti neophodno raščišćavanje.

Ponekad, da bi se postiglo to raščišćavanje, treba se pomiriti s tim da ćemo „ispasti negativac”.

Tokom dvomesečne izolacije, široka mreža drugarica i prijateljica vodila je debatu o onome što je uradila jedna od njih. Prvih dana izolacije Vera je morala da se adaptira na rad od kuće, što je bilo skopčano sa tehničkim problemima i nestrpljivim, zahtevnim poslodavcem. Osim toga, morala je da organizuje nabavku hrane i lekova, s obzirom da je hronični astmatičar i spada u rizičnu grupu. U toj prepoznatljivoj gužvi i tenziji, setila se da je njenoj prijateljici rođendan, ali baš kad je htela da pošalje poruku, stigao bi hitan mejl, ili je mašina završila pranje, ili je trebalo još samo izvesti psa, koji tužno gleda… Govorila je sebi da će se obavezno javiti kasnije… I, naravno nije.

Koliko odluka je ostalo u mentalnom inboksu kao kad shvatimo da nečiji rođendan nismo slučajno zaboravili

Sigurno se mnogima od nas desila upravo ovakva vrsta previda i opravdanja – da ćemo odraditi nešto čim se steknu uslovi. Ipak, u nekim situacijama, namera je ostala samo u mentalnom inboksu, dok je konačno ne dilitujemo. Naravno, onda kada shvatimo da uopšte nismo želeli ili da nije ni trebalo da se javimo.

Pravilo 80 : 20

Mada na prvi pogled može da bude čudno, ovo ima sasvim logično objašnjenje. Drastična promena svakodnevne rutine, kakva je bila kućna izolacija, nenaviknutost na rad od kuće, briga za roditelje ili prijatelje kojima ne može da se pomogne, briga za sopstveno zdravlje, prouzrokovali su pomeranje tačke gledišta kod svih nas.

Možda i za ljude sa kojima delimo vreme važi jedno ekonomsko pravilo koje se zove – 80 : 20

U brzom životnom ritmu, mnoge stvari radimo po navici, a nismo svesni da nam ne odgovaraju i ne pričinjavaju nam zadovoljstvo. Jednostavno, malo žuljaju. S promenom okolnosti, zaronjeni u tišinu, svi smo mogli da sagledamo neke odnose koji godinama nisu bili „na visini”. Odvagali smo ih u pročišćenom vazduhu samoće i karantina, tako što smo zaboravili rođendane, dogovore, da pošaljemo link… U normalnim okolnostima,  možda nismo imali hrabrosti da prekinemo takve, u suštini tegobne odnose i otaljavanja, gotovo glumljenje prisnosti odnosa, ali svako ko je odlučio da ih jednostavno prekine, kao rezultat tokom dva meseca pooštrenih životnih merila, oseća olakšanje.

Možda i za ljude sa kojima delimo vreme važi jedno ekonomsko pravilo koje se zove – 80 : 20. Pravilo kaže da prosečna firma 80 odsto profita ostvaruje od 20 odsto stalnih klijenata. Isto pravilo važi i u analizi naših garderobnih ormana. Ako hoćemo da budemo iskreni, videćemo da 80 odsto vremena nosimo samo 20 odsto garderobe koju imamo. Možda nam se pravilo 80 : 20 čini suviše grubo da bi se opisala složena mreža naših prijateljskih, komšijskih, kolegijalnih, rođačkih, pa i emotivnih odnosa, ali ako hoćemo da budemo iskreni, lako ćemo doći do predložene formule. Samo mali broj ljudi sa kojima delimo svoje vreme daje nam osećaj bliskosti i razmene, a mi ipak ulažemo vreme i energiju u onih 80 odsto koji nas iscrpljuju i troše.

Za rođake koji zovu samo da traže pozajmicu, ili takozvane prijatelje koji zovu samo kad njima nešto treba, razumno je biti negativac

Mere zaštite od gutača vremena

Jeste da nas sa svih strana opominju da u vreme krize i nevolje kroz koje prolazimo treba da se okrenemo zajedništvu, ali ima li smisla nastaviti druženje s nekim ko vas nije zvao da pita kako ste dok ste bili u izolaciji, ili vas je zvao samo kad je njemu bilo potrebno da iz sebe izbaci frustraciju?!

Naravno da ne možemo da prekinemo kontakte sa teškim šefom ili napornim klijentom, ali neka za njih bude rezervisano onih 20 posto. Za rođake koji zovu samo da traže pozajmicu, ili takozvane prijatelje koji zovu samo kad njima nešto treba, razumno je biti negativac. Uostalom, kad smo izdržali sve mere zaštite od opasnog virusa, zašto ne bismo preduzeli i mere zaštite od energetskih vampira i gutača vremena, koje po navici nazivamo prijateljima.