
Devojačka soba
U ovim godinama, lepo zvuči to – devojačka soba, makar da se samo tako zove
Zaga i Stana, dve sestre, rođene na početku prošlog veka, imale su sedam godina mlađeg brata Stanka, koga je majka stalno zvala „sin jedinac” .
Njihov otac, kao ugledni komunista, dobio je veliki i lep stan u starom jezgru Beograda. Salonac od preko sto pedeset kvadrata, ali nema separacije, sve sobe velike i povezane. Jedino je mala devojačka soba, koja je pored kuhinje, izdvojena. To se oduvek zvalo tako – devojačka soba, a svojevremeno je bila namenjena devojci koja je u stvari bila kućna pomoćnica i obično tu živela.
Sobičak, tri sa tri, samo za krevet, ormar i neku sitnicu.

Sobičak
U tu sobu prva se uselila Zaga, kao najstarija, da može na miru da uči, da joj niko ne smeta. Stana i Stanko su delili veliku, prolaznu sobu, koja je kad dolaze gosti bila u upotrebi svima. Kad se Zaga udala, a udala se bogato, Stana je sobu nasledila. Tako je i Stanko dobio svoju veliku sobu. Godine su prolazile, udala se i Stana, a Stanko se oženio i sa ženom nastavio da živi u velikom stanu.
Svaki put, kada bi dolazile na slavu ili kakvo drugo okupljanje , i Stana i Zaga bi prvo ulazile u devojačku sobu: „Jaooo, moja sobica, šta li je sad tamo”.
Stankova žena se ljutila što one tako nastupaju, „upadaju bez pitanja, pa zar očekuju da ja tamo pravim njihov muzej”. Stankovoj ženi je to bila prostorija u kojoj je, kako je i sama govorila, držala „rke”. Višak stolica, kutije, ambalaže, stare čizme, prazne tegle… Kuhinja joj nije bila dovoljna, podrum joj daleko… Ovako je bilo najzgodonije.
I Stanka i Zaga su bile očajne zbog izgleda i namene te sobe, komentari su uvek pljuštali, ali se ništa nije menjalo. Stankova žena se ljutila i govorila da to nije više njihovo i ne treba da ih je briga kako ona organizuje svoj prostor.
Samo na papiru
Kad je Zagin muž umro, ispostavilo se da stan u kome su živeli pripada ljudima kojima je država svojevremeno oduzela stan, ali i da će im biti vraćen. Zaga je dobila pravo da živi u njemu do kraja života, ali ne i njeno dvoje dece. Ona, i njena sestra Stana, odrekle su se stana u korist brata Stanka. Dakle, sad nema kud.
Koliko se često sestre odriču nasledstva u korist brata? Prečesto. Sva deca treba da imaju podjednako pravo na nasleđivanje
Kreće moljakanje, suđenja, prijave, obaranje testamenta… Posle nekoliko mučnih godina i izgubljenih živaca, dobila je pravo na nužni smeštaj. Devojačka sobica. Ovoga puta samo na papiru.
Koliko se često sestre odriču nasledstva u korist brata? Prečesto. Sva deca treba da imaju podjednako pravo na nasleđivanje. Kod nas, za žensko dete i dalje može da se čuje „druga kuća”.
Ja sam sobu delila sa sestrom, a sad svaka ima svoju devojačku sobu. Velike su obe, udobne, svetle, sa terasama…
U ovim godinama, lepo zvuči to – devojačka soba, makar da se samo tako zove.