
Džulijen Mur: cvet koji kasno cveta
Naučila je da pliva u 26, prvu ozbiljniju filmsku ulogu dobila u 30, udala se u 43, Oskara dobila u 54, čvrsto veruje u društvenu odgovornost i smeh
Džulijen Mur je zauzela 11. mesto na listi 25 najvećih glumica svih vremena, koju je nedavno objavio Njujork tajms. Kad su je pitali šta misli o tome, rekla je da će početi da nosi majicu sa brojem 11. Na listi osobina koje Džulijen Mur ceni, duhovitost je vrlo visoko. Iskreno priznaje da joj takav izbor laska, ali da se ipak umetnost ne može tako rangirati.
Ovu holivudsku zvezdu, koja živi u Njujorku, opisuju kao cvet koji kasno cveta. Sudeći po njenoj zavidnoj karijeri, taj cvet donosi i kvalitetne plodove. Nakon što je završila glumu na Bostonskom univerzitetu, Džulijen je karijeru počela u pozorištu.
Kad je otišla da se upiše u glumačku gildu, rekli su joj da su sve varijacije njenog pravog imena (Džuli En Smit) već zauzete, pa je ona na licu mesta spojila prva dva imena, a za prezime uzela drugo ime svoga oca. Prvu ozbiljniju filmsku ulogu dobila je tek u 30. godini.
Oskara je osvojila 2014, za ulogu u filmu I dalje Alis, kad je imala 54 godine. Do sada je imala 12 nominacija, a osvojila je i sve druge značajne glumačke nagrade.
Zajednička investicija
I u privatnom životu mnoge stvari je uradila relativno kasno. Kaže da je naučila da pliva u 26. godini, a da vozi kola u 27. Prvi put se udala u 26. godini, ali taj brak se završio jer je, kako sama kaže, bila suviše mlada. Za svog sadašnjeg muža Barta Frojndliha udala se kad je imala 43 godine, posle šest godina veze. Htela je da bude sigurna da je on pravi izbor. S njim ima sina od 23 godine i ćerku koja se, posle završene srednje škole, upravo vratila kući u Njujork.
U podkastu The Drew, u koji se Džulijen uključila iz svog njujorškog doma, objasnila je da je tajna dobrog braka u tome da oboje pre svega žele brak. „Vidim oko sebe mnogo parova gde samo jedno želi brak, a druga strana ga očigledno ne želi. Potrebno je da oboje investiraju u brak. I da se zajedno smeju”, kaže.

Everett Collection © / Shutterstock.com
Objasnila je da je tajna dobrog braka u tome da oboje pre svega žele brak
Bart je devet godina mlađi od Džulijen i po zanimanju je scenarista i režiser, koji potpisuje filmove i serije kao što su Kalifornikejšn, Posle venčanja ili The Myth of Fingerprints, na kome su se njih dvoje i upoznali.
Imamo društvenu odgovornost
Da Džulijen nije osoba koja žuri, ali da uvek stigne, govori i činjenica da je i u Parku iz doba jure igrala u drugom nastavku, kao i u drugom filmu o Hanibalu Lektoru. Posle nekoliko ne naročito uspešnih manjih uloga u holivudskim filmovima na početku karijere, odlučila je da prihvati ulogu u autorskom filmu nezavisne produkcije, a ta uloga joj je donela prvu nominaciju za Oskara.
Odavno je poznata po svom aktivizmu, pa joj je prošlogodišnji film The Glorias, pričinio veliku radost. Film prikazuje životnu priču feminističke ikone Glorije Stajnem, koju je imala prilike i da upozna tokom snimanja. Džulijen je i sama veliki borac za rodnu ravnopravnost, otvoreno izražava svoje političke stavove i smatra da svako ima obavezu da bude „građanin i učesnik”. Igrala je u desetak filmova koji se bave problemima transrodnih osoba.
Aktivizam je, kaže, nasledila od roditelja. Otac joj je bio aktivan oficir i kasnije vojni sudija, patriota koji je govorio o odgovornosti, a majka, psihijatar i socijalni radnik, govorila je o ljudskim emocijama i problemima. „Odgajana sam sa idejom da čovek ima društvenu odgovornost”, kaže Džulijen.
Oskara je osvojila 2014. za ulogu u filmu I dalje Alis, kad je imala 54 godine

Razglednica iz Rima
Zbog prirode očevog posla, u detinjstvu se mnogo selila, pre fakulteta je promenila više od 20 adresa širom sveta, a srednju školu je završila u Nemačkoj. Tog perioda svog života seća se kao „labavog” i slobodnog. Jednom je sa drugaricom sela u voz i otišla u drugi grad, a preko leta su njih dve putovale po Evropi. Pošto nije bilo mobilnih telefona, roditeljima se javljala razglednicama. „Razglednica na kojoj je pisalo: Ja sam u Rimu, roditeljima je stigla tek kad sam se vratila kući”, seća se Džulijen.
Danas sa svojom decom ima sasvim drugačiju priču nego njeni roditelji. „Ne razumem TikTok, ali virim preko ćerkinog ramena da vidim šta radi”, kaže.
Posle pauze od šest meseci izolacije, počela je rad na TV seriji Lisey’s Story po romanu Stivena Kinga. Radi se o horor priči u kojoj lik koji tumači umire u sredini. „Mislila sam da je to to, i moram da priznam da nisam pročitala scenario do kraja, što je bilo veoma neprofesionalno od mene”, otkriva Džulijen. Tek kasnije joj je reditelj rekao da ne može da napusti snimanje jer se u drugom delu pojavljuje kao mumija.
Ponovo ide u prodavnicu časopisa
Ipak, ovo snimanje Džulijen je dočekala sa radošću, posle meseci karantina, tokom koga su ona i muž najviše vremena provodili u vešernici, koju su pretvorili u radnu sobu, i koja se pokazala idealna da u njoj radi jogu, a iz te prostorije se javljala u programe i davala intervjue (zbog toga je iza nje uvek bila siva pozadina, otkrila je Džulijen u jednom podkastu).
Veliki je borac za rodnu ravnopravnost, otvoreno izražava svoje političke stavove i smatra da svako ima obavezu da bude „građanin i učesnik”

Snimanje Lisey’s Story počelo je tako što su svi nosili maske i stalno se testirali. „Spočetka je bilo čudno, ali brzo smo se navikli. Mi smo vrlo prilagodljiva vrsta”, kaže Džulijen.
Ipak, povratak života u Njujork dočekala je sa radošću, pa joj čak ni vrućina i gužva ne smetaju. Ponovo ide u svoju omiljenu prodavnicu na uglu 12. i 8. zapadne ulice, jednu od retkih preostalih prodavnica časopisa.
„Ne razumem TikTok, ali virim preko ćerkinog ramena da vidim šta radi”, kaže
„Pošto je sve prešlo na internet, štampani časopisi su postali isto što i vinil za muziku. Ali ja volim tu prodavnicu”, kaže Džulijen Mur, koja odlično nosi svoju ulogu cveta koji kasno cveta.