Biološka i hronološka starost ili čudo epigenetike

Redovno fizičko vežbanje nema samo one pozitivne aspekte o kojima redovno pišem, već može da promeni mnogo više, pa i da učini da osim što se osećate mlađim, to i biološki budete

Intenzivniji rad sa vagama brenda Tanita ponovo je otvorio mnoga pitanja u vezi sa merenjem parametara koji ukazuju na zdrav način života. Iako ni osnovne vrednosti (procenat masti, bazalni metabolizam, BMI) nisu baš najjasnije svima koji koriste bioimpedancu kao način praćenja svoje telesne kompozicije, meni su opet bila najzanimljivija pitanja u vezi sa biološkom starošću. Prosto je zabavno kada vidite koliko su ljudi srećni kada im vaga kaže da su znatno mlađi u odnosu na stvarne godine rođenja.

Iako bih mogao da objasnim biološku starost samo sprovođenjem redovne fizičke aktivnosti, stvar je malo komplikovanija. Naime, u odnosu na ono što smo učili u školi u vezi sa genetikom i nasleđivanjem, stvari su se prilično iskomplikovale uvođenjem epigenetike.

Epigenom je najbolje da zamislite kao posrednika između genoma i sredine u kojoj živimo

Identični blizanci, a različita sudbina

Epigenetika se odnosi na spoljne modifikacije dezoksiribonukleinske kiseline (DNK) koje „isključuju” ili „uključuju” gene i pritom ne menjaju DNK sekvencu, već utiču na to kako ćelije „čitaju” gene.

Tipičan primer su identični blizanci sa različitim sudbinama – jedan ima kardiovaskularnu bolest, a drugi trči maraton. Uslovi u kojima su rasli je odgovor, odnosno kako genom reaguje na uticaje iz spoljašnje sredine preko malih molekula u ćeliji koji mogu da aktiviraju ili deaktiviraju signalne molekule, odnosno transkripciju DNK.

Ako zamislite da je genom kuvar, onda ti molekuli određuju kad će i šta biti skuvano. I tu moramo malo da se podsetimo škole, odnosno dela koji je većina preskakala, a to je DNK koja preko RNK (ribonukleinske kiseline) stvara proteine u ribozomima. A stvoreni proteini određuju naše osobine i karakteristike.

Pravilna ishrana, fizička aktivnost i život u zdravoj sredini mogu da spreče replikaciju genoma koji bi doveo do bolesti

Epigenetika direktno utiče na stvaranje određenih proteina. Pa tako, umesto da se stvaraju proteini koji nas čine zdravim, dolazi do stvaranja tumorskih ćelija. Ili, umesto da živimo duže, epigenetika metilacijom skraćuje vršne delove hromozoma (telomere) i mi starimo.

Slično negativnoj transkripciji, postoji mogućnost stvaranja proteina koji utiču pozitivno na dužinu života ljudi. I to se ne odnosi samo na dužinu života, već i na razne karakteristike, na primer da li će neko biti tamne ili svetle puta, plavih ili braon očiju.

Borba protiv svih faktora rizika

Najbolje je da epigenom zamislite kao posrednika između genoma i sredine u kojoj živimo. Ta stalna interakcija bitno utiče na život. Ako živimo u zagađenoj sredini, možemo da razvijemo neke bolesti i obrnuto, život u zdravoj sredini čini nas zdravim. Zagađenje dovodi do podsticanja tumorskih ćelija delujući na genom i na nesvrsishodno deljenje i umnožavanje ćelija.

Epigenetika je nova nauka, koja će ljudima tek pomoći. Ono gde trenutno pokazuje dosta napretka je u usporavanju starenja

Sredina utiče na genom preko ishrane, zagađenja čovekove okoline, lekova ili fizičke aktivnosti. I upravo ovi faktori mogu da dovedu do razlike između genetski identičnih blizanaca.

Nova saznanja pokazuju da na genom u velikoj meri utiču i socijalne interakcije. Tako je kod genetski identičnih miševa pokazano da briga majke može da utiče na pojavu straha. Pokazano je da su miševi koji nisu rasli sa majkom imali veću ekspresiju receptora za kortikosteroide i samim tim bili su manje otporni na stres. I sve bi bilo lepo da se epigenetski uticaj završava samo na interakciji između dece i roditelja, ali pronađeno je da su ponašanje i navike roditelja, ali i njihovih roditelja, mogle bitno da utiču na decu.

Tu dolazimo do problema, jer su ljudi pomislili da nasleđene negativne navike ne mogu da se izbrišu. Međutim, pokazano je da zdravi životni stilovi rade upravo obrnuto. Pravilna ishrana, fizička aktivnost i život u zdravoj sredini mogu da spreče replikaciju genoma koji bi doveo do bolesti.

Nikad nije kasno da pozitivno utičemo na epigenom

Naravno, tek smo na vrhu ledenog brega. Epigenetika je nova nauka, koja će ljudima tek pomoći u savladavanju nekih hroničnih i malignih bolesti. Ono gde trenutno pokazuje dosta napretka je u usporavanju starenja.

I ono najvažnije – nikad nije kasno da pozitivno utičemo na epigenom. To je manje-više borba protiv svih faktora rizika, od povećanog unosa masti, šećera, alkohola, pušenja, do borbe sa sedenternošću i fizičkom neaktivnošću.

I, zbog toga, redovno fizičko vežbanje nema samo one pozitivne aspekte o kojima redovno pišem, već može da promeni mnogo više, pa i da učini da osim što se osećate mlađim, to i biološki budete. Dok i kod nas, kao u Americi, ne počne da se radi redovna analiza genoma, predlažem da probate jeftinu metodu merenja na vagi se bioimpedancom i radujete se biološkim godinama. Naravno, samo pod uslovom da redovno vežbate.