Emili Votson.

Emili Votson: Idem tamo gde se dešavaju zanimljive stvari

Emili Votson briljirala je u još jednoj ulozi žene u ozbiljnoj životnoj drami, kada izgleda „da se ceo svet izvrnuo naopačke”, kako su se izrazili kritičari. U filmu God’s Creatures (Božja stovrenja) Emili Votson igra Ajlin, majku čijeg voljenog sina Brajana bivša devojka optužuje za silovanje. Niko kao Emili Votson ne ume očima da izrazi životne lomove i trenutke teških odluka.

To je pokazala i u prethodnim ulogama, kakva je nesrećna majka u filmu Anđelin pepeo iz 1999. ili odlučna fizičarka u seriji Černobilj iz 2019.

Uloge u kojima se odražava život žene

Svoje novo ostvarenje Emili Votson opisuje kao priču koja se, iako je smeštena u irsko primorsko selo, među obične ljude, „primiče antičkoj tragediji sa svevremenom porukom o seksualnom nasilju”. U filmu, zajednica štiti muškarca i ostavlja ženu na brisanom prostoru. Emili Votson kaže da je tek u posednjih nekoliko godina pokret Me Too doprineo da se situacija donekle promeni. „Zaista treba odati priznanje tim ženama koje su prve ustale i rekle: Ovo se desilo. Pridruži mi se. Bilo je neverovatno hrabro zakotrljati tu grudvu”, objašnjava Emili Votson.

Iako je nekada oštro optuživala Holivud za ejdžizam i seksizam, ona priznaje da se industrija menja i da sada daje više šanse starijim ženama, naročito na TV: „Većina gledališta su žene i većina njih je starija od 25 godina. One žele da se njihov život odražava. Žele da se preispituju teme za koje su one lično zainteresovane.”

Za Emili, uloga majke koja obožava sina prestupnika nije bila teška samo psihološki. Da bi je dobro odigrala, morala je da nauči da očisti tunu, filetira lososa i sortira ostrige, jer igra lik koji je po zanimanju nadzornica trake u fabrici za preradu morske ribe i plodova mora.

Šta u Holivudu ne miriše ispravno?

Emili Votson sistematično gradi svoju karijeru na složenim likovima. Upravo zato, njena karijera, započeta u pozorištu, ne bledi ni danas. Emili Votson ne treba mešati, mada to mnogi čine, sa znatno mlađom Emom Votson, Hermionom iz serijala o Hariju Poteru.

Emili Votson rođena je 14. januara 1967. godine u Londonu, gde je odrasla i gde i danas živi. Iako su je posle prve nominacije za Oskara zasuli ponudama iz Holivuda, Emili je ostala u Londonu. „Dolazila sam iz pozorišta. Bila sam pomalo snob u odnosu prema celom tom celuloidnom univerzumu i nepoverljiva prema Holivudu. Otišla sam tamo i rekla: Ovde mi nešto ne miriše ispravno.”

Podsećanje na traume iz detinjstva

Jedan od razloga što nije ostala u Holivudu, kad danas o tome razmišlja, bio je i njen osećaj da tu „neće moći da bude svoja i slobodna”. A to je nešto što joj je bilo veoma važno da se ne bi probudile traume iz detinjstva i rane mladosti.

Emili Votson rođena je u uglednoj i pristojno stojećoj porodici. Otac joj je bio arhitekta, a majka nastavnica književnosti. Ali oni su bili i članovi organizacije SES (The School of Economic Science), koja je smatrana kontroverznom. Bila je pod uticajem ortodoksnog hinduizma i smatrana je kultom. SES je upravljao školom koju su pohađale Emili i njena starija sestra. „Bilo je ekstremnog ponašanja, surovosti i neprijatnosti, što je verovatno ugrozilo neke ljude”, seća se Emili tog perioda, ali dodaje i da je bilo lepih stvari koje je naučila dok je odrastala. „Imala sam vrlo suprotstavljene utiske. Mislim da takve organizacije drže ljude na okupu preko straha.”

Magija kojom postaješ neko drugi

Kao dete, Emili Votson bila je poslušna, lepo vaspitana i radoznala. Pošto u kući nisu držali televizor, mnogo je čitala, najviše Šekspira, i maštala da postane pisac. Međutim, u srednjoj školi prvi put je krenula na dramsku grupu, a prva uloga bila joj je u Šekspirovom komadu Kako vam drago. Bilo joj je zabavno, ali nije mislila da će joj to biti profesija.

Kako se život izmenio iz korena

Studirala je književnost na Univerzitetu u Bristolu, a posle diplomiranja pokušala je da se upiše u Dramski studio u Londonu. „Privukla me je magija kojom postaješ neko drugi”, seća se. Ali je uspela tek iz drugog puta. Prvi angažman dobila je 1992. u Kraljevskoj Šekspirovoj trupi gde je upoznala kolegu Džeka Votersa.

Glavna uloga u Fon Trirovom filmu Kroz talase bila je i njena prva filmska uloga. Film je psihološka drama mlade duboko religiozne žene čiji muž zbog teške povrede ostaje nepokretan i traži od nje da ima seks sa drugim muškarcem. Uoga je podrazumevala i scene frontalne golotinje, o kojima Emili kaže da su bile „zastrašujuće”, ali je kritika njenu glumu ocenila kao senzacionalnu.

Kad je film prikazan na festivalu u Kanu, neko ju je zgrabio za ramena i rekao: Život će ti se izmeniti iz korena.

I zaista, nominovana je za Oskara, što je retkost kad se radi o prvencu nekog glumca. Ipak, nominacija za Oskara nije je svuda učinila zvezdom. U londonskoj SES organizaciji, čiji je član još uvek bila, odlučili su da je izbace zbog scena golotinje u filmu. Emili Votson tada je imala 29 godina. „Ja sam ustala u svoju odbranu i to je bilo to. Bio je to težak momenat u mom životu, ali momenat koji me je definisao i koji me je ojačao. Učimo iz takvih stvari”, kaže Emili Votson danas.

Emili Votson sa suprugom Džekom Votersom 2001. © Everett Collection / Shutterstock.com

Brak, porodica, karijera – ljubav je oslonac

Upravo u tom dramatičnom periodu života, kad nije ostala u Holivudu, a u Londonu se razišla sa organizacijom SES, Emili Votson je shvatila da jedini pravi oslonac ima u Džeku Votersu. Venčali su se 1995. Zapravo, njih dvoje kao da su bili sudbinski povezani Šekspirom.

Sve važne veze sa istim muškarcem

Džek ne samo što je bio član Šekspirove trupe, kao i ona, nego je i odrastao u Šekspirovom rodnom mestu Stratfordu na Ejvonu. A opet, Emili je prvu ulogu odigrala u jednom Šekspirovom komadu i od sve literature najviše je volela Šekspirova dela. Tako nikoga nije začudilo što je par svom prvom detetu, ćerki rođenoj 2005, posle deset godina braka, dao ime Julija. Četiri godine mlađi sin zove se Dilan. Porodica danas živi u Griniču u Londonu.

„Neko mi je jednom rekao da ću verovatno tokom života biti u četiri ili pet važnih veza i da se može desiti da sve budu sa istim muškarcem”, objašnjava Emili Votson svoj dugi brak. „I znate, na tome se radi. Držati sve te stubove u balansu je vrlo važno. I vrlo teško.”

Nisam briljantna, ali kotrljamo se nekako

Emili Votson kaže da je gluma mnogo jednostavnija nego upravljanje haosom porodičnog života. „Pokušavati da budeš mama i da radiš i da izađeš u susret potrebama svih i dovedeš sve u red, to je veoma teško. Nisam briljantna u tome. Ali kotrljamo se nekako.”

Emili Votson © Denis Makarenko / Shutterstock.com

Iako je često zbog porodičnih obaveza odbijala neke ponuđene uloge, u kojima su se kasnije proslavile njene koleginice, Emili Votson ne pridaje tome veliki značaj i podseća da je Helena Bonam Karter odbila ulogu u kojoj se ona kasnije proslavila.

Uloge i nagrade – sjaj i bol

Njena karijera verifikovana je brojnim priznanjima. Posle prve, Emili je 1999. zaradila još jednu nominaciju za Oskara za ulogu Džeki u filmu Hilari i Džeki iz 1999, a dobila je BIFA nagradu. Zapažene su i njene uloge u filmovima Kradljivica knjiga, Oranges and Sunshine, Srećni princ, Teorija svega i mnogim drugim, kao i u TV ostvarenjima kao što su Appropriate Adult ili The Apple Tree Yard.

Igra tako što prevari svoje telo

Igrala je sa glumačkom legendom Danijelom Dej Luisom u filmu Bokser, što joj je donelo popularnost u Americi. Kad ga je tokom snimanja pitala zašto se tako temeljno priprema, on joj je odgovorio: Nisam dovoljno dobar glumac da bih mogao da se ne pripremam. Ona je tada imala 30 godina i dobro je shvatila poruku.

Njene pripreme za uloge su takve da ona „nastoji da prevari svoje telo” da je uloga istina. Međutim, taj pristup ponekad zna da bude previše skup. Tako joj se desilo da nije mogla da izađe iz uloge u BBC-jevoj drami A Song For Jenny iz 2015, gde je igrala majku koja je izgubila ćerku u terorističkom napadu u Londonu. Morala je da ide na terapiju jer je stalno bila bezvoljna i plačljiva i nije mogla da se koncentriše.

Orden i smrt oca

Bila je i deo velike ekipe filma Gosford park, a onda je 2002. i 2003. konačno učvrstila svoju poziciju zvezde sa obe strane Atlantika filmovima Crveni zmaj, Ekvilibrijum i Opijeni ljubavlju.Tada je odigrala i dve zapažene uloge u klasičnim pozorišnim komadima na njujorškom Brodveju.

Za zasluge za dramu nagrađena je titulom OBE, i baš tokom svečane dodele u Bakingemskoj palati, stigla joj je vest da je otac, koji je bolovao od raka kostiju, veoma loše. Uspela je da presvuče svečanu haljinu, odjuri u Dorset i ocu pokaže nagradu pre nego što je izdahnuo.

Piše pesme za pod jastuk

Kad ne snima, Emili Votson ostvaruje deo svog sna iz detinjstva: piše pesme, ali kaže da nema nameru da ih objavljuje: „One su samo za pod jastuk.”

Što se filmova tiče, oprobaće se u SF žanru, nečemu što do sada nije radila. Najavljeno je da će igrati u prikvelu serije Dina: Sestrinstvo.

„Samo želim da idem tamo gde se dešavaju zanimljive stvari i da vidim mogu li sebi da prokrčim put do njih.”

Naslovna fotografija Emili Votson © lev radin / Shutterstock. com